Ovaj sam vikend provela kišno radno na kongresu oralnih kirurga gdje se govorilo o implantologiji.
To vam je ona stomatološka disciplina koja je danas in, ali nije od danas niti od jučer nego od puno, puno godina otprije, ali danas...
Sjećam se: dva moja prijatelja bili su demonstratori kad sam ja studirala.
Zgodni, pametni, puni znanja i volje za nadogradnjom.
Profesor, tadašnji dekan, jedan od rijetkih s pogledom u dobru budućnost stomatologije izabrao ih je za nasljednike.
Vrijedno su učili. Sobe su im bile ispunjene knjigama, po stolu, na ormaru, na stolicama, po podu.
Visili su na operacijama malim i velikim. Pozvani i nepozvani. Hej Slaveni i ostali, kakva su to vremena bila. Ili učiti ili se prostituirati. Na razne načine, a najviše katedralom duha i inim katedralama.
Jeee, ali pred izbor morali su uči u komunističku partiju Jugoslavije. Bilo je dileme. Jedan od njih godinama je kod kuće šutio o toj činjenici.
Pustimo prošlost iako se u ovom post-it uratku upravo radi o prošlima, a nešto malo, ako ne i više o budućima.
Ova dva dana sajma taštine vrvila su znanjem i neznanjem. Budućima, mladima lavovima i starim lavovima kojima su zubi otupjeli, ali načinili su nove oštre i nisu se dali.
Nisu se dali, ali mladi odnose pobjedu, ako je to što se danas događa pobjeda.
Meni uživancija, iako sam stara možda da, a možda i ne lavica. Tko se hvali sam se kvari- ostavljam drugima na prosudbu.
Implantologija je, na znanje i ravnanje ona medicinska disciplina koja se bavi usađivanjem umjetnih korijena u vilicu- gornju i donju , na koje se potom odmah ili odgođeno za nekoliko mjeseci izrađuju i postavljaju zubeki. Lijepi, veliki bijeli kako vam drago ili na sveta tri kralja.
Možete izabrati koji god hoćete način i kojeg god hoćete sveca samo sa sobom morate ponijeti vreću novaca inače od posla ništa.
Stari lavovi, danas stara gospoda, učili su to znanje na svojim katedrama. Imaju dugogodišnje iskustvo sa raznim materijalima i raznim firmama. Baveći se tim poslom na faxu mogli su probati ovo i ono, jer su se firme natjecale slati materijale u rasadište zubnih liječnika koji će kasnije kupovati ono što profesor smatra da je dobro. Znaju svoj posao ti majstori svog zanata, stari lavovi. Putovali su po svijetu. Držali predavanja i seminare. Ne znam smijem li reći, ali i sama sam se za svoje pacijente koristila njihovim uslugama (aj ča, sve se više otkrivam)
S mjerom i medicinskim indikacijama..
Ali.., Mladi LAVOVI- više hijene, kobre i morski psi, čast iznimkama ima ih, ne prežu od ničega. Samo brzo, brzo prošetati po pisti taštine i novca. Brzo, brzo ukucavati (neki kažu i upucavati- upucaj ga sad, upucaj ga sad- a lik iz crtića govori baš kao da mu trebaju implanti- kako pak pacijenti obično govore i to oni koji nikad nisu vidjeli četkicu za zube) implantate i redati zube kao ponosnu stražu- vojnik do vojnika. Ide li ona pjesma ovako nekako: Tvoji mali zubići, kao vojaci svi u jednom redu….
Zubi se vade leva, leva. Zdravi, bolesni, žuti. Ukucavaju se metali jedan, dva tri, netko je rekao onoliko koliko izvadiš moraš i staviti, ali dobro može i manje. Uvijek ovisi o platežnoj moći pacijenata, iako prodaje se boza pa se na ekranu pojavi ovakav trokut: Stomatologija, čitaj implantologija, etika i moral.
ETIKA I MORAL!!!
Preporučena na ovaj način:
Kao ono treba biti fer. Objasniti pacijentima da baš moraju povaditi sve zube i usaditi ljepše i nove. Kao novi Dubrovnik. Uglavnom više magle nego znanosti, ali Bože moj u njihovim je očima onaj znak kao u onog starog patka iz crtića, dolari, danas bi već morali biti i euri.
I tko to može? Mislim izlaziti iz stomatoloških ordinacija sa bijelim zubićima. O ima ih, ima ih. Poznajem ih i sama. Za to im ne trebaju škole.
Jer, da im trebaju škole bili bi uništena srednja klasa koja sebi više ne može priuštiti ni socijalne zube one čuvene gebise ( piše se …. Gebiss znam, znam ) naših baka i djedova što su nam se kesili sa polica u kupaonicama.
Jedan od mojih prijatelja je rekao: Implantologija je definitivno uništila stomatologiju.
Ali dalje je već za ozbiljnu raspravu i neda mi se.
Dodala bih samo jedan podatak: pred nekoliko godina izašla je nekakva lista stanja usne šupljine na području Europe. Mi smo bili predzadnji. Iza nas je bila samo Albanija.
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
