astrosailor

subota, 29.07.2017.

Piter

Pogled na grad iz aviona:

Prvi pogled naokolo tokom vožnje prema gradu je bio kao što sam i očekivao:
široka ruska duša se razlila u široke ulice. Zgrade u predgrađima-i ne
samo-su post-sovjetsko katastrofičnog plattenbau tipa, sa propadajućim
fasadama ili i bez njih, beton, beton, samo beton.

Starije zgrade bliže centru-ne nužno očuvanije-su u carističkom stilu.

Veliko i još veće, ali to i očekujete pa vas ne iznenadi toliko kao propadajuće
stanje onih modernijih zgrada. U Poljskoj su ih uglavnom renovirali ili
srušili i izgradili nove, ovdje ih taj posao još čeka.

Halo Bing, kako brat?

Glavno je aspirirati:

Zna biti stvarno ružno:

Ovo je ulaz u zgradu, ne neki sporedni ulaz:

Malo luksuzniji, jer je natkriven, ali i dalje djeluje kao da je estetika
bila negdje drugdje dok su ovo radili:

Balkon socrealističkog pregaoca kao statusni simbol?

Piter je novi grad: pred 300-tinjak godina tu su bile močvare, a zimi samo led.

Rijeka Neva (naglasak na "va"!) je stvarno široka, iznenadila me.

Grad je ime je mijenjao od St.Petersburg na Petrograd (da ne bude njemačko ime),
Lenjingrad, pa opet St.Petersburg. Čuo sam da se neka stoka sitnog zuba u
prijestolnici Lijepe Njihove drznula na Maršala, za dnevno-političke potrebe.
Jadnici. Pametnije bi vam bilo prihvatiti se nečeg korisnog, a ne tako
prozirnog politiziranja.
Admiralitet:

Ermitaž:

Veliki trg ispred njega:

Crkva prolivene krvi, ne, nisam bio u Disneylandu, zašto pitate?

Nevski prospekt, sa zvijezdom Grada Heroja:

Nisu zaboravili, i dobro da nisu, bez njih bi svi mi pričali njemački danas,
i bili negdje daleko iza njemačkih ovčara u prehrambenom lancu.

Umjetnost bola isto ima svoje mjesto ovdje:

Ulice paralelne Nevskom su duge i pune visokih zgrada, moralo je tu biti
mnogo, mnogo bogatog svijeta, pred sto i više godina!

Lijepa zgradica:

Jedna malo odrpanija:

Ovdi su valjda smislili termometar:

Sa rijeke, grad je isto veleban:

Pri kišnom vremenu rijeka postaje element:

Neki mostovi su stvarno niski, pa za višeg nivoa rijeke brodice jedva prođu:

Pogled na drugu stranu:

Imaju i oni džamiju:

Ali to sve je ipak samo potemkinovo selo, u predgrađima, gdje većina od oko
7 i pol miliona stanovnika grada živi, stvarnost je poprilično siva.
Rusi su majstori iluzije, ali ovdje nisu ni probali nešto glumiti. Hotel u kom
sam bio nije bio luksuzan, ja sam ipak samo astro i radije potrošim lovu na
studente nego na livrirane recepcionere. Također, na 10 minuta hoda od instituta
je, i nedaleko metro stanice. Glavni ulaz je straga zgrade:

Mogli su se malo bolje potruditi. Od naprijed nije mnogo bolje, opadajuće
pločice sa fasade izgleda da su im zaštitni znak:

Iznutra je bilo sasvim kulturno, ali vidjelo se da je "budget": osjećao sam
se kao da sam u Kini, pun hotel kineskih turista. Uobičajeno nekulturnih i
glasnih. Ali na to sam naviknut, pa mi nije previše smetalo.

Instutut Ioffe, jedna od najpoznatijih znanstvenih institucija na svijetu,
ovdje organizira konferencije:

Zgrada nije iz 1980-tih, kako bi vam se moglo činiti, iz 2002 je, nego je
neprimjerena za ovdašnje klimatske prilike i, očito, ne baš održavana.
Poklon je Izraela Rusiji, i očito arhitekt nije uzeo u obzir klimatske
razlike, pa ploče na ulazu stalno otpadaju, beton je izrovan vodom i popucao
od leda...

Više ga je zanimao umjetnički dojam:

Poklonu se ne gleda u zube.

