astrosailor

nedjelja, 28.06.2020.

Dalekovidnica

So far as children are concerned,
Is never, NEVER, NEVER let
Them near your television set --
Or better still, just don't install
The idiotic thing at all.
In almost every house we've been,
We've watched them gaping at the screen.
They loll and slop and lounge about,
And stare until their eyes pop out.
(Last week in someone's place we saw
A dozen eyeballs on the floor.)
They sit and stare and stare and sit
Until they're hypnotised by it,
Until they're absolutely drunk
With all that shocking ghastly junk.
Oh yes, we know it keeps them still,
They don't climb out the window sill,
They never fight or kick or punch,
They leave you free to cook the lunch
And wash the dishes in the sink --
But did you ever stop to think,
To wonder just exactly what
This does to your beloved tot?
IT ROTS THE SENSE IN THE HEAD!
IT KILLS IMAGINATION DEAD!
IT CLOGS AND CLUTTERS UP THE MIND!
IT MAKES A CHILD SO DULL AND BLIND
HE CAN NO LONGER UNDERSTAND
A FANTASY, A FAIRYLAND!
HIS BRAIN BECOMES AS SOFT AS CHEESE!
HIS POWERS OF THINKING RUST AND FREEZE!
HE CANNOT THINK -- HE ONLY SEES!
'All right!' you'll cry. 'All right!' you'll say,
'But if we take the set away,
What shall we do to entertain
Our darling children? Please explain!'
We'll answer this by asking you,
'What used the darling ones to do?
'How used they keep themselves contented
Before this monster was invented?'
Have you forgotten? Don't you know?
We'll say it very loud and slow:
THEY ... USED ... TO ... READ! They'd READ and READ,
AND READ and READ, and then proceed
To READ some more. Great Scott! Gadzooks!
One half their lives was reading books!
The nursery shelves held books galore!
Books cluttered up the nursery floor!
And in the bedroom, by the bed,
More books were waiting to be read!
Such wondrous, fine, fantastic tales
Of dragons, gypsies, queens, and whales
And treasure isles, and distant shores
Where smlers rowed with muffled oars,
And pirates wearing purple pants,
And sailing ships and elephants,
And cannibals crouching 'round the pot,
Stirring away at something hot.
(It smells so good, what can it be?
Good gracious, it's Penelope.)
The younger ones had Beatrix Potter
With Mr. Tod, the dirty rotter,
And Squirrel Nutkin, Pigling Bland,
And Mrs. Tiggy-Winkle and-
Just How The Camel Got His Hump,
And How the Monkey Lost His Rump,
And Mr. Toad, and bless my soul,
There's Mr. Rat and Mr. Mole-
Oh, books, what books they used to know,
Those children living long ago!
So please, oh please, we beg, we pray,
Go throw your TV set away,
And in its place you can install
A lovely bookshelf on the wall.
Then fill the shelves with lots of books,
Ignoring all the dirty looks,
The screams and yells, the bites and kicks,
And children hitting you with sticks-
Fear not, because we promise you
That, in about a week or two
Of having nothing else to do,
They'll now begin to feel the need
Of having something to read.
And once they start -- oh boy, oh boy!
You watch the slowly growing joy
That fills their hearts. They'll grow so keen
They'll wonder what they'd ever seen
In that ridiculous machine,
That nauseating, foul, unclean,
Repulsive television screen!
And later, each and every kid
Will love you more for what you did.
----Roald Dahl----

- 19:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.06.2020.

Zmaj, šljive i arsen

Nisam još vidio zrele šljive naokolo, ali sezona mini-monsuna južno od Yangtze,
koji se tradicionalno naziva Yellow Plum Rain (Kiše žutih šljiva), traje već
drugi tjedan. Ponekad jače, ponekad slabije, ali pada pri temperaturama od
25-30 cels i vlazi zraka do 90%. Obično traju od druge polovice lipnja
do polovice srpnja. Sjećam ih se s Tajvana, gdje smo isto ponekad dobili
svoju porciju "šljiva" tako da se nije dalo izaći na posao po tjedan
dana. Globalna slika stvarno djeluje mokro:
gf

"Znanstveno" objašnjenje je nekad bilo da šljive dozrijevaju (otud "žute") i
padaju na zemlju pa gnjiju i uzrokuju kišu. Mora da ih je bilo puno i još više.

