ponedjeljak, 24.11.2008.
Prijatelji
Tri smo.
Ima neke magije u broju tri, iako puno više volim sedam, ali u ovom slučaju je sedam nevažno.
Evo nas: Emica, Stjepanka i ja. Ne mogu govoriti ja pa ja pa ću nadjenuti i sebi neko ime. Konačno ja biram svoje ime sama ( ovo bi bilo posljednje ja), a ne mama, tata, sestrica, bratac ili slučaj. Na dan nekog sveca i slično.
Recimo Nora. Ne, ne nikako Nora. Kuća lutaka i te nordijske, vrlo hladne stvari. Onda što ili tko i kakvo ime da si dam. Ti dam, ti dam.
Znam Jana. Jana kao ribara starog kći , a sad dosta.
Počnimo sa Emicom.
Emica je, kako je već poznato iz prethodnog posta, bila i još je vrlo skladno, reklo bi se lijepo, žensko stvorenjce. Kad je imala 19 godina šetala je po pjaci, ali to nije pazar, nego nekad Piazza dei signori, a danas Narodni trg, po kojoj se šetalo gore dole, dole gore dok ne bi pala odluka kuda i kamo tu večer, kad je ugledalo budno Damirovo oko. Oko sokolovo koje ne pušća i sudbina joj je bila zapečaćena.
Damir je njen budući suprug, onaj ljubomorni, kako su ga neki nazvali kruti tip, ali to i nije baš tako.
Jer Emica se zanese za čovjeka, ženu, ideju, državu, zamislivši ih kakve nisu, ali baš onakve kako bi ih htjela. To bi se trebalo zvati privid ili iluzija upravo obrnuto od mene (Jane, ops) koja ih vidim skrozirane. Rentgenskim zrakama prošarane do same srži biti ili ne biti pa ostanu samo kosti i usto se pitam kako je moguće da se tako košćato kreću, čime misle i uopće kako održavaju golotinju i čudom se čudim kako u tako carevom novosti punom ruhu uspijevaju igrati svoje velike i male igre.
To je ta razlika della differenza između Emice i Jane. Tako opstaju. Emica se puni iluzijama. Juri par metara nad zemljom nošena šarenim balonima, Jana ih povremeno šuši-buši, istina s puno opreza i tako one napreduju u mikrosvijetu dugogodišnjeg prijateljstva.
Jani ne treba baš nitko. Nikome se ne povjerava, čak ni ovdje u ovom kutku anonimnosti govori o svemu, naizgled i o sebi ali to je tako na površini da se često upita koliko duboko mora roniti da se nađe. Povremeno plače, pa se smije. Pada u neke vjerske zanose uz malo mistike, o tome jednom prigodom više. Otputuje. Vidi nešto novo. Pogleda po koju predstavu na pr na Broadwayu da da i u Sidnejskoj operi i u Beču ...pišem gluposti, to Jana daje oduška samozatajnosti, ali dosta o Jani pričajmo malo i o njenom autu...
Vratimo se ipak na treću našu prijateljicu Stjepanku. Stjepanka je pričljiva. Puna doživljaja. Vara muža uzduž i popreko, ali to radi i Damir. I on vara Emicu po dijagonali i vertikali. Radi to naočigled svih nas.
Očice mu sijevaju na svako žensko stvorenjce iako već sada, znam ja to Emica mi je rekla, on više ništa ne može. Nema više seksa. Gotovo je. Iako kaže on mojoj Emici: -da je tu mjesto tebe neka mlađa..., Emica, meni u povjerenju onako po svoju prostodušno kaže: Mislim da ne može više. Ja mu ne vjerujem da više išta može. I žali ga.
Ne poznate vi Emicu.
A osim svega znam još nešto što bi Damira moglo prikazati u drugom svijetlu. U jednim takvim ispovjednim bijelim danima i noćima Emica mi je rekla da njoj seks nikad nije bio drag. Dapače da je uvijek osjećala, neobjašnjive boli. Razgovarala je i sa liječnicima, pa čak i sa psihijatrom, ali nisu našli uzrok, a nije znala lagati i Damir je znao za njene muke.
A ha. Tu smo dakle.
Za one bujnije mašte i zlih misli između mene i njega nikad nije bilo ništa. Ne upuštam se ja u takve stvari... s prijateljima. Ne, ne! Ni sa Stjepankom nije bilo ništa. Znam pouzdano. Svima sam na neki način rame za plakanje i znam šutjeti. (Ovo ne pišem ja to Jana piše, a i onako ništa nije onako kako se čini.)
Vidite kako je zapravo komplicirana stvar između moje Emice i mog prijatelja Matka. Jer Matko nije bio jedini/jedina iluzija. (Btw jeste li gledali Iluzionist. Da se gledati)
Iako je Matko bio za sve nas više od iluzije Bridak, pun znanja... Bilo je kod njega i oko njega i drugih zaljubljenih žena.
Evo s njim jedne anegdote, a ima ih više. Šetucka po rivi. U đepu ima samo 10 kuna. Zaustavlja ga jedan od onih...ridikula i moli da mu posudi nešto novaca. Matko izvadi deset kuna i da mu ih. Potom ponovo šeta rivom u nadi da će sresti nekoga od prijatelja koji će mu platiti kavu. Ugleda našeg ridikula koji sjedi na suncu . Puši i pije kavu. Govori: 'ko ovo može platiti, a naš mu Matko zamaše ruka i zaviče: Ja, ja. Ja ti to plaćam.
I što sad? Gdje je la verita, true, Wahrheit ili istina?
Je li Emica znala za Damirove izlete?
O, da znala je. Tužila mi se, plakala bi, opraštala mu, ali nakon svega, poslije nekog vremena nikad to više nije spominjala, kao da bi svjesno ili nesvjesno zaboravljala, pa je i Jana šutjela.
Eto kako svaka posljedica ima svoj uzrok, a uzrok nikako ne može bez posljedice. Ima toga još, ali neću sad više, jer to bi bila već mačka koja hvata svoj vlastiti rep.
O Stjepanki neki drugi put.
Za Matka koji je volio Paula Valerya.
PRIJATELJSKA ŠUMA
Mislima čistim poneseni
iđasmo šutke cestom dugom
držeći ruku jedan drugom
pored cvjetova zatamnjenih.
Samotni, poput zaručnika,
sve kroz zelenu noć prerije
dijeljasmo taj plod čarolije -
mjesec, drugara bezumnika.
Tad umrijesmo na mahovini,
sami, u blagoj hladovini
te šume prisne i sumorne.
A gore, gdje je sjaj bjeline,
mi se nađosmo suze roneć,
ja i moj dragi drug tišine!
24.11.2008. u 19:49 •
10 Komentara •
Print •
#
| < |
studeni, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
