astrosailor

subota, 29.11.2014.

Kazna za političku glupost

Demokracija u koju se svi toliko kunu ovih dana (osim Velikog Crvenog Brata)
ponekad radi. Dokaz je ovu subotu pružio Tajvan. Moj drugi dragi otok je
isporučio direktnu kaznu Kuomintangu (KMT), vodećoj stranci, u obliku
uskraćivanja podrške na lokalnim izborima.

Bravo Zeleni! (to je boja opozicijske stranke, DPP, a nacionalistički KMT su "plavi" a zapravo su
zadnjih godina poprilično pocrvenili, čini se da bi svi rado bili primljeni u Partiju, jednu i jedinu,
nepogrešivu i Konfucijem i svim bogovima predaka danu). Ovdje su rezultati, slika je iz online
novina Taipei Times:

Sivo su neke neovisne, lokalne stranke, a svjetlo plava je neovisni kandidat koji je "uzeo" Taipei.

Glupost trenutnog predsjednika Tajvana, koji bi više volio da mu je titula Guverner (za Velikog Crvenog Brata)
i koji je ujedno i predsjednik KMT, dovela je do toga da je ta stranka izgubila i najveća tradicionalna uporišta.
Izgubili su čak i Taipei, po prvi puta, kao i otoke!

Glas za opoziciju zapravo je bio glas protiv KMT, jer opozicija nije baš homogena i sposobna,
pokazali su dosta neslaganja i nesnalaženja zadnjih par godina. U biti se nisu oporavili nakon
što im je KMT smjestio u zatvor prethodnog vođu (i predsjednika u periodu 2000-2008) za
korupciju, ironično, jer KMT je javno desetak puta korumpiraniji, ali su snalažljiviji u pravnim zavrzlamama.

Na Tajvanu su bar imali koga izabrati da pokažu svoje suprotstavljanje čistom bezobrazluku i gluposti s
vodećih mjesta. Bojim se da je kod nas izbor poprilično sužen: otvaranje ormara s opozicijskim kandidatima prijeti
smrću gušenjem od smrada, a trenutna garnitura je očito sumnjivih sposobnosti, blago rečeno.

Nije ni po Evropi bolje. U mojoj trenutnoj državi je upravo danas ponovo na površinu isplivao dokazano korumpirani "bivši"
Sarkozy, a hranjena takvim bezobrazlukom, ekstremna desnica raste... U Italiji bi najradije ponovo izabrali Berlusconija,
ako bi stigao izaći iz kreveta iduće mlađahne... vesele djevojčice. U Španjolskoj... neće mi se o tome ni misliti, to je dno
dna, kad se sluša što trenutna garnitura tamo priča o Kataloncima koji će im se lepo bre odcepiti, djeluje mi kao da
su uzeli savjetnike iz Srbije 1990-tih.

Ima trenutni Papa Štrumpf pravo, Evropa djeluje ponešto olinjalo, a mi joj se držimo za rep, čekamo da nešto
naprave za nas, što li? Ajde psiću, dođi, do noge, sjedi...

- 19:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 26.11.2014.

Tour Montlhery

Prošli vikend, kako je temperatura skoknula nešto iznad 10 cels, sam iskoristio za podrobnije obilaženje gradića
Montlhery... prilikom zadnje vožnje sam ušao u gradić s ruba ali sam se zagubio u okolici i počelo se opasno
oblačiti pa sam morao odustati od obilaska. Tada sam vidio natpis "Tour Montlhery" i čak ga vidio u jednom
momentu u daljini, ali ostavio sam to za drugi put.

Očito me nije teško smotati, jer sada sam isto na ulaznom raskršću bio primamljen natpisom "Bazilika
Longpont"; skrenuo sam za tim putokazom i
imao što vidjeti:

Portal kao iz udžbenika Umjetnosti:

Unutra dosta skromno, ali lijepo.

