astrosailor

petak, 21.02.2014.

Imati ili biti

Ponešto prostituirane riječi, ali najbolje mi pašu uz odlomak sa početka Gell-Mannovog "Kvark i jaguar":

"During my senior year in high school, filling out the application for for admission to Yale, I had to name my probable major subject. When I discussed the choice of field with my father, he scorned my plans to study archaeology or linguistics, saying I would starve. Instead, he suggested engineering. I replied that I would rather starve..."

U mom slobodnom prijevodu: "Tijekom zadnje godine u srednjoj školi, kad sam ispunjavao zahtjev za upis na Yale, trebalo je upisati moju vjerojatnu glavnu temu. Kad sam diskutirao odabir polja s ocem, nije se složio s mojim planom da studiram arheologiju ili lingvistiku, rekavši da ću gladovati. Umjesto toga, on je predložio inženjering. Odgovorio sam da bih radije gladovao nego ..."

Ima (nas) i danas takvih koji radije možda malo i gladuju (ili nemaju novaca za više od osnovnog, a ponekad ni za to) nego da rade nešto što im je nezanimljivo. Jasno, sve ima granice, i kad zatreba prihvatiš se bilo čega, ali neki osnovni motiv mora postojati, inače postajemo roba. A nismo roba, koliko god se razni "plemići" tajkunske bagre trudili da nas time učine.

- 04:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 18.02.2014.

Grafika ljepše strane

Mala igra riječi za opisati moju putanju sa sjevera južno.

Kad se leti iz poprilično "grafičke" Varšave (slikica ljudi prodajućih "nešto" ispred stanice metra u centru grada)

na tropski otok, takav naslov ima opravdanje. Dočekalo me sunce i oko 25 cels. Ali samo na pola dana, kasnije je Taipei zahvatila hladna fronta i 15 cels. Usprkos tropiku, hladne fronte (od strane Kine) "rade" i ovdje.

Putanja me i opet provela kroz Dohu, evo jednog pogleda dolje:

U Hong Kongu sam prvi puta uživo vidio A380. Zapravo sam ga primijetio kad su se sreli Jumbo jet i on na pisti, vidio sam Jumbo sa lako prepoznatljivom "glavom" i pored njega nešto većeg, dakle, jedino što preostaje je A380. Pomnijim pogledom sam uočio dva kata prozora i sve je bilo jasno:

Prvi pogled na 3-4 km planine mog tropskog otoka:

- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.02.2014.

Ljepša strana grafike

Varšava je, osim spomenutog u ranijim postovima, i grad koji živi iznad onog što ja zovem "grafika", a događa se kad kiša opere snijeg i sunce zaboravi na Poljsku i Visla postane igralište ledenih santi:

Ulice nekadašnjeg Židovskog Geta su danas nove:

Od Geta je ostalo samo...sjećanje. Novi muzej, otvoren prošle godine.

Kraljevska palača i trg ispred nje s okolicom su također bili u ruševinama i obnovljeni su-a radije ponovno izgrađeni-tek 1970-tih. Uspješno, rekao bih.

Slično je bilo i s Barbakanom, još starijim dijelom zidina i skladišta municije:

Višespomenuto "iznad" je intelektualni prostor koji ovaj grad zauzima i u prostoru i u vremenu. Poljaci brinu o svojim slavnim sunarodnjacima. Mnogi ljudi su odavde krenuli u svijet trbuhom za znanjem. Na primjer, Marie Curie-Sklodowska je krenula iz ove kuće:

Kopernik nije bio ovdje nego nešto sjevernije, u Torunu, ali duhom je sada ovdje u Astronomskom Centru imena Mikolaja Kopernika.

Opservatorija u parku Ujazdowskich je stvarno na lijepom mjestu, klasična zgrada:

Što se tiče takvih građevina i duha znanja, Varšava i danas pruža oku ugodan ugođaj. Koliko sam čuo, nivo znanja i interes studenata za prirodne znanosti opada, ali to nije ništa novo. Ako se Evropa ne probudi iz sna, postat ćemo stvarno samo statisti u muzeju koji će razgledavati i naslikavati bogati Kinezi i Arapi.

Zima nije prehladna, ali lokalni mačor ipak treba dodatno grijanje, radijator je njegov!

- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.02.2014.

Jednostavna tajna uspjeha

Putovanje u Poljsku iz Hrvatske, s primjesama tajvanskog duha, donijelo je ovaj puta zanimljivu opservaciju razlike u ekonomiji. Podijelit ću s vama ponešto od tih opservacija.

Poljaci su, kao i sve zemlje bivše Istočne Evrope, nakon kraha socijalizma izazvanog padom Sovjetskog Saveza, brzo kolonijalizirani od strane Zapada. U ovom slučaju su, zbog povijesnih činjenica koje su usporile direktni ulazak njemačkog kapitala (čitaj: Poljaci, koji za razliku od nekih drugih naroda imaju kičmu, ne vole Nijemce zbog nekih ružnih stvari iz relativno nedavne povijesti polovicom 20-og stoljeća), SAD imale veći utjecaj nego u ostalim slučajevima, ali to je nebitno, kolonizator postupa po istom receptu: kupi domaće kompanije i uništi lokalnu proizvodnju, nakon toga prodaj svoje proizvode. Eventualno preseli svoju proizvodnju u danu zemlju ako je radna snaga dovoljno jeftina, ili je moguće u tu zemlju prebaciti svoju prljavu industriju i smanjiti troškove.

Obrazac ponavljan do bola, jedino smo mi u Hrvatskoj čini se nekako iznenađeni time, iako smo stigli u priču tek na kraju.

Gledao sam taj proces u Poljskoj 1990-tih, a 20 godina kasnije gledam odvrat: lokalni proizvođači se reanimiraju ili reafirmiraju, uglavnom kvalitetom proizvoda-ovdje mislim uglavnom na prehrambenu industriju, jer je ona najuočljivija i za zemlju kao Poljska, realna. Tu je isto bitna kičma, ljudima su dosadili bezukusni mliječni proizvodi s njemačkog tržišta, zašto ne bi sami proizvodili ukusnije-ovdje sasvim ukusan "cottage cheese", bijeli kravlji sir u grudicama:

"francuski" sirevi koje uglavnom mogu sami proizvoditi mnogo bolje i jeftinije, džemovi koje su i tako proizvodili za Danske i Njemačke proizvođače pa zašto ne bi mogli za sebe i po svojoj recepturi-evo džema od smokvi sa jabučnim sokom kao zaslađivačem, lokalna prehrambena firma Lowicz:

Pivo iz lokalnih malih pivovara je u Poljskoj uvijek bilo o nebo bolje od onog što se dalo kupiti iz Zapadne masovne produkcije, evo nečeg novog, nefiltrirano pivo proizvedeno postupkom otvorene fermentacije, mnogo ukusnije od hipergaziranog kvazipiva koje pijemo kod nas i koje nam guraju iz Južne Afrike ili Australije, Njemačke ili USA zbog jeftinijeg postupka proizvodnje:

isto važi za sokove, ima ih more, netko mora posaditi voćke, brinuti o nasadima, ubrati, proizvesti sokove, pakirati, prevesti...tako se proizvodi...zdrava ekonomija.

Kad pomislim o onom što čitam o npr. Slavoniji koja nema novaca, čeka milostinju iz ovih ili onih fondova, grca pod lokalnim šerifima, pitam se pitam...u čemu je tu problem? Zar su Poljaci radišniji od Slavonaca, Podravaca, Zagoraca? Pametniji? Okretniji? Hm. Poljska država krade kao i naša, imaju i oni kretene za političare, imaju Crkvu...a ipak, njima nekako ide, a nama nikako ne ide, čini mi se. U čemu je stvar, zaista?

Evo nekih primjera ukusnih proizvoda iz lokalnog dućana. Svi su od lokalnih proizvođača, marinirane gljive, zapravo opanjci, jako ukusne:

Ječmene pahuljice za muesli:

Ovdje uvoz nije dobra ideja, Poljaci nekako preferiraju svoje proizvođače, ako drže kvalitetu. Evo lokalnog hrena, jedne od desetak lokalnih firmi:

Salata od cikle (u koju sam ja ubacio hren odozgo):

Netko to sadi, bere, prerađuje, pakira, prevozi i na kraju, prodaje. U Poljskoj. Briga ih za Evropu, dok mogu pošteno živjeti od svog rada. Ako kapne neki novac za poticaj ili nešto sličnog, lijepo, ali ako ne...može se i bez kolonizatora.

Kolonizatori su izgradili svoje katedrale potrošačkog društva:

Ovi auti, ipak, voze u skladišta i dosta poljskih proizvoda:

Ove zgrade nedaleko Arkadije, na čijem mjestu je prije bila pustopoljina nakon rušenja odvratne bezlične betonske konstrukcije koja je tamo stajala godinama, su sve izgrađene u zadnjih par godina. Tu je također bila "ničija zemlja", dakle, dobro iskorištenje prostora.