Zanimljivo je bilo vidjeti da u podužem nizu akademika iz instituta,
čije su slike izviješene po zidovima instututa, nije bilo, a čini se i
dalje nema, niti jedne žene! Čudno za zemlju velikog post-komunističkog
naslijeđa, koje je, bar u tom smislu bilo pozitivno, žene su imale pristup
obrazovanju, za razliku od konzervativnije verzije društva koju se (i) danas
promovira.

Auti na ulicama su kulturni, iako se počesto naiđe na parkingu na nešto
muzealnog, obično Ladu ili nešto bezobličnog:

Također, biti će da je popravak auta skup, jer sam često vidio poprilično
porazbijane aute bez branika ili s nečim drugim razbijenim, i nije mi djelovalo
da će vlasnik uskoro k mehaničaru.

Naravno, na trgovima van carističkog centra se nailazi na duhove prošlosti. Evo
gada nad gadovima, Vladimira na istoimenom mu trgu, ispred Finskog kolodvora:

Naišao sam na njega kad sam odlučio pogledati, konačno, uživo "Auroru".
Nekad najveći ratni brod, nije ni danas, nakon više od 100 godina, loša za
pogledati, djeluje moćno.

Zanimljivo mi je bilo sresti vojsku na ulicama, podsjetilo me na pokojnu
nam državu. Danas kod nas vojske nema. I bolje, nije da mi fali!, zanimljivo
kako je cijela ta infrastruktura, koja se činila neuništivom, pala u govna,
gdje joj je i mjesto.

Na Litijskim prospektu sam našao dio kineskog svijeta, valjda dođu nedjeljom
igrati kineski šah ili mahjong:

Nakon toga valjda odu do svog restorana:

Na Litijski sam otišao u potrazi za antikvarijatom, knjižnim, naravno. Našao
sam ga, iako su mi lokalci rekli da ih je sve manje, zatvaraju se. Glupost sa Zapada stiže i k njima, očito.
Ovom je u susjedstvu zanimljiv knjižni kafe pa možda zato opstaje:

Ima tamo svega, preporučam, to je uz ulaz prema muzeju Ane Ahmatove. Sam
ulaz u muzej je poprilično jadan:

ali iza je park koji za vrućih dana može biti koristan. Zanimljiv grafit
pred parkom:

Popilo se i pivo, sasvim dobro, lokalni ipa, svidilo mi se:

Nešto manje uobičajena kombinacija za mene, našao sam svoje mjesto na
Nevskim:

Preko puta pošte:

Ne vidite natpis "Pošta", ne? A to je jedna od glavnih. Izgleda da im ta
institucija nije nikad bila u modi, dobar dio povijesti im nije baš bilo
pametno pisati pisma. Jedino po ovom plavom sandučiću se da raspoznati da
je tu pošta:

Iznutra isto nije baš ulijevalo povjerenje:

Ali prodali su mi marke za razglednice, iako mi je djelovalo da nemaju baš
puno zainteresiranih, gospođa na šalteru je bila poprilično zabavljena mojom
pojavom.
Suveniri:

Malo kiča za Amere i princeze

Knjižare su mljacc...glavna na Nevskom mi se jako svidjela, posebno podrum.

Knjiga nad knjigama, Landau-Lifšic, kupio sam zadnja dva toma koja su
mi nedostajala:

Na katu, gdje je literatura, nisu imali Krležu, ali Pavića jesu, i to sve, sabrana djela:

Od naših proizvoda u dućanu sam vidio jedino Podravkinu juhu, ako me oko
nije prevarilo, iz nečije košarice je virila, a braća Srbi su im očito
uvalili kajmak:

Jedna ideja s ulice, ako ne znate što bi s čepovima:

Tjedan dana Pitera me baš umorilo, s guštom sam odlepršao južnije, makar
to i bilo samo do Varšave.

U povratku sam imao lijep pogled odozgo na Rigu, sa karakterističnim tornjem:

Evo Visle, doma smo!

- 17:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.07.2017.

Piter, dolazak

Neki vas gradovi progone četvrt, pola stoljeća, da bi na kraju neočekivano
upali u vaš horizont događaja. Tako mi je Piter, kako ga Rusi od milja zovu,
uletio poslovno. Let od Varšave traje isto koliko i do Hrvatske, nešto manje od dva
sata.