Apsida je lijepo oslikana:

To je pred 700 godina bilo važno mjesto... bazilika i opatija.

Ispred crkve je glavni trg u gradiću, sa vijećnicom:

Ovdje na istaknutom mjestu nije samo restoran, nego i pekara:

Djeluje mi kao da će Rene izaći i reći "Alo, Alo!", pravi francuski štih.

Iza crkve je park koji se spušta prema rijeci Orge, dolina te rijeke sa
gradićima tipa "X-sur-Orge" će mi uzeti nekoliko vožnji, siguran sam.

Konačno krećem prema Montlhery. Gradić je veći i aktivniji od okolnih, koji su kao da je kolera
poharala... očito je lokalni centar. Nedaleko kule je crkva, sa prihvatilištem, koje je poznato po
svojem početku u vrijeme kad je lepra harala Evropom, tokom srednjeg vijeka:

Kula je stvarno zanimljiva:

To je zapravo jedini preostali dio veće građevine, dvorca:

Pogled naokolo je stvarno dobar, vidi se sve do Seine i na jug prema Chartres. Prilaz kuli je bio
zatvoren "zbog tehničkih razloga", ali kroz šumu sam nazirao stvarno nadaleko teren par stotinjaka
metara niže. Kao što objašnjava i info-tablica:

Zanimljive i raznolike uloge, od vojne do znanstvene!

U podnožju prema jugu je gradić Linas, gdje žive Gali koji voze ovakve autiće

i žive u ovakvim kolibama:

Teško im je!

Kako se približavala večer, vratio sam se u grad i našao put prema cesti br. D448 preko Marcoussis,
koja se pokazuje jako korisna za doći ovamo jednostavno iz Orsaya. Učim :-) .

Kako vrijeme postaje hladnije, nije više ugodno raditi ture biciklom dulje od oko 3 sata. Odlučio sam
iskoristiti ovaj period za polagano pomicanje svojihcputanja prema istoku od linije Pariz-Chartres, tj. od
autoceste A10, tzv.cAquitaine. Riječ je o gušće naseljenom području nego zapadno od te linije (jer se približavam
Seini), pa je bolje zimsko vrijeme iskoristiti za te vožnje. Ljeti se želi više slobodnog prostora, mislim da ću tada
više voziti prema Zapadu, prema Dreux, i jugu, prema Chartres.

U istočnom dijelu gradići su nešto drugačiji-općenito je teren iznenađujuće valovit, mislio sam da je to sve ravnica. Uopće ne, nešto kao
naše Prigorje. Za sada se polako približavam gradiću Arpajonu, ali polako, jer prvo moram naći najbolju putanju, da bude moguće u 3 sata doći tamo i
natrag. Mreža puteva je gusta, teren kompliciran, i ono "očito" na mapi često postaje neugodno nagužvano autima, ili predugo, jer se ispriječi
neko brdo ili duboka dolina. Općenita galska tendencija da kompliciraju ili zaborave natpise-osim ne baš prekorisnih:

isto nije od pomoći... često se izgubim u tim gradićima, izaberem krivi izlaz pa onda potrošim troduplo vremena.
Ali ne da se sakriti da su im neki stariji znakovi lijepi:

Natrag sam projurio, jer su se navukli oblaci i zahladilo je; na platou nije baš preugodno kad puhne vjetar, brrr!

- 10:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 22.11.2014.

Glas(ov)anje

U neka pradavna vremena, kad sam živio na dalekom tropskom otoku i glasovalo
se za ili protiv Dikobraza, tužakao sam našu administraciju da je u lizanju
komunističke kineske pozadine otišla toliko daleko da se boji postaviti koju
glasačku kutijicu šibica u Taipeiju. Nije da sam patio zbog toga, jer i tako
ne smatram da bih imao moralno pravo glasovati, pošto ne plaćam porez u Lijepoj
Njihovoj. Ali ukazivalo je na izvjestan problem u našoj političkoj zbilji.

