Pregled posta

Novo Kameno doba

Trenutno se, mislim, nalazimo u nečem što će budući arheolozi (koliko nogu
i ruku će imati? Hoće li živjeti pod vodom ili tekućim tkoznačime?) nazvati
Novo Kameno doba. Razlikovat će se od Starog time da pod "kamen" neće
misliti na stijenu terestriae vulgaris, nego usko specijalizirano na kremen, SiO2,
velike čistoće, 99,999999% (broj devetki je 6, što nije slučajno jer je to uvjet za
materijal od kog se rade procesori).

Kao elektroničar s MEC-a (Varažlinci buju znali), zahvaljujući praksi
u PEL imao sam kompjutere pod lemilicom već oko 1985, radio sam
na SUN radnim stanicama s 4 procesora deset godina kasnije u Varšavi
(pod Sun OS Unix-om, naravno), a na Cray i Hitachi 8000 sam prste stavio
u Njemačkoj početkom Milenija. Naravno, Linux sam počeo koristiti kad ga
je Linus Torvald oslobodio uza, pa sam vjerni sljedbenik St. IGNUciusa,
s jasnom i glasnom proklamacijom "There is no system but GNU, and Linux
is one of its kernels." Amen. Napredno.

I nadobudno, jer imam i sreću i privilegiju da sve to koristim ne za povećati
bogatstvo nekog debeloguzog i debelovratog buržoaskog parazita tipa
svinjskih faca iz Alan Forda (ne samo kod nas "ne na Balkanu" s dodatkom
zlatnog lanca oko vrata i zlatnog sata s dijamantima na ruci, naravno)
iz Marxovog "Kapitala", nego za zabavljati se znanošću i proizvodeći
zvijezde u kompjuterima, uz pomoć matematičkih i fizikalnih modela. Na
žalost ne povećava to ne samo njegovo, nego ni moje materijalno stanje, a
što bi Sv. Spajo od višespomenute škole reko, "nije da ja ne bi zajašio Mercedesa!".
Bijelog, da paše uz "Volgu", dodao bi ja.

I onda mi ta moja "naprednost" lijepo padne na nogu! Naime, uz
rađenje filmova mladih zvijezda (pun intentional) i crnih rupa, ide
neizostavno i proizvodnja strumena izlijetajućeg materijala (pun2).

Obično to crtam nezanimljivo, bojama u dvije dimenzije, tipa ovog
dosadnog crteža:

Ako ne želim biti previše dosadan, onda pokažem nešto ljepšeg (odmah da ustvrdim,
nisam korisnik onog što vam je sad palo na pamet):

U želji da pokažem nešto još ljepšeg, krenuo sam nadobudno crtati u tri dimenzije i dobio...ovo!:

Ja mislio kako radim veliku znanost, prodirem nove puteve, a tu, ja radim, dragi moji, obično...
grnčarstvo! No dobro, e-grnčarstvo.

Gledao sam neko vrijeme u taj rezultat, vrtio ga gorko po ekranu, i cijeli gornji tok misli mi je
prošao kroz glavu. Lijepo je opominjao još davne 1898 dragi A.B. Šimić (nadam se da ga još
uče u školi? Ili sad bolje idu neku moderniji likovi, pa više domaća Moderna nije u modi?):

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Za pedesetak godina, u najboljem slučaju, sve što ja tu "kuham" u svom krompjuteru biti će
krumpir, ništa, osim ako to ne poduprem nekom "tvrdom" jednadžbom koju se da napisati na
ploči, kredom ili papiru olovkom... onda možda potraje do nekog temeljitijeg Krunskog virusa.

Vani pada proljetna kiša mini-monsuna uz deltu rijeke Yangtze, gdje uz jedan od kanala Delte

vrtim svoje zvijezde, rolaju se oblaci s Kineskog mora preko ravnica izglancanih tisućljećima
naplavljivanja. Valjda me to rominjanje kiše dovelo do Šimića, hvala mu! Pjesnici su, stvarno,
čuđenje u svijetu!


Post je objavljen 06.06.2020. u 03:34 sati.