|
astrosailor
četvrtak, 31.08.2017.
Stilističke vježbe
Raymond Queneau je 1949 napisao knjižicu pod ovim naslovom,
i u njoj na stotinjak različitih načina opisao jedan događaj.
Čini se dosadno, ali nije, nimalo, a posebno ne za prevodioca
s francuskog originala! Ja sam čitao poljski prijevod, i sasvim
dobro se čitalo-ako imate iskustva s hrvatskim prijevodom, molim
komentirajte, ja ga nikad nisam vidio.
Opisani događaj je jednostavan:
Pripovjedač je svjedok dva nebitna događaja u Parizu i daje njihov
jednostavan opis. Vozi se gradom autobusom "S" i zamjećuje
dugovratog mladića sa šeširom opasanim smiješnom trakom, koji
ulazi u svađu sa čovjekom koji stoji pored
njega u nagužvanom kraju autobusa u ljetnoj vrućini. Mladić ga
optužuje da mu staje na nogu svaki puta kada netko ulazi ili
izlazi iz autobusa.
Čovjek se samo glasno nasmije u brk mladiću, koji, umjesto da
odreagira agresivnije, podvija rep i hvata oslobođeno mjesto.
Pripovjedač vidi istog mladića dva sata kasnije, pored kolodvora
Saint Lazare, kako hoda sa svojim vršnjakom, koji mu savjetuje da
preseli dugme na svom ogrtaču tako da smanji otvor izreza.
To je sve, stvarno jednostavna radnja. Opisivati ju 99 puta
(Queneau je dodavao dodatne prikaze u ponovljenim izdanjima) se
čini pretjeranim, ali kao stilistička vježba je idealno.
Prestavio je to npr. kao "Točno", "Animistički", "Komedijski",
"Empatički", "Filhellenski", "Odasto",... Dani prikazi variraju
od dosadnih do smiješnih-moj francuski nije dovoljan za usporedbu
s originalom, ali siguran sam da u originalu tekstovi vrcaju od
dosjetki-francuzi uživaju u tome.
Preporučam za ...čitalačke vježbe.
|
petak, 18.08.2017.
Doza bicikla
Na Tajvanu sam se navukao na noćno trčanje, a u Varšavi sam shvatio
prednosti noćnog bicikliranja. Nema toliko auta, ljudi, smrada...
biciklističke staze, kojih je more, dijeliš samo sa par sličnih ti likova.
Ta zabava je dosta adrenalinska, s obzirom na to da treba paziti na rupe,
prepreke i slično, kojih je poprilično-dobro da imam full suspension
bicikl-tako da se čovjek osjeća kao da je cross motorom vozio kroz grad, a
ne biciklom.
Ponekad se ipak vratim na "normalnu" vožnju biciklom, da odmorim oči na
udaljenijim prizorima i zelenim poljima oko grada. Ovdje se lijevo od centra
slike nazire manhattanska skyline centra grada, na horizontu.
Ja ipak preferiram suncokrete...
Ovdje sam se osjetio kao u Mađarskoj:
Imaju i oni svoje konje za trku:
Tražio sam najkraći put do Visle, ali sam se malo razmahao i napravio turu
od 65km. Ali nebitno, došlo se do cilja, evo u pozadini velike rijeke a u
prvom planu jedne male pritoke, na početku Zawadovskih ada:
Naišao sam na nešto što me i opet podsjetilo na Tajvan: ružne, garažama slične
kuće na bivšem polju:
Te kuće su prodane nekome tko se mora samohipnotizirati da ne
živi u napuhanoj garaži, Nadam se da nema arhitekta koji bi to potpisao,
a ako ima, na banderu s njim! "Developeri" nazovu to "nekaj Park" i
prodaju po troduploj cijeni (pri)gradskim snobovima:
Baš bez veze, ne paše nimalo u okolinu. Kao ni ovo čudo u novoizgrađenom rubnom
dijelu grada, poljski Panteon u nastajanju:
Uobičajeno ružno za ovdašnje novije crkve, neki svećenik se igrao arhitekta,
što li, pa ga megalomanija prevladala. Na banderu i s njim, jadna li mu majka!
I nama, koji ćemo to zdanje morati gledati.
|
nedjelja, 06.08.2017.
Domaće
Kad živite negdje drugdje, kao što sve više ljudi iz Lijepe Njihove živi,
onda vam svugdje gdje ste upadne u oko ako ima nešto iz HR.
Nema mnogo takvih proizvoda, značaj naše proizvodnje jako brzo opada sa
udaljenosti od Zagreba. Jako. Kad sam živio na Tajvanu, traženje proizvoda
"Made in Croatia" ne bi baš dalo rezultata.
U prethodnom postu sam spomenuo kako sam u St. Petersburgu krajičkom oka opazio
Podravka juhu u nečijoj košarici.
Poljska je malo bliže, pa sam, osim Vegete i podravkinih pasiranih rajčica u
kartonu i ajvara, konačno naišao i na nešto drugog:
Cijena oko 2.5 eur. Primjetite i da jesmo na Balkanu, oj jesmo, koliko god se mi
batrgali s njega. Piše "balkanski sir". Cajke i pevaljke, samo vi pevajte, doma ste! Možda da i oro
zaplešemo, i šumadijski rokenrol, oj Moravo oj, ožeži!
Neka ga, u Poljskoj je puno, puno vrsta sireva, pa je nemali uspjeh plasirati nešto na to tržište, svaka čast.
Ostat će to ipak samo zanimljivost s Balkana, siguran sam. Naime, domaća proizvodnja u 10 puta brojnijoj
Poljskoj je ipak nena...ebiva, imaju oni i previše svojih proizvođača.
Nedavno sam naišao i na vina, Traminac i Graševinu iz Iločkih podruma,
pozitivno! Bilo je u cijeni ostalih vina iste kategorije, oko 8 eur.
U Poljskoj vina baš i nema, tako da bi bilo lijepo kad bi i drugi naši proizvođači
uspjeli tu nešto plasirati.
Mogu probati i s rakijom, ovdje se ipak i dalje dosta pije. Ali i proizvodi, tako da
konkurencija nije mala. Posebno to upada u oko kad je riječ o votki, utopili su u
njoj sve što se dalo, borove iglice, limun, višnje, ... uskoro će i bizona, a ne samo
travu koju jede!
Ovdje prodaju votku ko' sokiće, ajde bebi, piju piju, bu-bu, glu-glu. Najveća
glupost koju vidim na benzinskoj stanici je da uz Coca Cola hladionik stoji i sličan sa
votkama. Taman, furaš nekud, vruće je, uzmeš, lijepo ohlađena, popiješ i voziiiii Miško!
|
|
|