Kineska tradicionalna medicina traje i danas, cvate, ponekad stidljivo a
ponekad napasno uz svoju zapadnu inačicu. Puno recepata je zdravorazumskih
tipa "ako se znojiš, pij više vode", ali puno ih je očito stečeno dugotrajnim
eksperimentiranjem i tradicijom ("uzmi dva osušena žablja kraka, pet velikih
sasušenih dugonogih paukova, ljusku prepeličjeg jajeta, ...i sve to dobro
istuci u prah. Pomiješaj sa prahom od šljivinih koštica...") i potrebna je
dugotrajna i predana nauka da se dobije certifikat liječnika, kao i za
zapadnu medicinu. U kineskom svijetu, zdravstveno osiguranje pokriva obje
inačice, pa tko voli, nek izvoli. Kao praunuk seoskog vidara, ("ajme meni,
ča me boli, zovite mi Langvera!") simpatiziram sa zdravorazumskim dijelom
metoda, današnje ljekarničko znanje je bazirano na poznavanju djelovanja
biljnih ekstrakata i preparata. Kao i obično, svako pretjerivanje je...opasno.

Danas je peti dan petog mjeseca kineskog kalendara, Dragon Boat Festival, ili
Duanwu, Dan Zmajskih brodova, kad se širom kineskog svijeta održavaju trke brodica
na vesla, sa posadom od 30 i više ljudi. Danas i od par desetaka stoljeća se
slavi u čast pjesnika Qu Yuan-a, koji se u političkom protestu zbog pripajanja
svog kraljevstva susjednom, utopio u obližnjoj rijeci. Zapravo je ta tradicija
samo nadodana na mnogo stariju, u kojoj su ljudi od sjevera kine do juga na
svoj način tražili način da odobrovolje duhove koji im nanose nevolje (vlaga
i vrućina tokom monsuna uvijek su pričinjavali više zdravstvenih problema
ljudima tokom tog vremena) i posebno u čast Zmajskog Kralja (Dragon King),
mitske životinje od koje, prema legendi, potječu Kinezi. Zanimljivo da je,
kao i u Asiriji, riječ o morskom pra-pretku.

Danas taj praznik naznačuje početak ljeta i jedan je od tri značajna praznika
u kineskom kalendaru (uz Kinesku Novu godinu koji pada između polovice
siječnja i polovice veljače i Moon cake festival, tj. Praznik Polovice jeseni,
žetveni praznik, u rujnu). Godine 2009-te je Duanwu uvršten na listu
Svjetske kulturne baštine UNESCO, kao prva kineska kulturna tradicija na toj
listi. Naravno, priča i legendi na tu temu je mnogo, ove godine sam naučio da
je jedan od tradicionalnih sastojaka vina koje se pije uz taj praznik, arsenik!
Naime, vino s realgarom, u koje je dosipan prah jarko crvenog minerala
realgara, sadrži arsen i korišten je od srednjovječja kao pigment za boje,
poznati rudnik od vremena Bizanta je bio Crven Dol u Makedoniji.

Arsen je korišten i u Evropi kao "čudotvoran" sastojak... u dolinama "našeg"
Carstva (Austrougarskog, jasno) od Bieszczad i Šljonska u Poljskoj do našeg
Zagorja i Austrije naći ćete priče iz 19-og stoljeća o aresnikomanima.

Priča koliko hoćete, kineska tradicija je duga! Naša bi isto bila, da nije bilo
Crkve koja je, po metodi "ništa prije nas, ništa nakon nas!" temeljito
uništila sve materijalne dokaze postijanja ikakvog vjerovanja, znanja i
mudrosti prije njihove, jedne i jedine. Mnoge stvari zato sada učimo ponovo.

- 11:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 17.06.2020.

Očuvanje pustinje

Danas (17.06) je UNESCO-ov Svjetski dan protiv stvaranja pustinja i suše.

Moja pustinja, koju rado čuvam, ne bi ju dao za ništa:
gf

Pošto trenutno radim za kinesku Akademiju znanosti, dobivam njihovu
službenu poštu, među kojom je bila i najava nekog panela na tu temu.

Odmah sam primijetio da je među 10 pokazanih govornika bila svega jedna
žena! Čudno, ovdje je obično veća ravnoteža, netko nije pripazio
na tu komponentu prezentacije. Siguran sam da će iduće godine biti
50-50%, sve tu napreduje pa će i to.

Možemo se mi smijuljiti na "kineske fore" (iako baš ne vidim da je ikome do
smijeha na tu temu), ali tako se napreduje. Ne bi ni mi još imali
struju po zabačenim kutevima Like da nije bilo planskog gospodarstva,
koliko god bilo "neefikasno"-kome bi se tamo isplatilo raditi infrastrukturu?
Za ličke medvjede?

Ja se smijao kad sam čuo da izvjesni Saša radi kao službenik UN "za
očuvanje pustinje" (baš Alanfordovski), ali to je valjda bilo nešto
u ovom smislu. "Očuvati pustinju" bi zapravo značilo očuvati ju u njenim
granicama, ne dozvoliti da se raširi. Što nam trenutno nimalo ne uspijeva!

Svi znamo da je to, uz agresivan pristup koji prakticiramo prema prirodi,
mission impossible.

Zato, educirajmo se na tu temu i razmislimo: kako očuvati pustinju? Ja ću,
profesionalno, dodati par komadića informacija, mislim da su ove dosta
vjerodostojne, iako su iz kineskih izvora-oni su među najpogođenijim državama
po tom pitanju i nema im koristi od prikrivanja činjenica, bolje im se s njima uhvatiti
za rogove:

Pustinje na Zemlji pokrivaju 1/4 površine tla, 36 miliona kvadratnih kilometara.
Svake godine ta površina se poveća za 50 do 70 tisuća km2. Površina Hrvatske
je 56 tisuća kvadratnih kilometara. Daje za misliti!

Kinesko rješenje je kombinacija očuvanja vegetacije i tehnologije, bez koje, svijesni
su, nema uspjeha. Grad u kome sam, u delti Yangtze, nije prirodno imao ni jedno jedino
drvo-tisućljeća naplavina nisu pogodovala ničem osim pijesku i prašini. Istina, nije bilo ni
grada-bacite pogled na slike u prethodnom postu!

Ali Kinezi ne bježe od te činjenice, svijesni su da s razvojem dolazi i opasnost. Zato da, grad
je danas tu, ali je oko 42% površine grada u parkovima i šumi.

Cilj petoljetke im je podići to na 50% i u starijim dijelovima grada. A svako od hrpe miliona drva
ovdje je posađeno, nije samo naraslo. Usred takve pustinje, pune smeća, "prirodnog", naplavljenog
rijekama, i ljudskog, od gradnje i života, tokom deset godina napravili su mnoštvo ovakvih mjesta:
gf

Kinezi su stvarno majstori pozitivne teraformacije, ne samo uništavanja okoliša. Za
sada dovoljan je bio samo težak rad, ali primitivan. Slijede mnogo veći izazovi, i prema
onom što čitam, i te kako su ih svijesni, bar znanstvenici. I pripremaju se za negativno djelovanje
prirodnih i ljudskih faktora. Mislim da tu imamo zajednički interes, bez obzira na političke razlike. Treba
tu primijeniti malo starog dobrog "nesvrstanog" pristupa i naučiti jedni od drugih što se da! (O)čuvajmo
svoje pustinje, prije nego se one nas riješe, bez pitanja i pardona!