Naravno, vuku i oni novac iz Evrope, zašto i ne bi, plaćaju članarinu u klubu bogatih: grijanje u ovoj školi je 70% obnavljano iz Evropskih fondova.

Pokrajnje ulice Varšave i dalje ne izgledaju baš privlačno. Vozni park je obnovljen, iako se vrlo rijetko među novijim autima nađe i pokoja "peglica":

"City" svaki puta kada dođem, doda koji neboder više:

ili koju banku više:

Napredak postoji i vidljiv je. Možda je to zbog pristupa koji mi se sviđa: ovdje je poruka stanovnicima Varšave da djeluju: "Protestiraj. Promijenimo Varšavu zajedno!", sa brojem telefon/sms-email i sl. da jave ako nešto treba napraviti ili je nešto pogrešno:

Lokalni mačji šerif veli da mu je bilo dosta šetnje, zima je vani:

Poljska stvarnost je daleko od idealne, kače ih slični problemi kao Hrvatsku, samo udeseterostručeni-ima ih 40-ak miliona na površini oko 5 puta većoj od Hrvatske. Bili su u većoj banani na startu nego samostalna Hrvatska, imali su puno zaostaliju privredu i infrastrukturu. Istina, nisu imali rat, ali su imali Ruse na glavi i u glavi, što je bilo poprilično štetnije. Ipak, rade i trude se, ne nailazim toliko na bespomoćnu depresiju kao kod nas. Znam da je ima na selu i u zabačenim krajevima koji nisu zanimljivi za turizam (imaju zimski turizam u brdima na jugu, agroturizam posvuda, ljetni na svojih tisuću jezera i na Baltiku, 1000km lijepih pješčanih plaža, ali Baltik je vrlo kratko ugodan za kupanje), ali u gradovima i razvijenijim selima je nema toliko.

Rijetka je prilika da bi nešto mogli naučiti od Poljske, ali možda je zapravo jednostavno: malko ponosa, samopoštovanja, to ne bi škodilo. Čini mi se da smo dozvolili da nam to oduzmu razni mešetari poviješću, javnom imovinom, zdravim razumom i ... dobrim ukusom.

- 18:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.02.2014.

Zima u Evropi

Nakon nešto južnijih krajeva, vrijeme je i za malo sjevernijih od mog tropskog otoka. Ovaj puta me let vodio preko odvratno bogatih krajeva u kojima na ulazu u aerodrom (u nastajanju) autići čekaju da ih ženice lokalnih šeika kupe po boji ("dragi, još nemam žuti Lamborghini, daj kupi mi, kupi mi!")

a gradići kao Doha graniče s pustinjom i naftnim poljima

Da se ne bi opasno dezorijentirali, cijelo vrijeme smo znali gdje je Mekka:

Nakon toga i preleta preko svinjaca pred slijetanje na aerodrom velegrada Lijepe Njihove (kaj Zagreb nema redara koji bi mogel reći/pomoći stanovnicima u liniji sletanja na Pleso da malo pospreme dvorišta? Izgleda sramotno iz zraka, stvarno! Alo, Bandiću! U Hong Kongu se bojim da ne sletim u more, a u Zagrebu da ne sletim u ...svinjac!)

Dakle, doša astrosailor u svoj sjeverni dio Lijepe Njihove...dočekala me zima u mom davnom lijepom gradu, Varaždinu:

Trg koji je nepobitno Stančićev, krovovi i stolovi pod snijegom:

Ljudi su dragi, grad je lijep čak i u ledenoj odjeći, tišina se nadvila nad polja,

nad rijeke kao Drava

i rječice kao Plitvica

Bila bi idila da Lijepa Njihova nije u takvom... krastavcu. Gledanje televizije graniči sa djelovanjem halucinogenih droga, a pričanje s rodbinom i prijateljima je visoko preporučljivo udaljiti od bitnih tema strategijom politika-sport-nogomet, jer bi inače sve moglo završiti zajedničkom, pomnoženom depresijom.

Produžetak putanje prema Sloveniji išao je preko Ormoža u snijegu:

Nakon mnogo, mnogo godina, Celje zimi:

Pogled na željezničku stanicu:

Celjski Grad:

Produžetak puta prema Beču, je ukazao na glupost postavljanja međunarodnog križanja na Meidling, nema se gdje skloniti od zime, sami peroni, a ni pod zemljom nije mnogo bolje:

Nakon cjelonoćnog vlaka austrougarskim prugama, zimska veduta Varšave, i dalje daleke i same, sada i poprilično zaleđene:

- 23:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages