Povijest ljudske gluposti

Želim vidjeti jesu li, u ovom svijetu drastičnih promjena, ona dva Imotska oka promijenila boju.
Nisu doduše nikad ni bila nešto posebno crveno ili plavo, al je jedno bilo plitko, a drugo duboko i to je ono bitno što se nije promijenilo i što mi pruža utjehu, jer želim vidjeti neku konstantu u svijetu koji se mijenja, a to danas možeš jedino u nedirnutoj prirodi.

Možda bi netko pomislio da bi danas trebao posjetiti svoje najmilije... al moji najmiliji svoja posljednja počivališta su razbacala po dalekim krajevima, a i kad bi poduzeo taj put,, znam da ih tamo ne bi našao, i to je nešto što mi također pruža utjehu jer je konstanta koja se ne mijenja u ovom suludom svijetu.

Želio sam danas, kao i uvijek, pisati o ljudskoj gluposti,, o liječnicima koji gaze Hipokratovu zakletvu u ime nove pandemijske religije,o ljudima koji slave rock zvijezdu Gretu koja viče na one koji je financiraju i s kojim se druži, i poručuje da se klima mijenja, a obični ljudi je slave jer znaju da je u pravu i da se klima oduvijek mijenjala, s Gretom i bez nje.

Ali ne! danas idem na izlet, popit ću sa ženom usput negdje kavu, pojest štogod, zagledati se u duboko crveno oko i saći do plitkog plavog...
i neću pomisliti na mrtve, jer mrtvi imaju vremena,, neću pomisliti na medicinsku umjetnost koja se odrekla vlastite opreznosti, a u ime jedne hitnosti koja ju je podigla do nivoa svećeništva, nivoa jedne religije,, a najmanje ću pomisliti na malu Gretu (iako bi možda trebao), tog velikog projekta koji mijenja svijet pred našim naivnim očima.