Pregled posta

Jednostavna tajna uspjeha

Putovanje u Poljsku iz Hrvatske, s primjesama tajvanskog duha, donijelo je ovaj puta zanimljivu opservaciju razlike u ekonomiji. Podijelit ću s vama ponešto od tih opservacija.

Poljaci su, kao i sve zemlje bivše Istočne Evrope, nakon kraha socijalizma izazvanog padom Sovjetskog Saveza, brzo kolonijalizirani od strane Zapada. U ovom slučaju su, zbog povijesnih činjenica koje su usporile direktni ulazak njemačkog kapitala (čitaj: Poljaci, koji za razliku od nekih drugih naroda imaju kičmu, ne vole Nijemce zbog nekih ružnih stvari iz relativno nedavne povijesti polovicom 20-og stoljeća), SAD imale veći utjecaj nego u ostalim slučajevima, ali to je nebitno, kolonizator postupa po istom receptu: kupi domaće kompanije i uništi lokalnu proizvodnju, nakon toga prodaj svoje proizvode. Eventualno preseli svoju proizvodnju u danu zemlju ako je radna snaga dovoljno jeftina, ili je moguće u tu zemlju prebaciti svoju prljavu industriju i smanjiti troškove.

Obrazac ponavljan do bola, jedino smo mi u Hrvatskoj čini se nekako iznenađeni time, iako smo stigli u priču tek na kraju.

Gledao sam taj proces u Poljskoj 1990-tih, a 20 godina kasnije gledam odvrat: lokalni proizvođači se reanimiraju ili reafirmiraju, uglavnom kvalitetom proizvoda-ovdje mislim uglavnom na prehrambenu industriju, jer je ona najuočljivija i za zemlju kao Poljska, realna. Tu je isto bitna kičma, ljudima su dosadili bezukusni mliječni proizvodi s njemačkog tržišta, zašto ne bi sami proizvodili ukusnije-ovdje sasvim ukusan "cottage cheese", bijeli kravlji sir u grudicama:

"francuski" sirevi koje uglavnom mogu sami proizvoditi mnogo bolje i jeftinije, džemovi koje su i tako proizvodili za Danske i Njemačke proizvođače pa zašto ne bi mogli za sebe i po svojoj recepturi-evo džema od smokvi sa jabučnim sokom kao zaslađivačem, lokalna prehrambena firma Lowicz:

Pivo iz lokalnih malih pivovara je u Poljskoj uvijek bilo o nebo bolje od onog što se dalo kupiti iz Zapadne masovne produkcije, evo nečeg novog, nefiltrirano pivo proizvedeno postupkom otvorene fermentacije, mnogo ukusnije od hipergaziranog kvazipiva koje pijemo kod nas i koje nam guraju iz Južne Afrike ili Australije, Njemačke ili USA zbog jeftinijeg postupka proizvodnje:

isto važi za sokove, ima ih more, netko mora posaditi voćke, brinuti o nasadima, ubrati, proizvesti sokove, pakirati, prevesti...tako se proizvodi...zdrava ekonomija.

Kad pomislim o onom što čitam o npr. Slavoniji koja nema novaca, čeka milostinju iz ovih ili onih fondova, grca pod lokalnim šerifima, pitam se pitam...u čemu je tu problem? Zar su Poljaci radišniji od Slavonaca, Podravaca, Zagoraca? Pametniji? Okretniji? Hm. Poljska država krade kao i naša, imaju i oni kretene za političare, imaju Crkvu...a ipak, njima nekako ide, a nama nikako ne ide, čini mi se. U čemu je stvar, zaista?

Evo nekih primjera ukusnih proizvoda iz lokalnog dućana. Svi su od lokalnih proizvođača, marinirane gljive, zapravo opanjci, jako ukusne:

Ječmene pahuljice za muesli:

Ovdje uvoz nije dobra ideja, Poljaci nekako preferiraju svoje proizvođače, ako drže kvalitetu. Evo lokalnog hrena, jedne od desetak lokalnih firmi:

Salata od cikle (u koju sam ja ubacio hren odozgo):

Netko to sadi, bere, prerađuje, pakira, prevozi i na kraju, prodaje. U Poljskoj. Briga ih za Evropu, dok mogu pošteno živjeti od svog rada. Ako kapne neki novac za poticaj ili nešto sličnog, lijepo, ali ako ne...može se i bez kolonizatora.

Kolonizatori su izgradili svoje katedrale potrošačkog društva:

Ovi auti, ipak, voze u skladišta i dosta poljskih proizvoda:

Ove zgrade nedaleko Arkadije, na čijem mjestu je prije bila pustopoljina nakon rušenja odvratne bezlične betonske konstrukcije koja je tamo stajala godinama, su sve izgrađene u zadnjih par godina. Tu je također bila "ničija zemlja", dakle, dobro iskorištenje prostora.

Naravno, vuku i oni novac iz Evrope, zašto i ne bi, plaćaju članarinu u klubu bogatih: grijanje u ovoj školi je 70% obnavljano iz Evropskih fondova.

Pokrajnje ulice Varšave i dalje ne izgledaju baš privlačno. Vozni park je obnovljen, iako se vrlo rijetko među novijim autima nađe i pokoja "peglica":

"City" svaki puta kada dođem, doda koji neboder više:

ili koju banku više:

Napredak postoji i vidljiv je. Možda je to zbog pristupa koji mi se sviđa: ovdje je poruka stanovnicima Varšave da djeluju: "Protestiraj. Promijenimo Varšavu zajedno!", sa brojem telefon/sms-email i sl. da jave ako nešto treba napraviti ili je nešto pogrešno:

Lokalni mačji šerif veli da mu je bilo dosta šetnje, zima je vani:

Poljska stvarnost je daleko od idealne, kače ih slični problemi kao Hrvatsku, samo udeseterostručeni-ima ih 40-ak miliona na površini oko 5 puta većoj od Hrvatske. Bili su u većoj banani na startu nego samostalna Hrvatska, imali su puno zaostaliju privredu i infrastrukturu. Istina, nisu imali rat, ali su imali Ruse na glavi i u glavi, što je bilo poprilično štetnije. Ipak, rade i trude se, ne nailazim toliko na bespomoćnu depresiju kao kod nas. Znam da je ima na selu i u zabačenim krajevima koji nisu zanimljivi za turizam (imaju zimski turizam u brdima na jugu, agroturizam posvuda, ljetni na svojih tisuću jezera i na Baltiku, 1000km lijepih pješčanih plaža, ali Baltik je vrlo kratko ugodan za kupanje), ali u gradovima i razvijenijim selima je nema toliko.

Rijetka je prilika da bi nešto mogli naučiti od Poljske, ali možda je zapravo jednostavno: malko ponosa, samopoštovanja, to ne bi škodilo. Čini mi se da smo dozvolili da nam to oduzmu razni mešetari poviješću, javnom imovinom, zdravim razumom i ... dobrim ukusom.

Post je objavljen 06.02.2014. u 18:57 sati.