Pitanje svih pitanja; ima li te? Kome ga postaviti?
Gospodina, a da o psu i ne govorim ni traga ni glasa.
Možda ga nema!? Možda je samo proizvod moje mašte!? Moje male kršćanske duše koja se zapetljava u korijenima dobroti, samilosti. Među obitelji, prijateljima i ostaje vezana za mjesto, a prostranstvo čeka novog-starog čovjeka kako kaže Emmanuel Lévinas u prevodu Maria Kopića.(by Nemanja) O izmještenosti je puno toga rečeno. To su danas najvažnije priče i djela. Ljudi otišli iz domovine, pa i rubni ljudi koji jesu gdje jesu, ali ne pripadaju više svojoj zajednici (homoseksualci na neki način)
Proizvod kolektivne više tisuća ljeta duge maštarije cijelog ljudskog roda o Njemu!
Najprije o mnoštvu Njih. Raznih ženskih i muških Njih. Božice i Bogovi za svaki pojam za svaku pojavu Božica ova, Božica ona:
Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, bog groma, munje i oluje.

Afrodita - božica je ljubavi, ljepote, požude i spolnosti.
Apolon, Feb - bog je medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije te muške ljepote.
Ares - bog rata i bojne vreve; simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage.
Artemida - božica je Mjeseca, zvijeri i lova, zaštitnica djevojaka, božica svadbe i poroda.
Atena - božica je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta.
Demetra - božica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita.
Dioniz ljubavi,
I njihove rimske inačice, pa bogovi sa svih strana svijet, razaranja-indijska Kali koja razara postojeće da bi ponovo bilo stvoreno. Iz razloga boljitka, pomaknutosti od ustaljenog, drugog načina razmišljanja.
I sve to i svi Oni su tu da bi im se mi ljudi približili. Postali Bogovi veći od nas samih od naše ljudske biti, od čovjeka, Nietzscheov nadčovijek - Übermensch . Kao i Nietzsche koji u pokušaju oslobađanja od vlastitog tijela (pretpostavljam) završava u ludilu jer je kvarljivost materije definirana, iako postoje pokušaji ostati živ besmrtan i danas u novom vremenu pokušaja biranja i zauzdavanja gena u kloniranju svega živoga do čovjeka, krajnjeg proizvoda, posljednjeg riješenja. Najsavršenijeg proizvoda, a opet kvarljivog i smrtnog. Je li ta kvarljivost kad smo shvatili, kad smo jeli sa stabla mudrosti i znanja, postala i nama jasna, a Bogu toliko smradna i neugodna da nam je pokretom moćne ruke i glasom koji je grmio pokazao put iz raja. Izbacio nas na zemlju

i opet nam pružio ruku.
Biti Bozi. Biti Bog. Blaženi monoteizam. Zašto se mučiti sa toliko Njih kad je moguće sve smjestiti u jednog, jedinog i voditi razgovore, bitke, moliti ga i ubijati ga, samo Njega jednog jedinog Jahvu, Alaha, Boga kršćanskog i svih izvedenica kršćanstva.
Slaviti ga i ukidati ga uz onu čuvenu: Vjera je opijum za narod.
Biti Bog!
Biti vječan, besmrtan, moćan.
O joj, pomislim do kuda bi dogurali sa našim Al Caponeima. Našim banditićima, naši ratnim profiterima koji su u roku dok si rekao keks ili blitva (a možda je blitva vezana uz neki drugi pojam) stekli nezamisliva bogatstva, pa da su radili i u Americi i snivali američke snove, ne bi u tako kratkom roku do tolikih para i do tog imanja došli.
Zamislimo da smo vječni i da nam ti i takvi naši ostanu dovijeka.
Naši Bogovi zbog kojih će nam slijedeća zima biti hladna i gladna.
O jadna zemljo!
Zašto nisi samo veliki brod koji plovi i ne drži ga sidro. Zašto nemaš jedra pa kao brod Petra Pana zajedno s nama svojim izgubljenim dječacima ne otploviš u prostranstva svemira.
Zašto te drži ovo mjesto -
A možda i hoće. Mislim otploviti. Možda je u tome bit mog sna u koloni biciklista s rodbinom malog čovječuljka kojeg poznajem u zbilji.

A kolona biciklista iz mog sna ipak ima nešto od ovih razdraganih Lipovčevih biciklista. Idu negdje vrlo veselo. Čini se kao da očekuju nagradu znaju za nju i vesele joj se.
Ali ja ne. Ja sjedim i čekam Gospodina i njegovog psa kojih nema ili ih samo danas nema, iako je Šolta blizu, a on se nekako uvijek od tamo došulja. Teoriji u prilog.
Nije s ponistre se vidi Šolta, ali ima nešto.
Za one koji nisu iz Splita i okolice reći: Dopala te Šolta je najgore što se može dogoditi. Bar je bilo nekad davno. Možda je danas Šolta neki drugi đir.
Post je objavljen 26.08.2008. u 06:18 sati.