Sad kad opet živim u istom Euuuuropskom političkom tijelu pred kojim je
(šaptom) pala ta Lijepa (čija ono?), u principu bih mogao učestvovati
u tom igrokazu.

Ali, avaj, kulturološke prilike u Kifli (a bogmeš i Evropi) su napredovale toliko
da se ta davna vremena čine kao rajska vremena. Čovjek je tada mogao biti za ili
protiv. Danas su se stvari promijenile. Pokorno priznajem, Franjo T.(ahi?)
je bio u pravu: 'rvati su stoka sitnog zuba, 200 ih je bitno, ostali neka
šute (ili Pusićka ili kome već volite pripisati tu izreku, ovdje si
dozvoljavam poetsku slobodu jer paše u tekst). Naime, kad im se da pravo
glasa, onda ... se uglavnom glasaju, ili im preostaje samo da se glasaju.

I tu je izvjesni Franjo T. bio u pravu, koliko god mi to bilo nedrago
(to nije ograničeno na Tahija, iako i sam vučem dio korijena iz dragog mi
zelenog kraja, nisam ljubitelj Zagoraca na vladarskim mjestima u političkim
tvorevinama koje uključuju i teritorij Kifle... povijest je opetovano
pokazala da je bolje da se drže licitarskih srca, jer se inače svi nađemo u
za po srce opasnoj situaciji). Naime, Franjo T. je svojevremeno, izlazeći
iz zrakomlata, za krugoval izjavio da se naš narod ne glasa kad izlazi na
izbore, nego glasuje. Da se glasa stoka.

Slijedno tome, moja percepcija iz iznad-zrakomlatne orbite, je da
je ovo na što je svedena svečanost Izbora, te tijekovine (Zapadne)
Civilizacije i Kulture, s nivoom kandidata koji se prezentiraju, i s
nivoom na kojem je Izbor, dosegla upravo nivo ... glasanja.

Franje 4 300 000(-400 000) : Astrosailor 1
Pass.

ps. muzička pozadina je D. Rundek: "Afrika".

- 16:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 12.11.2014.

Svemirske muhe

"Philae je sletio na kometu", pišu sve novine. Ne malo postignuće, kad se malo razmisli o čemu je tu riječ:

Poletiš sa Zemlje, gdje si sretan ako ti raketa ne eksplodira pri polijetanju-za ljudsku vrstu
je i samo lansiranje ipak još popriličan zadatak i statistika uspješnih lansiranja nije baš slavna.

Onda se vrtiš među Zemljom i obližnjim planetama desetak godina putanjom koja poprilično
podsjeća na let muhe po vrućoj kuhinji, među obiješenim polutkama svinja i još krvavavim
kokošima, unutar sonde koja to sve izvodi u polusnu, da ne troši energiju, uključujući sisteme
samo kad baš jako treba. Ti spavaš snom pravednika tih desetak godina.

Na kraju te probude, postave pred neku kamenčugu i vele da je dosta bilo furke, da je vrijeme
da gibaš na posao. Izbacuju te i pale debelu svijeću da se ne razbiješ tamo dole.

A nisu pomislili da bi to moglo izgledati ovako, tamo dole, kad ja pokucam na vrata??

Aaaaaaa!

- 21:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 11.11.2014.

Plamičak

Sretan rođendan.

Narančasta svijeća titra
na narančastom stolnjaku.
Kao da mi govori
"Da, da, hvala, hvala!".

Baš kao taj plamičak
mi blistamo u svom
zakutku svemira.

Povremeni drhtaj, bljesak,
a onda baš ništa.
Staviti sve u ispravnu
perspektivu bilo bi opasno.

Nekad bih se pitao kome
takav plamičak svijetli.
Danas se ne pitam kome
su potrebne zvijezde.

Dobro ih je vidjeti.

- 23:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Znakovi i stupovi

Na mojim vožnjama južno od Pariza nisu samo gradovi i sela drugačiji. Svaka vožnja
mi otkriva i neke nove znakove, očito iz davnijih vremena, kad su znakovi bili zanimljiviji:

Kao što sam već komentirao negdje u ovim zapisima, u Francuskoj su i stupovi dalekovoda drugačiji:

Ovo kameno raspelo je stvarno drugačije od ikojeg koje sam vidio do sada-morao sam obraditi
sliku da bi bilo vidljivo o čemu je riječ, jer se previše utapalo u okoliš:

Ponekad vas na neočekivanom mjestu, u selu u kojem garant svatko zna ime svakog psa,
dočeka precizna mapa:

I traktor je drugačiji, veći od onih kod nas.

Farma usamljeno stoji usred polja. To je moderna poljoprivreda...alijenacija
farme od čovjeka, učila bi nas Staljinka nekad na Marksizmu i Socijalističkom Samoupravljanju:

Ova je imala zanimljivu adresu... bilo je oko Halloweena i djelovalo mi je kao da se netko zeza,
ali mislim da je bilo ozbiljno:

Možda njezina usamljenost ima mnogo težu priču iza sebe nego što sam to ja mogao
ovako u prolazu naslutiti...mjesto je svojom prazninom odašiljalo dosta negativne signale.

Tipično atipična crkva, moram priznati da mi se sviđa ovaj romanički štih:

Prošao sam pored staračkog doma:

Siguran sam da na svoju reklamu stave tu lijepu zgradu. Ali kad sam se provezao malo dalje,
shvatio sam da je to laž, to je sigurno upravna zgrada. Stvarna lokacija... mumija-jer
dobar dio stanovnika takvog mjesta upravo time i jest, kao što zna svatko tko je ikad posjetio
nekog tko je bio dovoljno (ne)sretan da u čistilištu staračkog doma čeka na kraj-je zapravo u
mnogo manje reprezentativnom objektu dobro sakrivenim od pogleda iza ograde:

Još jedno tipično mjestašce, negdje u Le-Val-Saint-Germain, s tim da ovo ima i netipičnu
kulu iznad grada i raskršće koje je, siguran sam, bilo važnije nekad nego danas:

Ovdje su lokalni Tahiji bili stvarno moćni:

Kad se mjesto želi istaknuti, onda napravi nešto ambiciozniju vijećnicu:

Ali prava moć je bila, kao i danas, u rukama Tod... i sličnih, iza svakog grma
tu ima skrivenih bisera:

Bolje i to nego da me iza grma dočeka propali kolhoz, kao što mi se znalo događati
na vožnjama nekim drugim lokacijama.

- 00:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 04.11.2014.

Prva stepenica

Eumenis, mladi pjesnik
jednom se jadao Teokritosu:
"Pišem već dvije godine
a napisao sam samo jednu idilu.
To je moj jedini dovršeni rad.
Uviđam da su, na žalost, ljestve
Poezije visoke, vrlo visoke.
Sa ove prve stepenice na kojoj sada stojim
nikada se neću popeti više."
Teokritos mu je na to uzvratio: "Takve riječi
su neprimjerene, blasfemične.
Već to da si na prvoj stepenici
moralo bi te učiniti sretnim i ponosnim.
Dosegnuti tu točku nije malo postignuće:
već to što si učinio do sada je predivna stvar.
Čak i ta prva stepenica
je daleko iznad običnog svijeta.
Stajati na toj stepenici
znači biti ravnopravni
stanovnik grada ideja.
Teška je i neobična stvar
biti prihvaćen građaninom toga grada.
Njegova vijeća su puna zakonodavaca
koje ne može prevariti nikakav šarlatan.
Dosegnuti tu točku nije malo postignuće:
već to što si učinio do sada je predivna stvar."
*
(moja varijanta prijevoda stiha "To proto skali" Konstantina Kavafisa)

- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	studeni, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages