astrosailor

srijeda, 17.06.2020.

Očuvanje pustinje

Danas (17.06) je UNESCO-ov Svjetski dan protiv stvaranja pustinja i suše.

Moja pustinja, koju rado čuvam, ne bi ju dao za ništa:

Pošto trenutno radim za kinesku Akademiju znanosti, dobivam njihovu
službenu poštu, među kojom je bila i najava nekog panela na tu temu.

Odmah sam primijetio da je među 10 pokazanih govornika bila svega jedna
žena! Čudno, ovdje je obično veća ravnoteža, netko nije pripazio
na tu komponentu prezentacije. Siguran sam da će iduće godine biti
50-50%, sve tu napreduje pa će i to.

Možemo se mi smijuljiti na "kineske fore" (iako baš ne vidim da je ikome do
smijeha na tu temu), ali tako se napreduje. Ne bi ni mi još imali
struju po zabačenim kutevima Like da nije bilo planskog gospodarstva,
koliko god bilo "neefikasno"-kome bi se tamo isplatilo raditi infrastrukturu?
Za ličke medvjede?

Ja se smijao kad sam čuo da izvjesni Saša radi kao službenik UN "za
očuvanje pustinje" (baš Alanfordovski), ali to je valjda bilo nešto
u ovom smislu. "Očuvati pustinju" bi zapravo značilo očuvati ju u njenim
granicama, ne dozvoliti da se raširi. Što nam trenutno nimalo ne uspijeva!

Svi znamo da je to, uz agresivan pristup koji prakticiramo prema prirodi,
mission impossible.

Zato, educirajmo se na tu temu i razmislimo: kako očuvati pustinju? Ja ću,
profesionalno, dodati par komadića informacija, mislim da su ove dosta
vjerodostojne, iako su iz kineskih izvora-oni su među najpogođenijim državama
po tom pitanju i nema im koristi od prikrivanja činjenica, bolje im se s njima uhvatiti
za rogove:

Pustinje na Zemlji pokrivaju 1/4 površine tla, 36 miliona kvadratnih kilometara.
Svake godine ta površina se poveća za 50 do 70 tisuća km2. Površina Hrvatske
je 56 tisuća kvadratnih kilometara. Daje za misliti!

Kinesko rješenje je kombinacija očuvanja vegetacije i tehnologije, bez koje, svijesni
su, nema uspjeha. Grad u kome sam, u delti Yangtze, nije prirodno imao ni jedno jedino
drvo-tisućljeća naplavina nisu pogodovala ničem osim pijesku i prašini. Istina, nije bilo ni
grada-bacite pogled na slike u prethodnom postu!

Ali Kinezi ne bježe od te činjenice, svijesni su da s razvojem dolazi i opasnost. Zato da, grad
je danas tu, ali je oko 42% površine grada u parkovima i šumi.

Cilj petoljetke im je podići to na 50% i u starijim dijelovima grada. A svako od hrpe miliona drva
ovdje je posađeno, nije samo naraslo. Usred takve pustinje, pune smeća, "prirodnog", naplavljenog
rijekama, i ljudskog, od gradnje i života, tokom deset godina napravili su mnoštvo ovakvih mjesta:

Kinezi su stvarno majstori pozitivne teraformacije, ne samo uništavanja okoliša. Za
sada dovoljan je bio samo težak rad, ali primitivan. Slijede mnogo veći izazovi, i prema
onom što čitam, i te kako su ih svijesni, bar znanstvenici. I pripremaju se za negativno djelovanje
prirodnih i ljudskih faktora. Mislim da tu imamo zajednički interes, bez obzira na političke razlike. Treba
tu primijeniti malo starog dobrog "nesvrstanog" pristupa i naučiti jedni od drugih što se da! (O)čuvajmo
svoje pustinje, prije nego se one nas riješe, bez pitanja i pardona!

Za dalje učenje preporučam u antikvarijatu ili knjižnici naći i danas aktualnu knjigu prof. V. Paara, "Energetska kriza",
sa Bednjančevim crtežima, zabavan i precizan udžbenik budućnosti...a izdana je 1984! Čitajte i dajte i svojoj
djeci da čitaju, mnogo korisnog ćete naučiti. Paar je stvarno lijepo ispričao priču. Bio mi je profesor na Fizici
u Zagrebu i uvijek sam ga cijenio za dosljednost: znanstveno je objašnjavao zašto je atomska energetika jedina
smislena za svijet budućnosti (što se nije ostvarilo, jer su alternativni izvori energije mnogo brže postali efikasniji
i jeftiniji, ali 1980-tih to je bila znanstvena fantastika) i kakve su posljedice neopreznog iskorištavanja prirodnih
resursa. Promovirajući razvoj javnog prometa iz ekoloških razloga, uvijek kad je mogao je dolazio autobusom na
posao, a živio je u Samoboru! Tako se to radi, živi ono što tvrdiš. Mogu se slagati s njegovim tvrdnjama ili ne,
ali bar je autentičan i (dosljedno) radi po svom nahođenju.

Danas je knjiga zanimljiva i po tome da pokazuje ograničenost unutar jedne metodologije-nije moguće predvidjeti
budućnost slijedeći samo jednu metodologiju (ovdje, fizičkih znanosti), treba znati i ponešto ekonomije i predvidjeti
razvoj tehnologija. Zapravo ispada, kao što je već Huxley zaključio, ili radije bio prisiljen zaključiti u svom osvrtu
na vlastitu knjigu "Vrli novi svijet" nakon 20 godina: ni najluđa predviđanja nisu dovoljno "luda" već na skali od 20
godina! Mnoga će biti pregažena već sutra, a ako ne, onda prekosutra. Time dovršavam svoje didaktičke
preporuke uz ovaj dan. Čuvajte svoje pustinje!

- 05:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	lipanj, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages