odmak
ponedjeljak, 12.12.2011.
Tek toliko
Ne znam odakle započeti. (Možda ne treba ni započinjati)
Vremena je sve manje. Učestalo sam krajem tjedna u Zagrebu. Najviše iz razloga da me onaj mališa ne zaboravi, iako mi se teško boriti s pažnjom, ljubavlju i vremenom (neka ih Bog poživi) kojom snahini roditelji obasiplju mladu obitelj i dječaka Tomu.
Ugura se i koji seminar, a u Splitu čekaju rad, red i disciplina i predavanja na filozofsko-teološkom faxu koji ispunjaju dušu i dodaju snagu ovom malom duhu u mojoj osobi.
Autobus već dugo Auto prevoz Imotski (najjeftiniji, najljubazniji i sve slično tome.) Čitam u autobusu ili slušam predavanja sa diktafona. Milina! Tu se već stvara mala grupa putnika istomišljenika, pa makar i ne razgovarali osjećamo nekakvu bliskost i solidarnost što nije za bacit u ovom vremenu netrpeljivosti, ako razumijete što hoću reći.
Ovaj vikend svega po malo. Tome, njegovih roditelja, tazbine (čija li je to riječ?),seminar i kolegice, kolege, prijatelji kupovina knjiga, između ostalog i Jasenovac i Bleiburg nisu isti Slavka i Ive Goldsteina. Čitam je u Zagrebu u vremenu doslovno stvorenom između raznih obaveza.
Na povratku u autobusu čitam (po preporuci prof. Ante Vučkovića – Bog blagoslovio i njega) neke dijelove iz knjige Izvori sebstva Charlesa Taylora
Jutros slušam predavanje iz Metafizike. René Descartes.
U Izvorima sebstva vrlo zgodno autor nas vodi od razmišljanja Platona (ideje izvan nas) pa vuče paralelu s Augustinom (poniranje u sebe gdje pronalazimo … 'U samom korijenu sjećanja duša pronalazi Boga i zato možemo reći da se duša prisjeća Boga…') i Descartes sa svojim sumnjama i zaključcima iz kojih dalje razvija Cogito ergo sum i dalje traženje unutar sebe 'bića' koji je veći od njega samoga smrtnog i konačnog, dakle nekog beskonačnog kojeg naziva Bog.
Ne mogu vjerovati da sam u tri rečenice napisala nekakav sažetak (nadam se da nije posve pogrešan ), a napisani su tomovi knjiga prije i poslije i moderno vrijeme je krenulo različitim pravcima … i tu ću se zaustaviti.
Izvori sebstva Charlesa Taylora i bilo koju knjigu ili članak prof. Vučkovića toplo preporučam. Mlad je i o njemu će se još puno čuti. Nadam se da ovo neće pročitati.
Ono o čemu sam htjela pisati to je zapravo knjiga Jasenovac i Bleiburg nisu isti..
Jasenovac je sramota vlasti NDH-a koja je nama Hrvatima uistinu kamen oko vrata i od koje se teško možemo oprati. Osobno sam vrlo tužna da su naši preci (Bogu hvala ne svi) bili sposobni raditi takva zlodjela. Već sam prije čitala roman Ilije Jakovljevića: Konclogor na Savi, Zagreb, (memoarska proza, 1999.)
…..Bio je hrvatski intelektualac kršćanskog svjetonazora koji je simpatizirao ideje Hrvatske seljačke stranke. Kad je Ante Pavelić došao na vlast predložio je Iliji (kao eminentnom hrvatskom intelektualcu) da se pridruži ustaškoj vladi - što je ovaj uredno odbio i time je kasnije dospio u logor u Staroj Gradiški. Jakovljević je 13. listopada 1941. godine upućen u logor zajedno s grupom hrvatskih intelektualaca i uglednika (Antun Barac, Josip Badalić, Grga Novak, Mirko Deanović, Mirko Breyer, Lujo Tomašić...)[4] a iz logora je izašao 23. prosinca 1942. godine. Zbog prijetnje ponovnog uhićenja od ustaške vlasti 21. rujna 1944. godine odlazi u partizane. Nakon Drugog svjetskog rata ponovno otvara odvjetničku pisarnicu u Zagrebu, kratko surađuje u Vjesniku i objavljuje knjigu “Lirika nevremena” - o bolnom logoraškom iskustvu. Ipak, taj čovjek koji je za sebe govorio da ga nikad nije “privlačila aureola mučeništva” ostao je principijelan pa ga nova vlast zbog kršćanskog svjetonazora ubrzo opet šalje u zatvor - gdje je 1948. navodno počinio samoubojstvo (u isto vrijeme kad je navodno samoubojstvo također počinio Andrija Hebrang, a oni koji nisu počinili samoubojstvo završili su na Golom otoku)……….
Ne želim umanjivati ničije patnje. Vrlo dugo se bavim tim vremenom. Predugo.
Svakako pročitati 'Jasenovac i Bleiburg nisu isti'. Isplati se. Uložen je ogroman trud. Nisam pročitala do kraja, kad pročitam napisat ću par riječi.
Bog blagoslovio i vas. Zakopajte ratne sjekire. Bit će kako bude.
I sama se čudim ovom miru u mojoj duši.
