Pitanje svih pitanja; ima li te? Kome ga postaviti?
Gospodina, a da o psu i ne govorim ni traga ni glasa.
Možda ga nema!? Možda je samo proizvod moje mašte!? Moje male kršćanske duše koja se zapetljava u korijenima dobroti, samilosti. Među obitelji, prijateljima i ostaje vezana za mjesto, a prostranstvo čeka novog-starog čovjeka kako kaže Emmanuel Lévinas u prevodu Maria Kopića.(by Nemanja) O izmještenosti je puno toga rečeno. To su danas najvažnije priče i djela. Ljudi otišli iz domovine, pa i rubni ljudi koji jesu gdje jesu, ali ne pripadaju više svojoj zajednici (homoseksualci na neki način)
Proizvod kolektivne više tisuća ljeta duge maštarije cijelog ljudskog roda o Njemu!
Najprije o mnoštvu Njih. Raznih ženskih i muških Njih. Božice i Bogovi za svaki pojam za svaku pojavu Božica ova, Božica ona:
Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, bog groma, munje i oluje.
Afrodita - božica je ljubavi, ljepote, požude i spolnosti.
Apolon, Feb - bog je medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije te muške ljepote.
Ares - bog rata i bojne vreve; simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage.
Artemida - božica je Mjeseca, zvijeri i lova, zaštitnica djevojaka, božica svadbe i poroda.
Atena - božica je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta.
Demetra - božica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita.
Dioniz ljubavi,
I njihove rimske inačice, pa bogovi sa svih strana svijet, razaranja-indijska Kali koja razara postojeće da bi ponovo bilo stvoreno. Iz razloga boljitka, pomaknutosti od ustaljenog, drugog načina razmišljanja.
I sve to i svi Oni su tu da bi im se mi ljudi približili. Postali Bogovi veći od nas samih od naše ljudske biti, od čovjeka, Nietzscheov nadčovijek - Übermensch . Kao i Nietzsche koji u pokušaju oslobađanja od vlastitog tijela (pretpostavljam) završava u ludilu jer je kvarljivost materije definirana, iako postoje pokušaji ostati živ besmrtan i danas u novom vremenu pokušaja biranja i zauzdavanja gena u kloniranju svega živoga do čovjeka, krajnjeg proizvoda, posljednjeg riješenja. Najsavršenijeg proizvoda, a opet kvarljivog i smrtnog. Je li ta kvarljivost kad smo shvatili, kad smo jeli sa stabla mudrosti i znanja, postala i nama jasna, a Bogu toliko smradna i neugodna da nam je pokretom moćne ruke i glasom koji je grmio pokazao put iz raja. Izbacio nas na zemlju
i opet nam pružio ruku.
Biti Bozi. Biti Bog. Blaženi monoteizam. Zašto se mučiti sa toliko Njih kad je moguće sve smjestiti u jednog, jedinog i voditi razgovore, bitke, moliti ga i ubijati ga, samo Njega jednog jedinog Jahvu, Alaha, Boga kršćanskog i svih izvedenica kršćanstva.
Slaviti ga i ukidati ga uz onu čuvenu: Vjera je opijum za narod.
Biti Bog!
Biti vječan, besmrtan, moćan.
O joj, pomislim do kuda bi dogurali sa našim Al Caponeima. Našim banditićima, naši ratnim profiterima koji su u roku dok si rekao keks ili blitva (a možda je blitva vezana uz neki drugi pojam) stekli nezamisliva bogatstva, pa da su radili i u Americi i snivali američke snove, ne bi u tako kratkom roku do tolikih para i do tog imanja došli.
Zamislimo da smo vječni i da nam ti i takvi naši ostanu dovijeka.
Naši Bogovi zbog kojih će nam slijedeća zima biti hladna i gladna.
O jadna zemljo!
Zašto nisi samo veliki brod koji plovi i ne drži ga sidro. Zašto nemaš jedra pa kao brod Petra Pana zajedno s nama svojim izgubljenim dječacima ne otploviš u prostranstva svemira.
Zašto te drži ovo mjesto -
A možda i hoće. Mislim otploviti. Možda je u tome bit mog sna u koloni biciklista s rodbinom malog čovječuljka kojeg poznajem u zbilji.
A kolona biciklista iz mog sna ipak ima nešto od ovih razdraganih Lipovčevih biciklista. Idu negdje vrlo veselo. Čini se kao da očekuju nagradu znaju za nju i vesele joj se.
Ali ja ne. Ja sjedim i čekam Gospodina i njegovog psa kojih nema ili ih samo danas nema, iako je Šolta blizu, a on se nekako uvijek od tamo došulja. Teoriji u prilog.
Nije s ponistre se vidi Šolta, ali ima nešto.
Za one koji nisu iz Splita i okolice reći: Dopala te Šolta je najgore što se može dogoditi. Bar je bilo nekad davno. Možda je danas Šolta neki drugi đir.
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
