ponedjeljak, 30.01.2012.
Riječ
Dala sam ljubljenom sinu pročitati kiticu stiha Hölderlina:
„ Mi smo znak bez tumačenja
Bez bola smo i gotovo da smo
u tuđini izgubili jezike.“
Razlog će se mnogima činiti prozaičan, nebitan, manje važan.
Meni ne. Prvo dobro promislimo o svakoj napisanoj riječi. Previše ih upotrebljavamo olako, ne razmišljajući o značenju. Otrcale su se.
Ne znam na što je Hölderlin mislio, ali ja sam iz njegovih riječi čula da je čovjek na ovom svijetu neprekidno, kroz cijelo trajanje ovozemaljskog života, u tuđini, izgubljen, znak smo, ali kome- drugima sebi, ovoj zemlji, 'izgubljeni u prevodu'.
Riječ je izgubila smisao. Uzimamo je prelako, na površini smo njenog razumijevanja i značenja, a ona, ta riječ, je , za sada- hoću naime vjerovati da će telepatija nastati i postati bitan dio naše komunikacije, ponavljam riječ ostaje na površini uobičajenog i nitko ne razmišlja o njenom dubokom značenju. Od samog nastanka: U početku bijaše riječ, ili još bolje U početku bijaše logos riječ je obilježila ljudski rod, dala mu razum , mogućnost komunikacije. Riječ je dragocjeni dar, najdragocjeniji, ali i ovoj'svojevrsnoj tuđini' u ovom materijalnom svijetu, kako vrijeme ide dalje pogubili smo značenje nas samih, a riječi lelujaju u površnom ozračju naših života skoro kao nevažne, usputne.
Fenomenalno, genijalno, kralj, kraljica- poslušajte samo nogometne komentatore. Po terenu trče samo ljudi sa nobelovim nagradama, a sva su današnja djeca kraljice i kraljevi. Zna li itko od njih što to zapravo znači (ili je značilo) biti kralj ili kraljica. Koliko je krvi znoja i suza proliveno da bi se došlo do titule, pravog značenja te riječi.
Je li bilo dosta uvoda!?
Pokušat ću birati riječi. S pomnjom. U njihovom punom značenju. Malim slovima, jer ne želim da one budu konačna Istina. Nema tih velikim slovima istina u ovom tuđem okružju za um, duh, dušu, samu misao – kako god to nazvali. Za logos, za znak, značenje. U ovom ograničenom svijetu gdje je i riječ pa koliko je s pažnjom birali jednako ograničena.
Dakle moj dobri vječno trčeći za poslom sin, vrlo radoholičar, našao je ljubav svog života (toplo se nadam), a i mali dragi, najdraži Toma sad je tu, ali… To veliko Ali… Ova mama t.j ja vjernica je iz dubine svoje duše. Vjernica, je od onih koja bi po svoj prilici slijedila Isusa i možda zapisivala njegove nedorečene riječi pokušavajući pronaći smisao tih istih Isusovih riječi i postupaka. Mogla bih sad ispisati stranice i stranice, ali pokušat ću se zadržati na činjenicama.
Evanđelisti su zapisali što su zapisali. Bili su ljudi onog vremena, a vrijeme je čudna zvjerka
„Vrijeme postoji tako što prolazi. Ono jest tako što stalno nije.“
Martin Heidegger
I vrijeme nije oduvijek bilo. Bila su dakle vremena bez vremena.
Ono nastaje sa prolaznim i propadajućim. Sa ograničenim.
A kakve sve to veze ima sa mojim sinom.
Ima jer… -neću se vjenčati u Crkvi. Ne sviđa mi se što ta Crkva radi. I onda drvlje i kamenje. Sve ono što slušam od svih protivnika Crkve. I od same sebe. Od teista i ateista i to onih tvrdokornih mrzećih ateista koji su najglasniji (nemojte mi reći da ih nema).
O.K.
Ima istine. Kad su Isusa, nekom prigodom, upitali hoće podići šator (neka je propovijed bila u pitanju) rekao je: Meni ne treba kuća. Što će meni kuća?
A pogleć kakve su sve kuće sagrađene nakon njegove smrti.
Da ne govorimo o puno drugih stvari koje mogu iritirati, a koje se unutar Crkve događaju.
Ali, pogledajmo i drugu stranu. Bijeg apostola nakon njegova uhićenja. Zatim tu je i činjenica da je na sv. Petru ostala njegova Crkva, a ovaj ga je odmah nakon uhićenja izdao.
Ti si stijena, rekao je. I na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.
Bome je ta stijena odmah od početka bila vrlo trula.
Ali nije baš sve tako. Bogo čovjek Isus došao je kad je sazrelo vrijeme za njegov dolazak.
Iako se to nama danas ne čini. Mi bismo još čuda u koja ne vjerujemo pa makar nas svakodnevno ta čuda lupala po nosu.
Briga me za ispade Crkve. Me non frega.
Sve su to ljudi. Usudila bih se reći da ih je devedeset posto ispravnih i dobrih.
Kad bi se kroz dvije tisuće godina stavila na vagu dobra i loša djela čini mi se da bi bilo više dobrih.
Ali, sve je to nevažno. Mi odrastamo u određenom okruženju. Ljudskom okruženju. I Crkva je velikim djelom nastala ljudskom rukom i mislima, ali s druge strane moje vjerovanje jest da je ipak pod paskom Boga.
Moja pok. Teta bi rekla: Vjera se uči na majčinim prsima u crkvi.
U djetinjstvu su me u crkvi učili dobre stvari.
A riječi se danas profanirane. Izgubile su vrijednosti. Vjenčanje je sakrament. Ima ih sedam (nekad ih je bilo 14) U vjeri u jednog Boga sakramenti su jedina čuda koja možemo opipati i u čije se vrijednosti i veze sa neograničenim uzdajemo, mi koji vjerujemo.
Ako ostali kažu: Dobio sam šamar na vjeronauku ili svećenici i Crkva ne vrijede mogu se složiti u puno stvari, ali oni su moja veza… eto ti nedostatka riječi. Meni ta „veza“ pomaže i pomagala mi je. Ako su Oni utjecali na mene da u vjeru prodrem dublje i postanem bolja nadam se da će i moja mala riječ i riječi svih drugih pokrenuti u Njima potrebu da isprave greške.
A Bog koji nas je smjestio u ovo prolazno vrijeme možda treba naša promišljanja i našu vjeru da nas spasi.
Mi, mali ljudi kovaći smo svoje sreće.
Ne znam istinu pisanu malim i velikim slovom. Ništa ne znam, ali se nadam da će pobijediti Dobro u svima nama.
30.01.2012. u 19:55 •
9 Komentara •
Print •
#
| < |
siječanj, 2012 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
