Pregled posta

Zmaj, šljive i arsen

Nisam još vidio zrele šljive naokolo, ali sezona mini-monsuna južno od Yangtze,
koji se tradicionalno naziva Yellow Plum Rain (Kiše žutih šljiva), traje već
drugi tjedan. Ponekad jače, ponekad slabije, ali pada pri temperaturama od
25-30 cels i vlazi zraka do 90%. Obično traju od druge polovice lipnja
do polovice srpnja. Sjećam ih se s Tajvana, gdje smo isto ponekad dobili
svoju porciju "šljiva" tako da se nije dalo izaći na posao po tjedan
dana. Globalna slika stvarno djeluje mokro:

"Znanstveno" objašnjenje je nekad bilo da šljive dozrijevaju (otud "žute") i
padaju na zemlju pa gnjiju i uzrokuju kišu. Mora da ih je bilo puno i još više.

Kineska tradicionalna medicina traje i danas, cvate, ponekad stidljivo a
ponekad napasno uz svoju zapadnu inačicu. Puno recepata je zdravorazumskih
tipa "ako se znojiš, pij više vode", ali puno ih je očito stečeno dugotrajnim
eksperimentiranjem i tradicijom ("uzmi dva osušena žablja kraka, pet velikih
sasušenih dugonogih paukova, ljusku prepeličjeg jajeta, ...i sve to dobro
istuci u prah. Pomiješaj sa prahom od šljivinih koštica...") i potrebna je
dugotrajna i predana nauka da se dobije certifikat liječnika, kao i za
zapadnu medicinu. U kineskom svijetu, zdravstveno osiguranje pokriva obje
inačice, pa tko voli, nek izvoli. Kao praunuk seoskog vidara, ("ajme meni,
ča me boli, zovite mi Langvera!") simpatiziram sa zdravorazumskim dijelom
metoda, današnje ljekarničko znanje je bazirano na poznavanju djelovanja
biljnih ekstrakata i preparata. Kao i obično, svako pretjerivanje je...opasno.

Danas je peti dan petog mjeseca kineskog kalendara, Dragon Boat Festival, ili
Duanwu, Dan Zmajskih brodova, kad se širom kineskog svijeta održavaju trke brodica
na vesla, sa posadom od 30 i više ljudi. Danas i od par desetaka stoljeća se
slavi u čast pjesnika Qu Yuan-a, koji se u političkom protestu zbog pripajanja
svog kraljevstva susjednom, utopio u obližnjoj rijeci. Zapravo je ta tradicija
samo nadodana na mnogo stariju, u kojoj su ljudi od sjevera kine do juga na
svoj način tražili način da odobrovolje duhove koji im nanose nevolje (vlaga
i vrućina tokom monsuna uvijek su pričinjavali više zdravstvenih problema
ljudima tokom tog vremena) i posebno u čast Zmajskog Kralja (Dragon King),
mitske životinje od koje, prema legendi, potječu Kinezi. Zanimljivo da je,
kao i u Asiriji, riječ o morskom pra-pretku.

Danas taj praznik naznačuje početak ljeta i jedan je od tri značajna praznika
u kineskom kalendaru (uz Kinesku Novu godinu koji pada između polovice
siječnja i polovice veljače i Moon cake festival, tj. Praznik Polovice jeseni,
žetveni praznik, u rujnu). Godine 2009-te je Duanwu uvršten na listu
Svjetske kulturne baštine UNESCO, kao prva kineska kulturna tradicija na toj
listi. Naravno, priča i legendi na tu temu je mnogo, ove godine sam naučio da
je jedan od tradicionalnih sastojaka vina koje se pije uz taj praznik, arsenik!
Naime, vino s realgarom, u koje je dosipan prah jarko crvenog minerala
realgara, sadrži arsen i korišten je od srednjovječja kao pigment za boje,
poznati rudnik od vremena Bizanta je bio Crven Dol u Makedoniji.

Arsen je korišten i u Evropi kao "čudotvoran" sastojak... u dolinama "našeg"
Carstva (Austrougarskog, jasno) od Bieszczad i Šljonska u Poljskoj do našeg
Zagorja i Austrije naći ćete priče iz 19-og stoljeća o aresnikomanima.

Priča koliko hoćete, kineska tradicija je duga! Naša bi isto bila, da nije bilo
Crkve koja je, po metodi "ništa prije nas, ništa nakon nas!" temeljito
uništila sve materijalne dokaze postijanja ikakvog vjerovanja, znanja i
mudrosti prije njihove, jedne i jedine. Mnoge stvari zato sada učimo ponovo.

Post je objavljen 25.06.2020. u 11:02 sati.