Za dalje učenje preporučam u antikvarijatu ili knjižnici naći i danas aktualnu knjigu prof. V. Paara, "Energetska kriza",
sa Bednjančevim crtežima, zabavan i precizan udžbenik budućnosti...a izdana je 1984! Čitajte i dajte i svojoj
djeci da čitaju, mnogo korisnog ćete naučiti. Paar je stvarno lijepo ispričao priču. Bio mi je profesor na Fizici
u Zagrebu i uvijek sam ga cijenio za dosljednost: znanstveno je objašnjavao zašto je atomska energetika jedina
smislena za svijet budućnosti (što se nije ostvarilo, jer su alternativni izvori energije mnogo brže postali efikasniji
i jeftiniji, ali 1980-tih to je bila znanstvena fantastika) i kakve su posljedice neopreznog iskorištavanja prirodnih
resursa. Promovirajući razvoj javnog prometa iz ekoloških razloga, uvijek kad je mogao je dolazio autobusom na
posao, a živio je u Samoboru! Tako se to radi, živi ono što tvrdiš. Mogu se slagati s njegovim tvrdnjama ili ne,
ali bar je autentičan i (dosljedno) radi po svom nahođenju.

Danas je knjiga zanimljiva i po tome da pokazuje ograničenost unutar jedne metodologije-nije moguće predvidjeti
budućnost slijedeći samo jednu metodologiju (ovdje, fizičkih znanosti), treba znati i ponešto ekonomije i predvidjeti
razvoj tehnologija. Zapravo ispada, kao što je već Huxley zaključio, ili radije bio prisiljen zaključiti u svom osvrtu
na vlastitu knjigu "Vrli novi svijet" nakon 20 godina: ni najluđa predviđanja nisu dovoljno "luda" već na skali od 20
godina! Mnoga će biti pregažena već sutra, a ako ne, onda prekosutra. Time dovršavam svoje didaktičke
preporuke uz ovaj dan. Čuvajte svoje pustinje!

- 05:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 13.06.2020.

Iskašljavanje Songjianga

Gradić u kojem trenutno živimo spada pod Šangaj i ima ljudi za pola Hrvatske.

Songjiang je bio osnova razvoja Šangaja, jer se tu pred par stoljeća
razvila tekstilna industrija. Pokrenula ju je izvjesna godpođa koja
je naučila metodu tkanja u drugim dijelovima Kine i, vrativši se u
mirovinu do svog gradića, usavršila ju i djelomično mehanizirala,
pokrenuvši tako kotač razvoja.

Kinezi se do sada nisu previše bavili tim starim Songjiangom i u
nedostatku bolje ideje, ostavili su ga na miru-na sreću po gradić,
jer "obnova" na kineski način je obično...obična novogradnja.

Taj svoj poriv su iskoristili direktnije-jednostavno su izgradili novi,
sveučilišni grad, u kojem je svaki kampus, a ima ih desetak, veličine
Varaždina. Kad oni vele Novi, onda stvarno misle novi.

Ovdje ne mogu koristiti Očale, moja sigurnost od njih je zagarantirana
viiisokim zidom, koji je za uzor uzeo jedan drugi, nešto stariji. Ali
karta nesminreć koju sam nekad zainstalirao je i tu korisna, sa svojom
opcijom pomaka u povijesti.

Stanje grada krajem 1984. Vjerojatno par desetaka tisuća ljudi.
gf

Stanje krajem 2019, gdje je prije bilo zeleno, sad nije, "razvilo" se:
gf

Unutar ovih ulica je isto puno zgrada, ali se ne vidi, jer je plan da bude oko 50%
parkova. I dobro ga sprovode. Oko dva miliona ljudi. S brojačem prema višem,
boljem, sjajnijem, ekstraordinarnijem... Xinarnijem? sutra.

Cijelo područje Delte Yangtze i (zapješčanog) zaljeva Hangzhou (gradić Ningbo,
ako niste čuli, čut ćete) polako se spaja u jednu cjelinu, metropolis. Napominjem
da je Hangzhou gradić u koji je došao Marko nam Polo pred podosta godina, i gledao
u čudu oko sebe u kineska bogatstva.

Razvoj se naravno odrazio na čistoću zraka, pa bicikliranje (noćno,
nakon pola noći!, kad gradić uglavnom spava) ima za posljedicu
ne baš preveliku vidljivost detalja. Ne zbog noći i neosvjetljenosti
nego zločestih čestica prašine. Službeni indeks AQI je u Šangaju tada
bio na oko 165, u Songjiangu po mojoj slobodnoj procjeni oko 220.
Još kašljem, da.

Mjerne stanice u gradu su nekom igrom slučaja sve prestale raditi krajem
travnja. Tokom zime su sve uredno radile. Nisam siguran nije li to dio
kampanje poboljšanja kvalitete zraka. S kineskim karakteristikama... dakle,
jednostavno prestaneš mjeriti. Ili onima koji mjere zabraniš to raditi-ili
bar objavljivati.

Nije to samo kineska fora, kod nas se zabranjivalo objavljivati vlastita
mjerenja radioaktivnosti kad je bila katastrofa Černobila (u bolnicama su
imali aparaturu i mjerili su, ali znam od rođaka koji su radili na tome da
im je bilo eksplicite zabranjivano objavljivati ikakve podatke. Dođu vam
na poslu ili doma tužni stričeki i vele da im je strašno žao, ali da vam
moraju savjetovati da prestanete raditi to što radite. Da vam iskreno,
najiskrenije, savjetuju da prestanete čak i misliti o tome što ste mislil
raditi. Jasno? JASNO?!).

Što god mi mislili, to ne-mjerenje ipak pokazuje neki napredak, jer bar
ne lažu. Kako piše P. Hessler u "River town", 1990-tih su imali politiku da
je, ako je temperatura bila viša od 37 stupnjeva celzijusa, bio proglašavan
neradni dan. Posljedično, temperatura u svim gradovima je, službeno,
bila 37 celzijusa. Dakle, kad je ikoga, a posebno školskog partijskog šefa, pitao
kolika je temperatura, odgovor je bio automatski, 37 cels. Iako je
bilo očito da je bar 42, ako ne i 47 cels.

Kotač napretka se vrti, makar bio i kvadratnog presjeka ili imao lance i
čavle i služio lomljenju kostiju onih preko kojih napreduje.

- 04:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 06.06.2020.

Novo Kameno doba

Trenutno se, mislim, nalazimo u nečem što će budući arheolozi (koliko nogu
i ruku će imati? Hoće li živjeti pod vodom ili tekućim tkoznačime?) nazvati
Novo Kameno doba. Razlikovat će se od Starog time da pod "kamen" neće
misliti na stijenu terestriae vulgaris, nego usko specijalizirano na kremen, SiO2,
velike čistoće, 99,999999% (broj devetki je 6, što nije slučajno jer je to uvjet za
materijal od kog se rade procesori).

Kao elektroničar s MEC-a (Varažlinci buju znali), zahvaljujući praksi
u PEL imao sam kompjutere pod lemilicom već oko 1985, radio sam
na SUN radnim stanicama s 4 procesora deset godina kasnije u Varšavi
(pod Sun OS Unix-om, naravno), a na Cray i Hitachi 8000 sam prste stavio
u Njemačkoj početkom Milenija. Naravno, Linux sam počeo koristiti kad ga
je Linus Torvald oslobodio uza, pa sam vjerni sljedbenik St. IGNUciusa,
s jasnom i glasnom proklamacijom "There is no system but GNU, and Linux
is one of its kernels." Amen. Napredno.

I nadobudno, jer imam i sreću i privilegiju da sve to koristim ne za povećati
bogatstvo nekog debeloguzog i debelovratog buržoaskog parazita tipa
svinjskih faca iz Alan Forda (ne samo kod nas "ne na Balkanu" s dodatkom
zlatnog lanca oko vrata i zlatnog sata s dijamantima na ruci, naravno)
iz Marxovog "Kapitala", nego za zabavljati se znanošću i proizvodeći
zvijezde u kompjuterima, uz pomoć matematičkih i fizikalnih modela. Na
žalost ne povećava to ne samo njegovo, nego ni moje materijalno stanje, a
što bi Sv. Spajo od višespomenute škole reko, "nije da ja ne bi zajašio Mercedesa!".
Bijelog, da paše uz "Volgu", dodao bi ja.

I onda mi ta moja "naprednost" lijepo padne na nogu! Naime, uz
rađenje filmova mladih zvijezda (pun intentional) i crnih rupa, ide
neizostavno i proizvodnja strumena izlijetajućeg materijala (pun2).

Obično to crtam nezanimljivo, bojama u dvije dimenzije, tipa ovog
dosadnog crteža:
gf

Ako ne želim biti previše dosadan, onda pokažem nešto ljepšeg (odmah da ustvrdim,
nisam korisnik onog što vam je sad palo na pamet):
gf


U želji da pokažem nešto još ljepšeg, krenuo sam nadobudno crtati u tri dimenzije i dobio...ovo!:
gf


Ja mislio kako radim veliku znanost, prodirem nove puteve, a tu, ja radim, dragi moji, obično...
grnčarstvo! No dobro, e-grnčarstvo.

Gledao sam neko vrijeme u taj rezultat, vrtio ga gorko po ekranu, i cijeli gornji tok misli mi je
prošao kroz glavu. Lijepo je opominjao još davne 1898 dragi A.B. Šimić (nadam se da ga još
uče u školi? Ili sad bolje idu neku moderniji likovi, pa više domaća Moderna nije u modi?):

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Za pedesetak godina, u najboljem slučaju, sve što ja tu "kuham" u svom krompjuteru biti će
krumpir, ništa, osim ako to ne poduprem nekom "tvrdom" jednadžbom koju se da napisati na
ploči, kredom ili papiru olovkom... onda možda potraje do nekog temeljitijeg Krunskog virusa.

Vani pada proljetna kiša mini-monsuna uz deltu rijeke Yangtze, gdje uz jedan od kanala Delte
gf

vrtim svoje zvijezde, rolaju se oblaci s Kineskog mora preko ravnica izglancanih tisućljećima
naplavljivanja. Valjda me to rominjanje kiše dovelo do Šimića, hvala mu! Pjesnici su, stvarno,
čuđenje u svijetu!

- 03:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 03.06.2020.

Kineska normala

Kinezi su najdulje u "specijalnom" modu, dva mjeseca dulje nego ostatak svijeta,
pa neće škoditi da vam dodam malo prigodne motivacije sa svojeg dalekoistočnog
isturenog položaja.

Prošli tjedan sam prvi puta nakon Kineske Nove godine vidio djecu u dvorištu
obližnje škole, svi u urednim plavim hlačama, bijelim košuljama i crvenim maramama,
druuuže Xiiii mi ti se kuneeeeemoooo...
gf

Kovač je napravio dobar posao, ali nije znao engleski...nije lako fotoshopom
popraviti kad je u metalu na par sto metara okoškolske ograde:
gf

Stražari su isto maknuti sa ulaza u dvorište zgrada pored Opservatorije:
gf

Ljudi na ulici je kulturan broj, gužva na cesti, uobičajena prašina i buka. U
metrou sam stajao rame do ramena u poprilično nagužvanim uvjetima. Grad je
živ i danju i noću,
gf

otvorili su night markets, sad se može jesti i piti do poslije ponoći...
Sos netko?
gf

ili nešto sušeno?
gf

npr. spljoštena svinjska glava?
gf

Da, ovo gore su uši... Jeo sam, pred petnaestak godina, dok sam još bio mesojed, spljoštenu piletinu, zajedno sa kostima, pljas tras i na tavicu i pljuješ kosti kao da jedeš ribu, ali svinju!? Čudna zemlja. Možda je jednostavno pal 16 tonski uteg na nju...

Riža, kojekakvo zrnje? Svih boja i veličina:
gf

Liči trostruke veličine, pobjeda lokalnog genetskog inženjeringa?
gf

Dakle, Kina se vratila u normalu! Možda i lažu oko brojeva i metoda, ali na
ulici ne vidim zabrinutost, ljudi ne padaju ko muhe na ulici...Kineze je, istina,
teško iznenaditi, probali su tu sve na svojim podanicima kroz sve sisteme.

Kunopsi su isto dobro, ima ih 7, roditelji i petoro malih
gf

Društvo preko ograde, vrijebajući plijen nad vodom im radi ovaj bezrepi ljepotan:
gf

Treba proslaviti normalu, prigodna serija lokalnih piva, sasvim kulturna su, ne vuče me
kupovanje nelokalnih:
gf

Dakle, ako su Kinezi mogli u normalu, moći ćemo i mi!

- 13:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2020 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org