odmak
srijeda, 02.12.2009.
Tko je jamio jamio je.
Gledaj ti kako je ta uzrečica vječna
Popila sam apaurin i pol inače bih se bila svađala kako u Splitu kažu kao prava peškaruša. A gavuni bi letili na sve strane.
Sa svim onim riječima koji usto idu. Ovako puštam paru i još vozim po tračnicama. Ne baš sigurnima, premazanim raznim mastima koje naši smrtonoše kupuju pod nikakve novce, a mi plaćamo našim životima.
Neću zamarati kronologijom koja seže još od početaka prve Jugoslavije. U svakom slučaju raznim makinacijama vlasništvo mojih none i djeda skoro 8000 kvadratnih metara na južnoj padini brdašca Marjana 1947 dodijeljeno je obitelji navodnih napoličara. Navodnih, jer je suprug navodni napoličar je imao neku radnju i obrt, pa se na njega nije moglo tehnički prepisati, pa je sve prepisano na njegovu suprugu koja je navodno obrađivala zemljište.
Nisu trebale ni makinacije . Priča je to projugoslavenskih osjećaja i djelovanja i komunističke pripadnosti čiji su se ljudi pobrinuli da papiri štimaju dok je moj otac u tom vremenu kao narodni neprijatelj osuđivan dva puta na smrt i gulio godinama u Lepoglavi i Staroj Gradiški .
U njegovoj odsutnosti izgubili smo i grobno mjesto jer su barbari srušili splitsko groblje Sustjepan.
Ali jedan papir kojeg smo teškom mukom, zahvaljujući upornosti i benevolentnosti jedne od službenica iz arhiva dobili jasno govori kako je stvar tekla. Skenirala bih ga i prilijepila da vidite, ali sprječava me ova glupa narav, jer potomci koji potražuju to isto zemljište možda su dobri ljudi i pojma nemaju da su lopovski stekli zemljište. Još su sagradili malu kučicu u kojoj sve ove silne godine uživaju, a od tamo puca pogled na more i prvi i drugi Brač. Na samu ljepotu, a ja se borim s teškoćama cijeli život. Možda ostanem i bez stana, jer je to konfiscirani stan i cijela kuća koju je dobio vlasnik, što je u redu. Neću pakati, plakala mala Vidica.
Vraćam se na taj blaženi papir iz kojeg se jasno vidi da je potpisan samo od šefa kancelarije, a mjesta komisije, geometra, svjedoka itd čini mi se i bivšeg vlasnika ostala su nepotpisana.
Hej, haj, hoj 1947 jedan sigurno novopostavljeni šef kancelarije, tako doslovno piše, neka vrlo jaka titula odlučio je kako je odlučio.
To je onda bila komunistička pravda. Ukloni tko ti smeta i oduzmi.
Znam bezbroj takvih priča, ali puno ih je pomrlo. Vlasnik moje kuće (stana nije) i red je da dobije natrag što su mu oduzeli.
Krilatica: Komu ništa komu sve. Ili 'Snađi se druže'. Dođe na sad čuveni : Tko je jamio jamio je.
p.s.
Moj me pok. otac u pauzama zatvora, kao dijete vodio pokazati mi grob njegovih majke i oca. Majka je umrla sa 42 godine od izljeva krvi na mozak, a on se šest mjeseci kasnije otrovao na njenom grobu. Vrlo dobro se sjećam tog groba. Velika kamena ploča omeđena željeznim stupićima na kojima su visili lanci.
I sad se sjećam mjesta gdje se nalazio.
Očeva je obitelj vrlo stara splitska obitelj. Nonina obitelj bili su Talijani. Razni su datumi njihovog dolaska u Split. To nije bilo ništa čudno. Moj se otac rodio u vrijeme Austrougarske u Splitu. Znam da je moj otac prve dvije godine školovanja išao u talijansku školu, pa je uvijek malo kuburio sa padežima.
Kako god nakon što je groblje sravnjeno sa zemljom moj je otac bio u zatvoru. Moj otac svom ocu nije nikad oprostio samoubojstvo. Nikad ga nije spominjao. Mi djeca ne poznajemo nikoga sa djedove strane, što mi je žao. Nikako mi nije jasno zašto nikad nisam oca pitala za tu granu obitelji, jer po noni, njegovoj majci znam svakoga, a ima ih puno i održavamo veze na svaki način.
Jedan od mojih zadataka (koje sam uredno zapisala u nadi ću ih obaviti prije nego nestanem sa ovoga svijeta) jest napraviti spomen na moje praroditelje. Dugo sam razmišljala što napisati. Dati do znanja što se sa njihovim kostima dogodilo, a ipak previše ne povrijediti. Zabilježiti da su postojali.
Evo teksta za kojeg mislim da je konačan:
U spomen na moju nonu........ i djeda .......... kojima je zadnje zemaljsko počivalište bilo razrušeno groblje Sustipan
............ (moje ime i prezime- ako moja sestra bude imala želju sudjelovati napisat ću i njeno ime)
Jesam li previše zločesta?
