odmak
utorak, 27.03.2012.
Jedan stari post koji mi se učinio aktualan
Molim vas nemojte se sablazniti.
Razmislite prije nego napišete bilo kakav komentar. Ne želim se svađati. Razmislimo mirne glave o ljudskoj prirodi.
U tu svrhu izvukla sam jedan svoj komentar ne nečiji post. (ne znam na čiji)
Zaboravio si samo jedno, a to je da je celibat uveden i radi toga da imanja koja su svećenici priskrbljivali Crkvi ne odu u ruke njihovih nasljednika. Naravno sinova. Čemu čuđenje na spominjanje samo sinova. To se događa i dan danas.
Mišljenja sam da je to trebalo ostaviti na volju svećenicima. Onako kako je Isus i rekao.
Jer i u svjetovnom životu ima ljudi koji žive sami. Vjerujem da znam jednog koji nikad nije imao heteroseksualni niti homoseksualni odnos.
Često upravo mistici misle da je ženidba rasipanje snage i duha.
Što se tiče pedofilije?
Šokira upravo to da se događa unutar Crkve koja bi trebala biti napola sveta. Bliža anđelima nego ljudima. Ali, pedofilije ima i u vanjskom svijetu. Najčešće unutar obitelji. Tek se u posljednje vrijeme više čuje o tome. To su strašne stvari, ali oni koji progovore o zlostavljanju najčešće se osjećaju obilježeni i to s punim pravom. Zato se toliko šuti. I Crkva, nažalost, progovara kasno, ali ipak je progovorila.
Jasno je da sve zatvorene zajednice kao Crkva, vojska, a možemo dodati i obitelj, razni zavodi, internati itd su pravo rasadište svakojakih perverzija.
A časne sestre!?
Na neki način zazirem od tog načina života. (ali to je moje mišljenje koje sa stanjem tuđih razmišljanja i duša nema nikakve veze) Priznajem da mi je posve nejasan. Praktično nemaju skoro nikakvu šansu razvijanja sebe kao osobe osim ako su uistinu zaronjene u duhovnost i tamo pronalaze određeno utočište. Sv. Terezija druge da ne nabrajam dalje.
Danas se stvari lagano pomiču, ali uistinu lagano. Časna sestra, ako unutar Crkve i u svjetovnom životu nešto postigne mora biti pametnija, potkovanija i jača od svih svećenika s kojima dolazi u kontakt, a Bogme i od ostalih sestara. Unutar zidina samostana... brrr vladaju takvi odnosi da bi sve te žene tako ujedinjene svladale i samog vraga.
Padaju mi na pamet Bergmanove riječi (njegova autobiografija- krasna knjiga).
Zamislite orkestar od sto žena u PMS-u, kaže on.
E, pa zamislimo ga.
I NA KRAJU NE BRANIM CRKVU. ONA JE SAMO LJUDSKA ORGANIZACIJA. PODLOŽNA SVIM LJUDSKIM GRIJESIMA, KATOLIČKA CRKVA UPRAVO ONA SREDNJA STRUJA; MAINSTREAM, protiv kojeg se mi slobodni strijelci najčešće bunimo tražeći druga rješenja, ali bez obzira čija je, u svima se događaju iste stvari. Postavljene su hijerarhijski. Žive unutar određenih pravila i slijedom toga u svakoj se događaju svakojaka djela. Dobra i zla.
Ja sam slučajno vjernik rimokatoličke crkve. Vjernik sam kako se glupo uobičajeno kaže 'po vokaciji'- priznajem da mi taj izraz smeta i bila bih vjernik unutar bilo koje crkve.
Pokušavam unutar svoje Crkve odvojiti kukolj od žita i tako kuburim svoje bivstvovanje ovdje na zemlji.
Osobno poznajem prekrasnih, pametnih, istinski dobrih ljudi; časnih sestara i svećenika unutar crkvenih krugova. Ali, vrlo dobro znam da upravo oni koji su danas najčešće najglasniji ne vrijede pišljivog boba i sam su vrag- vrlo simpatičan, pametan, elokventan što mu je i svrha, u svećeničkom habitu.
