Pregled posta

Doza bicikla

Na Tajvanu sam se navukao na noćno trčanje, a u Varšavi sam shvatio
prednosti noćnog bicikliranja. Nema toliko auta, ljudi, smrada...
biciklističke staze, kojih je more, dijeliš samo sa par sličnih ti likova.
Ta zabava je dosta adrenalinska, s obzirom na to da treba paziti na rupe,
prepreke i slično, kojih je poprilično-dobro da imam full suspension
bicikl-tako da se čovjek osjeća kao da je cross motorom vozio kroz grad, a
ne biciklom.

Ponekad se ipak vratim na "normalnu" vožnju biciklom, da odmorim oči na
udaljenijim prizorima i zelenim poljima oko grada. Ovdje se lijevo od centra
slike nazire manhattanska skyline centra grada, na horizontu.

Ja ipak preferiram suncokrete...

Ovdje sam se osjetio kao u Mađarskoj:

Imaju i oni svoje konje za trku:

Tražio sam najkraći put do Visle, ali sam se malo razmahao i napravio turu
od 65km. Ali nebitno, došlo se do cilja, evo u pozadini velike rijeke a u
prvom planu jedne male pritoke, na početku Zawadovskih ada:

Naišao sam na nešto što me i opet podsjetilo na Tajvan: ružne, garažama slične
kuće na bivšem polju:

Te kuće su prodane nekome tko se mora samohipnotizirati da ne
živi u napuhanoj garaži, Nadam se da nema arhitekta koji bi to potpisao,
a ako ima, na banderu s njim! "Developeri" nazovu to "nekaj Park" i
prodaju po troduploj cijeni (pri)gradskim snobovima:

Baš bez veze, ne paše nimalo u okolinu. Kao ni ovo čudo u novoizgrađenom rubnom
dijelu grada, poljski Panteon u nastajanju:

Uobičajeno ružno za ovdašnje novije crkve, neki svećenik se igrao arhitekta,
što li, pa ga megalomanija prevladala. Na banderu i s njim, jadna li mu majka!
I nama, koji ćemo to zdanje morati gledati.

Post je objavljen 18.08.2017. u 03:16 sati.