Nastavak priče od 2 posta unatrag, za one koji nisu pratili:
misija uspjela!
Evo kratke sekvence koja pokazuje ne teoriju nego praksu: ovo su snimke. Da
odete sa svojim telefonom tam i snimite, dobili bi nekaj ovakvog.
Ovo je rijetka prilika da možemo vidjeti koliko smo naučili u par dana:
4 dana unatrag:
Tri dana unatrag:
Prekjučer:
Jučer:
Danas. Ova slikica je objavljena pred nepunih sat vremena, još je vruća,
prva slika ovog objekta u boji, rezolucija je oko 150m:
Photos Credits: NASA/Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory/Southwest
Research Institute.
Ide nam, ne?
Pošto je očito riječ o dva nježno slijepljena sferična objekta, trebalo je sastavne objekte
nekako nazvati, pa su našli elegantno rješenje: Ultima (veći) & Thule (manji). Neki su
predlagali snjegovića, prigodno za Novu Godinu. Moj lik iz prethodnog posta je očekivao
kikiriki, također paše.
Kugle su 19 km i 14 km promjera, sve skupa Ultima Thule je 31 km dug. Vrti se s periodom
oko 15h, dakle, jako polako, zato i može postojati ovako nježno slijepljen.
Sutra slijedi kemija, upravo dolaze rezultati mjerenja spektra, koji
će nam reći od kojih materijala je napravljeno ovo što vidimo.
Znanost ponekad biva i uzbudljiva, za mene koji se bavim akrecijom, gušt je,
i jedinstvena prilika vidjeti ovakva dva objekta koji su slijepljeni zajedno
upravo djelovanjem akrecije. Mislilo se da to tako izgleda, ali da ćemo i
stvarno vidjeti to na djelu, nitko od nas nije mogao ni sanjati! Podsjeća me
to na ono kad je jako pametni netko rekao da nikada nećemo znati od čega su
napravljene zvijezde. A onda je, u roku ništa, neki pametnjaković smislio
spektrometar i danas kemijski sastav jaaaaako udaljenih zvijezda znamo
mnogo bolje nego što znamo sastav onoga što nam je pod nogama.
U znanosti, kao i u ljubavi, nikad ne reci "nikad".
|