Noćas me je bolilo uho. Poslužila glavu tbl aspirin, dapače šumeći aspirin sa vit. C, ali uho i dalje boli. Za to je krivo ronjenje u lijepo modro more i duboko plavetnilo. Neka mi.
Sad sjedim na klupi i svako malo se hvatam za uho.
Došla sam razmisliti.
Zapravo mi sve izgleda besmisleno.
Riječi kojima mi ljudi pokušavamo drugima, a i sebi, kad nam ih govore drugi, reći, razjasniti, tumačiti osjećaje, događaje rat i mir, pa i male stvari kao da nisu dovoljne. Riječ ograničuje. Uokvirena je i zna se što točno predstavlja. Rijetke se koje daju slutiti. Njih izgovaraju pjesnici, ali i pjesnici su rijetki. A danas ih nitko više ne čita. Riječi koje danas slušamo površne su kao i mi sami.
I zašto su? Zašto riječ beskonačno kad u beskonačnost ne vjerujemo. Zašto: Unendlich, infinite, végtelen, ovo je zadnje mađarski, jezik kojeg ama baš ništa ne razumijem a ipak postoji.
-To ide još od kule babilonske, kaže Gospodin, a i pas je bogme pokraj njega.
Jesam li iznenađena?
-Nije li bilo jednostavnije da govorimo svi istim jezicima, pitam. –To bi bilo vrlo važno, kažem očito glupo, jer se Gospodin smije, ali nastavljam; - Jer kad bi se razumjeli bilo bi možda manje nesporazuma, ili bi se ti nesporazumi brže razriješili.
-Ha- ha- ha. Sad se već hvata za trbuh i valja po pijesku s nogicama u zraku. I pas se kesi od uha do uha. Blago njemu. Njega ništa ne boli.
-Oprostite, kažem- ja vas nikad ili možda nekad vrlo davno u ranoj mladosti, nisam shvaćala kao očinsku figuru, ali nije li ipak neprimjereno da Gospodar svemira tako leži na podu i smije se…ruga se. Moje pitanje ide iz muke. Ja sam ozbiljno i vrlo tužno biće.., na kraju vi ste sudjelovali u mom stvaranju. i.. jutros me boli uho.
Hop. Sjedi na klupi. Kao da ga bolno uho zabrinulo, a sve ovo drugo svi nesporazumi ovog veselog svijeta ga samo zabavljaju.
-I ti misliš, kaže – da su riječi jedini izvor nesporazuma. Ja slušam što govorite i kad govorite istim jezikom nesporazumi su još veći.
-Kad ste tako dobre volje, kažem ja, - prepričat ću vam razgovor za jednom večerom.
-Pucaj!
-Hoćete reći da znadete što se govorilo, hoćete reći da ne trebam reći ni riječi, da vi već znate?
-Moguće, kaže. Još uvijek je dobre volje. – Moguće da ja znam, ali ti očito ne znaš pa ću te slušati zajedno s tobom.
-Aha, kažem. –To je vaša poznata dobra volja prema ljudskom rodu.
Već sam bila na rubu odluke da ne govorim ništa, ali uho mi je malo popustilo i na kraju bio je prokleto u pravu. Ja sam sumnjala u sebe.
-No dakle pozvana sam kod jedne prijateljske obitelji na ručak. Stigli su njegovi roditelji. Ona i on su uselili u novi stan. Željeli su da ja budem prisutna. Zašto? Duga je to priča...
-Skrati je, kaže Gospodin, a i pas je nekako na isti način zalajao. Taj vau vau sličio je na o.k.
Strašno kad već i psi iz kraljevstva nebeskog znaju više od nas ljudi...
-Znam da znate, rekla sam.- Miješani je brak muslimani Bošnjaci, a ona je Hrvatica i katolkinja. E, ali u toku večere ona kaže da su svi muslimani u Bosni hrvatskog porijekla. Da su to činjenice i da se to na kraju vrlo dobro zna.
Malčice sam se uzrujala.
-Znam što je slijedilo, kaže gospodin, ne zamaraj se. – Ti si digla dva prsta i zatražila RIJEČ dvije. Objasnila si da to baš i nije istina. Da se muslimani tamo po porijeklu dijele na one prave osvajače, dobro, dobro, nisi ih nazvala osvajači, ali na one koji su došli iz Turske i ostali u Bosni i one koji su promijenili vjeru bez obzira što su prije bili kršćani katolici Hrvati i kršćani pravoslavci Srbi. I još si rekla da Hrvati govore kako su to mahom bili najprije Hrvati, a Srbi pak govore kako su to mahom bili Srbi.
-A potom je ona rekla da ga, svog muža vodi na vjeronauk i da će ubrzo postati katolik...
-A ti si, rekao je Gospodin vidjela kako se ono dvoje starih ljudi, intelektualaca, stradalnika iz vašeg rata, pokunjeno gleda i vrag ti nije dao mira pa si rekla....
-Pa sam rekla... to što sam rekla....
-Da je Bog, ako ga ima, to si dodala, ako ga ima, jedan jedini i da ne vidiš razloga da se mijenja vjera ako čovjek već vjeruje... I tko to u dvadesetom i prvom stoljeću još radi, rekla si mijenja vjeru...
Malo smo šutjeli Gospodin, ja i pas.
-I..? pitala sam.
Raširio je ruke i smijao se. -Riječi, riječi, riječi. Pitaš se koliko si u pravu?
-Kad ću doznati , pitala sam?
-Možda na sudnji dan, rekao je odlazeći, a možda ni tada. Puno je zvanih, a malo je ....
Posljednje riječi nisam čula, ali znala sam ih.
Doma sam za utjehu pustila Mariju Dolores Praderu. Čula sam da je i sa one strane jedine nam važne granice vrlo popularna.
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
