Pregled posta

Piter, dolazak

Neki vas gradovi progone četvrt, pola stoljeća, da bi na kraju neočekivano
upali u vaš horizont događaja. Tako mi je Piter, kako ga Rusi od milja zovu,
uletio poslovno. Let od Varšave traje isto koliko i do Hrvatske, nešto manje od dva
sata.

Grad je velik i lijep i pogledao sam ga iz više kuteva, pa ću mu posvetiti
par postova.

Za početak, malo korisnih informacija, ako vas put nanese tamo.

Za doći u Rusiju, treba vam viza, za koju vam treba pozivno pismo. Nije ga
problem dobiti, od hotela za turističku vizu, ili od organizatora vašeg
puta, ako idete poslovno. Koštat će vas oko 100 eur, sve skupa, i stranicu u
putovnici. Uzmite si dovoljno vremena za srediti papirologiju, jer može
trajati i mjesec dana.

Jeftinih letova do Rusije baš i nema, tako da ćete se morati isprsiti, iako
nije daleko, pa pazite da kupite kartu dovoljno unaprijed.

Kad doletite, na aerodromu Pulkovo možete naići na neka čudnjikave linije
s polarnim medvjedima i sniježnim pahuljicama.

Do grada je oko 30-45 minuta vožnje, autobusom broj 39, kojem je stanica
odmah na izlazu iz terminala. Kartu se kupuje kod kondukterke - čini se da to
rade isključivo žene, ali možda se varam), košta 45 RUB (1 EUR=69 RUR)
(plus dodatnih 45 RUB ako imate veliku prtljagu, koja se u svom
javnom prometu naplaćuje po cijeni odrasle osobe). Poprilično jeftinije od 2500
RUB+36 eur, koliko će vas koštati "službeni" taksi, koji se ugovara-i plaća-na
štandu unutar terminala-to je definitivno previše za jednu osobu. Prednost je da
tamo možete platiti i karticom, ako nemate rublje sa sobom.
Ako se odlučite sami dogovoriti sa nekim od "neslužbenih" taksista ispred
aerodroma, cijena će biti oko 1000 do 1500 RUB (16 eur). Ako imate novaca, ili
dijelite plaćanje u bar dvije osobe, preporučam službeni taksi, bit će
kulturnije, za istu cijenu po osobi. "Neslužbeni" su često prljavi i navodno
nesigurni. Također, voze poprilično bezglavo.

Ako imate rublje, tim autobusom se najprakičnije odvesti do metro stanice
"Moskovskaja" i onda dalje metrom, koji je ovdje institucija. Uvažena i
pouzdana. Vožnja pokretnim stepenicama do dubljih dijelova linije traje više
od dvije minute, dovoljno za pročitati kraći članak u novinama. Karte se
kupuje na kasi na ulazu ili u automatu, 45 RUB.

Stanice metra su umjetnost za sebe:

Poneke su ukrašene lenjinalijama:

Gradski promet je ponešto arhaičan, ali sređen i efikasan: metro, busevi

tramvaji

i promet rijekom

i kanalima-ne zovu Piter uzalud "Venecja Sjevera":

Jasno, grad je, kako mu i priliči s takvom povijesti, ponekad kao carski
kičasto Faberge jajce

ispresijecano manje kičastim momentima:

Posjetio sam ga par tjedana nakon "bijelih noći", ali i dalje se cijelu noć
i te kako moglo pratiti gdje se nalazi sunce, na sjevernom horizontu nije
bilo tame:

Post je objavljen 23.07.2017. u 17:48 sati.