Pregled posta

Bestijin dom

U današnja vremena putanja od točke A do točke B često uključuje i potpuno
proizvoljnu točku C, koja bitno smanjuje cijenu vaše avionske karte. Tako
sam se na liniji Sjever-Jug našao u točki Zapad, Bestijinom domu. "Bestija"
je ovdje kompjuter Interpola, i ne samo, koji vas zna prema OIB-u i broju gaća. Taj broj su prvo
najavljivali kao broj koji vas nitko neće moći pitati ili ga igdje upisivati
(koje sranje, a zašto bi onda bio potreban?), a u stvarnosti ga danas skoro
morate pokazati svojoj WC školjki da bi mogli da prostiš...

Dakle, u povratnoj putanji smo, dalje spuštajući cijenu leta, imali
poslijepodne u Bruxellesu, nekad potpuno nebitnom gradiću usred još manje
bitne Belgije, a danas...čemu onom? Da vidimo.

Jednosatnu vožnju sa Charleroi aerodroma busom do grada u oba smjera ćete
platiti skoro kao kartu za avion do vašeg odredišta: 62 eur. Ostavljate
prtljagu u lockeru na aerodromu, 5 eura-pripremite sitniš jer locker ne
prihvaća karticu-dobro mjesto za potrošiti one nakupljene euro kovanice.

Autobusne linije voze i do drugih gradova u Belgiji, Liege, Bruge...kupi,
kupi, autobusne karte se mogu kupiti i online.

Do grada se vozite sat vremena autocestom, do južne stanice, koja je oko
pola sata šetnje od centra grada. Pripremite nos za ovu šetnju, jer mirisi
usput nisu preugodni, čini se da puk u Bruxellesu spava na ulici pa sve
zapiša i zasmrdi. "Izbjeglice" ili domaći, teško je reći, pola Afrike je
ovdje. Ne preugodna šetnja za vašu ljepšu polovicu, jer će, ako nije u burki
ili čadoru, biti odmjerena od strane svakog prolazećeg pravog Bruxellešanina
izvježbanim arapskim okom kao noćna dama na Pigalleu.

U centru grada malo ugodnije, turizam. Trgovi, zgrade, ovdje se vidi da je
to bio centar nečega i prije Euuurope.

Čak je i ovaj Sikh ili što je već došao pogledati. Sigurno treća generacija lokalca.

A što to on gleda? Dječaka kako piša. Zapravo dječačića (.ačića?), nisam
mislio da je ta figurica tako mala!

Pompozne zgrade naokolo trga podsjećaju na kolonijalnu prošlost, kad su
Belgijanci prodavali kulturu u Kongu. Malobrojnim preživjelima. Onima koje
nisu skuhali u sapun, oderali za sjenila za lampe i vrećice za duhan (obično
od, da prostite opet, .urca). Oni su Nijemce naučili što se sve može
napraviti od "niže vrijednog" primjerka ljudske vrste. Svega pred stotinjak
godina. Što volim kad nas takvi uče kulturi, ovaj uljudbi.

Meni se više od pompozalija sviđaju normalne ulice:

Kaj je je, da im samo ne kenjam po glavi za neke grijehe predaka, imaju dobru
čokoladu:

Imaju i dobre astronome, a i reklamiraju ih na dobar način na aerodromu:

Grad me nije oduševio, ali jedno poslijepodne u gradu ne čini proljeće.
Trebalo mi je skoro pola stoljeća života da ga posjetim, a kako se svijet
mijenja, za isto toliko morat ću-(ili radije neki moj potomak, ne hvala za
doživjeti stotu!) pripremiti turban ili neku halju, a za dragu feredžu ili čador.

Welkom in Europa!

Post je objavljen 12.07.2017. u 01:47 sati.