Grad je velik i lijep i pogledao sam ga iz više kuteva, pa ću mu posvetiti
par postova.

Za početak, malo korisnih informacija, ako vas put nanese tamo.

Za doći u Rusiju, treba vam viza, za koju vam treba pozivno pismo. Nije ga
problem dobiti, od hotela za turističku vizu, ili od organizatora vašeg
puta, ako idete poslovno. Koštat će vas oko 100 eur, sve skupa, i stranicu u
putovnici. Uzmite si dovoljno vremena za srediti papirologiju, jer može
trajati i mjesec dana.

Jeftinih letova do Rusije baš i nema, tako da ćete se morati isprsiti, iako
nije daleko, pa pazite da kupite kartu dovoljno unaprijed.

Kad doletite, na aerodromu Pulkovo možete naići na neka čudnjikave linije
s polarnim medvjedima i sniježnim pahuljicama.

Do grada je oko 30-45 minuta vožnje, autobusom broj 39, kojem je stanica
odmah na izlazu iz terminala. Kartu se kupuje kod kondukterke - čini se da to
rade isključivo žene, ali možda se varam), košta 45 RUB (1 EUR=69 RUR)
(plus dodatnih 45 RUB ako imate veliku prtljagu, koja se u svom
javnom prometu naplaćuje po cijeni odrasle osobe). Poprilično jeftinije od 2500
RUB+36 eur, koliko će vas koštati "službeni" taksi, koji se ugovara-i plaća-na
štandu unutar terminala-to je definitivno previše za jednu osobu. Prednost je da
tamo možete platiti i karticom, ako nemate rublje sa sobom.
Ako se odlučite sami dogovoriti sa nekim od "neslužbenih" taksista ispred
aerodroma, cijena će biti oko 1000 do 1500 RUB (16 eur). Ako imate novaca, ili
dijelite plaćanje u bar dvije osobe, preporučam službeni taksi, bit će
kulturnije, za istu cijenu po osobi. "Neslužbeni" su često prljavi i navodno
nesigurni. Također, voze poprilično bezglavo.

Ako imate rublje, tim autobusom se najprakičnije odvesti do metro stanice
"Moskovskaja" i onda dalje metrom, koji je ovdje institucija. Uvažena i
pouzdana. Vožnja pokretnim stepenicama do dubljih dijelova linije traje više
od dvije minute, dovoljno za pročitati kraći članak u novinama. Karte se
kupuje na kasi na ulazu ili u automatu, 45 RUB.

Stanice metra su umjetnost za sebe:

Poneke su ukrašene lenjinalijama:

Gradski promet je ponešto arhaičan, ali sređen i efikasan: metro, busevi

tramvaji

i promet rijekom

i kanalima-ne zovu Piter uzalud "Venecja Sjevera":

Jasno, grad je, kako mu i priliči s takvom povijesti, ponekad kao carski
kičasto Faberge jajce

ispresijecano manje kičastim momentima:

Posjetio sam ga par tjedana nakon "bijelih noći", ali i dalje se cijelu noć
i te kako moglo pratiti gdje se nalazi sunce, na sjevernom horizontu nije
bilo tame:

- 17:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.07.2017.

Bestijin dom

U današnja vremena putanja od točke A do točke B često uključuje i potpuno
proizvoljnu točku C, koja bitno smanjuje cijenu vaše avionske karte. Tako
sam se na liniji Sjever-Jug našao u točki Zapad, Bestijinom domu. "Bestija"
je ovdje kompjuter Interpola, i ne samo, koji vas zna prema OIB-u i broju gaća. Taj broj su prvo
najavljivali kao broj koji vas nitko neće moći pitati ili ga igdje upisivati
(koje sranje, a zašto bi onda bio potreban?), a u stvarnosti ga danas skoro
morate pokazati svojoj WC školjki da bi mogli da prostiš...

Dakle, u povratnoj putanji smo, dalje spuštajući cijenu leta, imali
poslijepodne u Bruxellesu, nekad potpuno nebitnom gradiću usred još manje
bitne Belgije, a danas...čemu onom? Da vidimo.

Jednosatnu vožnju sa Charleroi aerodroma busom do grada u oba smjera ćete
platiti skoro kao kartu za avion do vašeg odredišta: 62 eur. Ostavljate
prtljagu u lockeru na aerodromu, 5 eura-pripremite sitniš jer locker ne
prihvaća karticu-dobro mjesto za potrošiti one nakupljene euro kovanice.

