Linkovi
Blog.hr
Pišem (eng)
Miki d'Kolan

astrosailor

subota, 26.01.2019.

Ataturk

Prilikom mog posljednjeg boravka u Istambulu pred par godina,
nešto prije diktature koju je uveo wannabe Kalif Erdogan, u mojoj omiljenoj
knjižari na aerodromu "Ataturk" (kojem je Erdogan maknuo to ime, valjda
pripremajući promjenu na njegovo vlastito) sam kupio biografiju istoimenog
(Mustafe Kemala, ne seronje Erdogana, biografija potonjeg me niti najmanje
ne zanima, nije Mustafi ni do koljena, ma, ni do gležnja!). Autor, Andrew
Mango, nije neki bjelosvjetski probisvjet kojem se zahtjelo pisati o Turskoj,
nego skoro pa lokalni učenjak: rođen je u Istanbulu 1926, svega par godina
nakon stvaranja moderne Turske, miješanog je grčko-talijanskog porijekla po
ocu i ruskog po majci. Do 1947 je živio u Turskoj, a kasnije u Londonu, gdje
je studirao i kasnije radio u BBC i kao savjetnik na temu Turske za sve
kojima je to trebalo.

Tek u mirovini je napisao ovu biografiju, što se vidi u majstorskom prikazu
lika i djela Ataturka, svaka čast! Jedino što se knjizi može zamjeriti je njena
debljina, koja je djelomično krivcem što mi je trebalo 3 godina da ju krenem
čitati, ali kad se krene, čita se ko da ju je pisala Agata Christie!
Preporučam čitanje u engleskom originalu, Mangov izričaj je jasan i glasan,
doprinijet će i vašem poznavanju engleskog!

Krenuo sam to čitati više da naučim o raspadu turskog imperija nego o
Ataturku-mislio sam da o njemu znam dovoljno nakon par posjeta Turskoj-ne
samo Istambulu, o pravoj Turskoj sam učio u brdima Anatolije, pod Kizlar
Sivrisi, kojeg vrh (3018m) se ovdje vidi u pozadini iza nasada jabuka, prava
jabučna sakura:
gf

Mali račun mi je rekao da je to bilo pred...25 godina, polovicom 1990-tih.
Bio sam u ulozi tjelesnog čuvara pri istraživanju alevitskih običaja u brdima Ak
Daglari. Vidio sam pravu, svjetovnu Tursku u brdima Anatolije, na
ulicama Ankare, pa onda Mersina, pijuckajući "Efez" pivo sa studentima
i studenticama, na ulicama Antalye i plaži u Kašu.

Svijetli dani svjetovne Turske su danas zatamnjeni povratkom primitivne
religiozne stoke na vlast, koja iskorištava religiju za svoje potrebe. A hodže se
hvataju za svaku slamku da opet dobiju na važnosti. Zvuči poznato? Djeluje
mi kao Crkva u Hrvata, i neka druga Crkva u Srba i treća u nekih trećih.

Dakle, Mango mi je pokazao da sam bio u krivu: moja slika o Mustafi Kemalu
je bila poprilično udaljena od istine. Kao pokvareni telefon. Junački i patetično.
Više bazirana na modernom traču koji se širio među ljudima, nego na činjenicama
koje su poprilično konvencionalnije i ... dosadnije.

Ataturk je bio dobar vojnik i još bolji političar. Od poraza Turske u Prvom
Svjetskom ratu (zapravo nisu bili vojno poraženi, nego su pristali na
primirje, ali kako su bili na strani Njemačke, bili su dio gubitničke
koalicije), Ataturk je izveo, nakon kraćeg lokalnog rata protiv Alijanata koji su
htjeli razgrabiti ostatak Otomanskog teritorija, magični trik, abrakadabra, i za
zelenim stolom u Lozani dobio sve što je htio: naovisnu, suverenu Tursku
republiku. I riješio se Sultana, kojeg je poslao u egzil.

Naravno, nije to išlo lako. Više problema su mu radili domaći konzervativci
nego vanjske sile, kojima je jedino bio bitan ekonomski interes. Jedino su
Grci imali stvarni, teritorijalni cilj, koji su vođeni blentavim Venizelosom
(ime Atenskog aerodroma danas, zanimljivo...gle, i kod nas se Franjo Prvi
nedavno pridružio toj aerodromskoj eliti!) uz političku i vojnu pomoć potpuno
nekompetentnog filhellena Lloyd George-a pokušali i vojno ostvariti, ali ih je
Ataturk vojno porazio i istjerao iz Turske za svagda.

Vidimo da i 100 godina nakon tih vremena Grci imaju probleme sa Stvarnosti,
pa ih je tek 27 godina pritisaka od strane Amera i koga sve ne dovelo do konačnog
priznanja završnog čina prve ture Balkanskih ratova, i priznanja činjenice postojanja
Makedonije, pa makar i Sjeverne. Trebalo im je! Ali primjećujem da je i Balkan
napredovao tamo gdje bi se to najmanje očekivalo, na jugu: nisu zaratili, nego su se,
teško, ali ipak, dogovorili!

Mi, kakti na Zapadu, ćemo skoro zaratit s Janezima, cijela ona dva krstareća glisera
budu zaratila i Jorasova kobila se bu i otelila ak treba...ajmo malo pameti u glavu, ima
valjda i bitnijih tema!

Natrag na Ataturka: Mango je kakti kontroverzan po pitanju genocida nad Armencima,
ali po onom što piše ne djeluje mi da je nepošten: "...teška vremena, prijatelju moj".
Ubijanja je bilo s obje strane, i nisu ni Armenci bili bebe, u biti su oni prvi izveli čistku
kad su Rusi (još carski) pobijedili 1878 protiv otomanske vojske. Lako je gaziti i paliti kad
imaš veliku silu iza sebe. Ali kad nemaš, onda naj..., pa su tako i oni naj... kad su ih
Turci stisnuli u borbama za svoju državu. A što su trebali napravit, pustit da im tamo neka
popadija armenska soli pamet?

Zdrava logika govori zapravo da Otomanski imperij, koji nije imao u pravilima igre
nacionalnu ni religioznu mržnju, nije baš smisleno kriviti za nacionalni ili vjerski genocid.
Sami sebe bi negirali jer ipak treba pamtiti da je, u religioznom smislu, sultan ujedno bio i
Kalif, i postupali su s manjinama naprednije nego je to bio slučaj u većini zapadnih "kulturnih"
zemalja.

Armenci, pak, su imali lijepo zapisano u knjigama iz vremena kršćanske uljudbe tipa
križarski pohodi kako se postupa s nevjernicima. Na sreću, vojno nisu imali šanse, inače
bi danas pričali o armenskom genocidu nad svima ostalima-i tako su pobili par desetaka
tisuća nevinih civila, spalili sela i gradove i pokazali ne baš veliku volju za stvaranjem
kulturne multi-ikakve države

Zašto onda toliko priče o genocidu? Činjenica je da su Armenci bili napredniji od Turaka
u svemu osim politici (za koju su valjda bili prepametni i previše se među sobom gložili),
bili su vještiji u zanatima i znanosti, pa su se u izgnanstvu dobro snašli i jasno, jadali se
nad sudbom kletom. Sposobni kakvi jesu, brzo su se obogatili u svojim novim postojbinama i
onda su mogli još glasnije pričati o svojoj nesreći. I pokušati dobiti bar povijesnu zadovoljštinu,
kad im već vojnu nije uspjelo.

Neću reći da se nemaju pravo jadati, kao ni žrtve njihovih očeva, djedova i pradjedova,
strašna su sva ta klanja, ali genocid je plansko istrebljenje jednog dijela populacije...
Nije u Turaka bilo te "pameti" ni moći nakon Prvog svjetskog rata. Izveli su protjerivanje onih
koji su prije toga njih protjerali s nekog područja. Obje strane su koristile iste metode.
Ubijanje, palež.

Ništa pozitivnog, nema im opravdanja, sjeme im se svima zatrlo koji su u ubijanjima i paležu
učestvovali!

Što se tiče grčkog egzodusa početkom 1920-tih, Grci su popušili vojno i platili
cijenu. Vojni poraz čist ko suza. Na kojem mogu zahvaliti Britancima koji su im napuhali
ego toliko da su pomislili da je dovoljno što su kakti potomci Aleksandra pa
da pobijede, uz malu tehničku pomoć Engleza. Malo morgen! Dobili su dogovor o
preseljenju, pa je više od milion Grka poslano u matičnu im državu, a još više Turaka
sa Balkana i okolice preseljeno u Tursku.

Ataturk je stvorio modernu Tursku kakvom ju je on htio. Njegov kult ličnosti mi se uvijek
činio sumnjivo sličan onom što je kasnije izvjesni Joža Atatitoneturk izvodio na terenima
balkanskih satrapija i ostacima austrougarskog imperija.

Sad, nije da je stričeku Josipu falilo uzora, ali djeluje mi da je po metodama ipak bio
bliži Mustafi nego Josifu, koliko god se neki ne mogli s time složiti. Crkve je
stavio di im je bilo mjesto ali ih nije uništio, probao je donekle srediti državu koja
je u biti i dalje bila blatna čaršija i ohrabriti raju da odj... feudalni mentalitet.

Ali ne ide to na silu, raja voli bit raja...

Uvijek sam smatrao Lenjina najvećom gnjidom među svim tim ušima, ali kad
gledam ovo oko sebe danas, u jednom mu moram dati za pravo, da je bio
dobar realpolitičar: jedini način borbe protiv primitivnog, predatorskog
kapitalizma i religiozne zatucanosti, ako želiš to na brzaka napraviti, je... uništiti.
Iskorijeniti. Što u manje civiliziranim uvjetima i sredinama dođe isto što i ubiti.
Zdraaaavo!

Jer ti inače opet skoči za vrat, jer raja voli bit raja. Gle samo Engleze, pa
sline na guštere, ovaj kraljevsku obitelj. I ne samo Englezi. (Kineze molim tu
ne miješati, Mao the svinjojed nije svoje gluposti izvodio planski, nego
jednostavno da dezorijentira protivnika. Na mojoj listi ubergnjida je ispred
Uljanova, već i činjenicom da je sa svojom crvenim bandom, koja i danas vlada
Kinom, posredno kriv za smrt duplo ako ne i trostruko više ljudi nego ruska crvena
banda. Kakti "drugačiji način" je potreban za držat Kineze na uzici. Koji? Ubijanje?
Gluposti.)

Dakle, da sumiram, Mango je ispričao priču uvjerljivo, i poklapa se s onim što sam
i sam vidio i čuo u Turskoj. Ponešto od mojih skromnih iskustava iz rahmetli nam
države mi daje za misliti da je ono što je opisano iz ataturkovskih vremena stvarno,
a ne neka učenjačka fantazmagorija.

Čak i ako vas Ataturk i Turska nimalo ne zanimaju, početak knjige, gdje je opisana
situacija u Otomanluku krajem XIX stoljeća, je poučan i za naše krajeve, jer objašnjava
neke stvari s kojima se i danas susrećemo po novinama. Tko ne uči povijest, ponavlja ju!

- 22:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 25.01.2019.

Ultima Thule, krumpir

Tko čeka, dočeka.

Nakon slikica Ultima Thule do 10. siječnja, evo konačno i nove, u boljoj
rezoluciji (NASA/Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory/Southwest Research Institute):
gf

Snimljeno sa oko 6700km od Ultima Thule, rezolucija je oko 135m (u najbližoj
točki prolaz je bio na svega 2200km, rezolucija 33m, to još čeka da dođe do
nas!).

Vidi se više detalja, krateri...sad počinje preciznija znanost!

Meni sada izgleda kao krumpir kojeg su Vogoni izgubili kad su izbacivali neželjene brodostopere sa svog svemirskog broda.

Više na krumpir.

Raporti New Horizons tima će biti svaki petak, idućih 20-ak mjeseci će
slikice dolaziti, dakle, strpljenja!

- 22:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.01.2019.

Presuper Mjesec

Dok čekamo na nastavak priče o Ultima Thule i New Horizons sondi, zabavljat
će nas stari znanci, Sunce i Mjesec: sutra (ponedjeljak 21. siječnja) rano
ujutro, je pomrčina Mjeseca. Ako vas posluži vrijeme, bacite pogled prema
jugozapadnom horizontu rano ujutro.

Mjesec će početi ulaziti u sjenu oko 4:30, puna porčina počinje sat kasnije,
a izlazak iz pomrčine se neće vidjeti iz Hrvatske, jer će Mjesec već zaći za
horizont.

Novine su već pune "vučjeg, krvavog Mjeseca", što je vezano uz siječanjsku
pomrčinu koja se, ne znam zašto (tko zna neka napiše u komentaru, molim!)
naziva "vučja", a "krvavi Mjesec" jer se sunčeve zrake lome na rubu
zemljinog diska, viđenog s mjesečeve površine, tako da većinom crveni dio
spektra obasjava Mjesec. Za još malo senzacionalizma pobrinula se činjenica
da se ova pomrčina slučajno događa kad nam je Mjesec najbliži, pa je
neznatno veći, za što su u žutijim novinama dodali "super" Mjesec.
Sjećam se nekih argumenata da ljudsko oko zapravo ne može vidjeti
razliku, jer mjesečeva putanja nije jako ekscentrična-ali mislim da sam
jednom računao da je razlika negdje na rubu onog što možemo zamjetiti, nešto
manje od 10%, a to znači da nam izgleda oko 10% svjetliji. Nije baš neka
razlika, osim ako nismo negdje u visokim planinama i nema smoga i
svjetlosnog zagađenja pa stvarno možemo raditi preciznu usporedbu, za sve
amatersko-astronomske činjenice +/- 10% i nije neka razlika čak i za
uvježbano oko.

Dobro da nisu napisali nešto kao "Sutra će nestati Mjesec, dolazi nam
Krvavi Super Mjesec". Čitanje medijskih napisa na temu astronomije-i ne
samo-ponekad me podsjeća da smo u mnogim pogledima u nekom dobu reverzije
Renesanse, kao da se trudimo opet ući u mračni Srednji vijek. Crkve
diktiraju što i kako ljudi misle, znanost je dovedena u pitanje od strane
šarlatana koji operiraju staklenim kuglicama i teorijama iz Biblije.

- 16:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 04.01.2019.

Ultima Thule, prvi rezultati mjerenja

Kako sam obećao, slijedi dalje praćenje rezultata preleta sonde New Horizons
blizu Ultima Thule asteroida iz Kuiperova pojasa, 6.5 milijardi kilometara
od nas.

Dodatni rezultat nije slika iz veće blizine, nego 3D slika, dobivena
stereoskopskom kombinacijom iz dva kuta gledanja, plus drugačije
osvjetljenje zbog promjene položaja Sunca u odnosu na površinu objekta.

Na http://pluto.jhuapl.edu/News-Center/News-Article.php?page=20190103
su slikice.

Idući rezultat je da neposredno uz asteroid nije primijećeno dodatnih
objekata većih od 1.5km ili prstenova oko astroida. To je bitno, jer ukazuje
da način razvoja ovakvog objekta.

Nije izmjerena nikakva atmosfera oko asteroida.

Boja (crvenkasta) se poklapa sa mjerenjima (sa Zemlje) sličnih objekata iz
Kuiperova pojasa.

Obje sfere objekta, koje su se slijepile u jedan objekt, su slične boje, što
se poklapa sa očekivanjima, jer su objekti bili u sličnim uvjetima prije
sljepljivanja. Ukazuje to da se nisu sudarili ili slijepili na neki drugi
način, nego polaganim orbitiranjem jedno oko drugog, bez ozbiljnijeg
narušavanja površine pri sljepljivanju.
Zbog položaja (iza Sunca), sonda neće slati podatke do 10. siječnja, kad će
se dovoljno udaljiti od Sunca da bismo mogli ponovno primati podatke s nje.
Nakon toga će primanje podataka trajati 20 mjeseci.

Sonda je prošla na 3500km od asteroida, brzinom 51 000 km/sat. Toliko ni
dragim sinekima naših lokalnih primitivaca-tajkuna s debelim takujinom neće
uspjeti nabiti svojim najnovijim tuniranim BMW-om!

Dakle, ono glavno-i preciznije-tek dolazi!

Nadajmo se da će New Horizons nesmetano nastaviti svoju putanju i slati
nam podatke koje je sakupio! Sada, kad se udaljio od Ultima Thule, šanse
za sudar s nekim komadom stijene koji bi kružio oko asteroida su manje.
Vjerojatnost takvog oblaka stijena oko asteroida je veća ako su nastali
sudarom, pošto Ultima Thule očito nije tako nastala, sondu je poslužila i
sreća. Koja je, kako znamo, i te kako potrebna i u životu i znanosti.
Koliko god pažljivo planirali, božica Sreća vam mora biti blagonaklona.

- 20:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 02.01.2019.

Ultima & Thule

Nastavak priče od 2 posta unatrag, za one koji nisu pratili:
misija uspjela!

Evo kratke sekvence koja pokazuje ne teoriju nego praksu: ovo su snimke. Da
odete sa svojim telefonom tam i snimite, dobili bi nekaj ovakvog.

Ovo je rijetka prilika da možemo vidjeti koliko smo naučili u par dana:

4 dana unatrag:
gf


Tri dana unatrag:
gf


Prekjučer:
gf


Jučer:
gf


Danas. Ova slikica je objavljena pred nepunih sat vremena, još je vruća,
prva slika ovog objekta u boji, rezolucija je oko 150m:
gf


Photos Credits: NASA/Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory/Southwest
Research Institute.

Ide nam, ne?

Pošto je očito riječ o dva nježno slijepljena sferična objekta, trebalo je sastavne objekte
nekako nazvati, pa su našli elegantno rješenje: Ultima (veći) & Thule (manji). Neki su
predlagali snjegovića, prigodno za Novu Godinu. Moj lik iz prethodnog posta je očekivao
kikiriki, također paše.

Kugle su 19 km i 14 km promjera, sve skupa Ultima Thule je 31 km dug. Vrti se s periodom
oko 15h, dakle, jako polako, zato i može postojati ovako nježno slijepljen.


Sutra slijedi kemija, upravo dolaze rezultati mjerenja spektra, koji
će nam reći od kojih materijala je napravljeno ovo što vidimo.

Znanost ponekad biva i uzbudljiva, za mene koji se bavim akrecijom, gušt je,
i jedinstvena prilika vidjeti ovakva dva objekta koji su slijepljeni zajedno
upravo djelovanjem akrecije. Mislilo se da to tako izgleda, ali da ćemo i
stvarno vidjeti to na djelu, nitko od nas nije mogao ni sanjati! Podsjeća me
to na ono kad je jako pametni netko rekao da nikada nećemo znati od čega su
napravljene zvijezde. A onda je, u roku ništa, neki pametnjaković smislio
spektrometar i danas kemijski sastav jaaaaako udaljenih zvijezda znamo
mnogo bolje nego što znamo sastav onoga što nam je pod nogama.

U znanosti, kao i u ljubavi, nikad ne reci "nikad".

- 22:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 01.01.2019.

Malrauxovo proročanstvo (60)

***
- Samire, ideš s nama poslije posla? -­ već drugi kolega danas ga je pitao da li će im se
pridružiti na uobičajenom zajedničkom pivu u Hollandisches Viertel, koje su studenti sa
Babelsberga tradicionalno organizirali jednom mjesečno. Prošli mjesec nije mogao, jer
je išao na aerodrom po Martu koja je došla na produženi vikend, ali danas bi
trebalo otići, neće mu škoditi malo društva.

-­ Idem, dođi po mene kad ćete kretati dole!

Vrijeme je bilo lijepo i prošetali su kroz park Babelsberg od Instituta prema tramvaju do
grada. Sviđao mu se taj dio Potsdama, iako se i dalje dalo naslutiti, usprkos temeljitoj obnovi
nakon ujedinjenja, da je dugo bio u Istočnoj Njemačkoj. Živio je u blizini Goetheplatza i
kuće i dvorišta tamo su još imali više istočni nego zapadno­njemački štih.

Oko velikog stola u pivnici skupilo ih se petnaestak, veselo društvo iz raznih krajeva
Evrope. Sjeo je, kao i obično, uz Dagmar, kolegicu iz Kerlsruhea s kojom je volio pričati
jer se jako veselo smijala. Ponekad mu se činilo da koketira s njim, ali znao je da živi s
nekim, dakle to je jednostavno bio njen način pričanja. Dagmar je radila na projektu
koji je dijelom sprovođen u njemačkoj svemirskoj agenciji DLR u Berlinu.

­- Nešto se čudnog događa tamo u DLR, vidjela sam da drže sastanke dugo u noć a moj
šef inače ne bi ni pod razno ostavio ženu da ga čeka s večerom. Mislim da imaju video­
konferencije s NASA, vidjela sam mu na ekranu NASA link za video vezu.

-­ Možda komunikacijski problemi s nekom od sondi?
­
- Možda. Ali ljudi koji tome prisustvuju nisu od komunikacija, više inženjeri i obrada
fotografija. NASA još prima slike sa jednog objekta iz Kuiperovog Pojasa pored kojeg je
proletjela sonda pred par mjeseci. Noćni sastanci su počeli nakon tog preleta, rekla mi
je šefova asistentica. Čudno je da ni ona ne zna u čemu je stvar, a bez nje šef niti
novogodišnje poklone ne zna poslati!
­
-Možda su izgubili dio podataka sa sonde i pokušavaju spasiti što se da?
­
-Ne znam, ali svi vide da se nešto događa, a nema nikakvog objašnjenja. Ima glasina
da su na tom objektu našli nešto čudnog.
­
-Što su mogli naći? To je bio onaj... kikiriki objekt nakon Nove Godine?
­
-Da. Zapravo su do sada puštene samo slike iz daljine, gdje se vidjelo da je riječ o
sjajnom objektu, ne tamnom, kao obično u takvim slučajevima.

­ -Sjećam se da sam čitao da je zbog toga i uočen pred par godina, iako je
desetak puta manji od ostalih sličnih objekata, svega oko kilometar­-dva promjera.
­
-Da, i rotirao je dosta brzo, pa su se bojali da ga neće uspjeti dobro snimiti.
­
-Možda je to, treba korigirati snimke.
­
-To bi bio posao za njegove asistente, ne za njega. Nešto mi tu ne paše. Zapravo, trač
dana u DLR je danas bio da je taj objekt zapravo olupina svemirskog broda.
­
-Molim?
­
-To bi objasnilo tajnovitost sastanaka.
­
-Ti to ozbiljno?­

-Da. Znam svog šefa, nešto ozbiljnog je u pitanju, on nije od onih koji bi šutili da nema
dobar razlog.
­
-Zanimljivo. Ako je stvarno nešto takvog, neće to moći dugo skrivati.

Na povratku kući, Samir je, prolazeći uličicama starog Babelsberga, pokušavao zamisliti
što bi bilo kad bi se stvarno pokazalo da je ono što je Dagmar rekla, istina. Što bi to
značilo za svijet?
***

- 21:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (4)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org