Autobusne linije voze i do drugih gradova u Belgiji, Liege, Bruge...kupi,
kupi, autobusne karte se mogu kupiti i online.

Do grada se vozite sat vremena autocestom, do južne stanice, koja je oko
pola sata šetnje od centra grada. Pripremite nos za ovu šetnju, jer mirisi
usput nisu preugodni, čini se da puk u Bruxellesu spava na ulici pa sve
zapiša i zasmrdi. "Izbjeglice" ili domaći, teško je reći, pola Afrike je
ovdje. Ne preugodna šetnja za vašu ljepšu polovicu, jer će, ako nije u burki
ili čadoru, biti odmjerena od strane svakog prolazećeg pravog Bruxellešanina
izvježbanim arapskim okom kao noćna dama na Pigalleu.

U centru grada malo ugodnije, turizam. Trgovi, zgrade, ovdje se vidi da je
to bio centar nečega i prije Euuurope.

Čak je i ovaj Sikh ili što je već došao pogledati. Sigurno treća generacija lokalca.

A što to on gleda? Dječaka kako piša. Zapravo dječačića (.ačića?), nisam
mislio da je ta figurica tako mala!

Pompozne zgrade naokolo trga podsjećaju na kolonijalnu prošlost, kad su
Belgijanci prodavali kulturu u Kongu. Malobrojnim preživjelima. Onima koje
nisu skuhali u sapun, oderali za sjenila za lampe i vrećice za duhan (obično
od, da prostite opet, .urca). Oni su Nijemce naučili što se sve može
napraviti od "niže vrijednog" primjerka ljudske vrste. Svega pred stotinjak
godina. Što volim kad nas takvi uče kulturi, ovaj uljudbi.

Meni se više od pompozalija sviđaju normalne ulice:

Kaj je je, da im samo ne kenjam po glavi za neke grijehe predaka, imaju dobru
čokoladu:

Imaju i dobre astronome, a i reklamiraju ih na dobar način na aerodromu:

Grad me nije oduševio, ali jedno poslijepodne u gradu ne čini proljeće.
Trebalo mi je skoro pola stoljeća života da ga posjetim, a kako se svijet
mijenja, za isto toliko morat ću-(ili radije neki moj potomak, ne hvala za
doživjeti stotu!) pripremiti turban ili neku halju, a za dragu feredžu ili čador.

Welkom in Europa!

- 01:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.07.2017.

Coetzee-ovi Barbari

Spomenuo sam Coetzee-ove "Barbare" pred par postova, u Recenzija unaprijed.
Slijedi nastavak nakon pročitanog teksta:

Njegovi Barbari su kao negativ onih koje su spominjali Kavafis i
Buzatti, ili neki drugi pisci. Coetzee se teme prihvatio drugačije, iako je
scenografiju izabrao poprilično sličnu Buzattiju u "Tatarskoj pustinji":
grad na granici, grad-tvrđava, isturena vojna baza.

Ali sve ostalo je drugačije. Barbari su unutar, ne izvan Carstva. Brutalnost
ide od civilizacije prema prirodi. Ništa nova, ali Coetzee je tome dao epski
prizvuk koji ide u suprotnom smjeru od višespomenutih slučajeva. Moral koji
on ima na misli je, kako i odgovara piscu današnjice, poprilično kompliciraniji.
Nije više dovoljno biti rodoljub ili razuman, ne, potrebno je mnogo, mnogo više.

Gradonačelnik, glavni lik, je slab tip, koji ima svoje mane, ali upravo je
on taj koji na kraju ostaje zadnji u obrani grada. Poražen, ismijan,
preživljava potpuni pad, kliničku smrt svoje službene i privatne osobe i
nadživljava potpuno posrnule brutalne činovnike Trećeg Biroa. Oni su zapravo
bili samo krvnici u dobrim odijelima, kako to obično biva.

Knjiga nije lako štivo, nipošto, ali je dobra. Jako dobra. Nije uzalud njen
pisac smatran jednim od najboljih živućih pisaca na engleskom. Netrivijalne
rečenice, jasna, jednostavna struktura... vrijedno čitanja, toplo preporučam.

- 03:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages