ponedjeljak, 04.08.2008.
Oči širom zatvorene (Naslov sam ukrala Stanleyu Kubricku)
T N T. Tako su nas zvali u gimnaziji. Skraćenica naših imena. Ali ne samo zbog toga. Znatiželjne. Nerazdvojne. Ubitačne- netko je rekao. Drugu godinu studija N. se zaljubila. Nije bio za nju. Varao je, podcjenjivao, rugao joj se. Svi smo to vidjeli osim nje. Vukle smo brušketu tko će joj reći. Ja sam izvukla kraće drvce. Prestala je komunicirati sa mnom. Kao da smo prekinuli nevidljivu crtu bliskosti i pustili među nas nepovjerenje, nevjerovanje, kao kad osjetiš da je netko prozreo sve tvoje namjere, tvoju crnu dušu. Više nije bilo natrag. Prijateljstvo između nas, sve tri, se raspalo. Godine su prolazile. Drugu T. sam povremeno viđala, osim u periodu domovinskog rata kad je sa roditeljima otišla u Beograd.
Kad se vratila potražila me je. Neke teme nismo doticali.
-Ne bi je prepoznala, govorila mi je o N. s kojom je bila ponovo u prijateljstvu -Neko se vrijeme držala, ali već duže ne kontaktira s nikim…puštam da mi govori. Ja šutim. Obje smo svaka na svoj način ranjene. I što joj reći. Ti si pokušala i vidiš kako se završilo.
Danas žalimo za prošlim danima jer nam se čine sretnijim i ljepšim, a ja bih rekla to je samo zato jer smo bili mladi. Brige su bile daleko od nas.. Ništa nas nije diralo osim ljubavi i radosti. Malo poezije onoliko koliko se uklapala u naš svijet intenzivnih događanja. Malo politika, ali usput. Nismo ni mogli previše zadirati u nju. Ja sam bila vjernik, otac po zatvorima. Tvrda desna hrvatska priča. Kući su me učili šutjeti. Prva T. dijete oficira, miješani brak, N. dijete direktora, komunisti ateisti.
Njihovi roditelji su me rado primali kod sebe.
Uopće imam neobična i raznolika sjećanja na vrijeme komunizma i odnosa prema mojoj obitelji i meni djetetu, djevojci. Neki od njih bježali su od nas kao od kakve ozbiljne zarazne bolesti, a neki su nam činili tajno, a ponekad i vrlo javno vrlo velike usluge. Danas kad o tome razmišljam čini mi se da znam i zašto, ali to nije predmet ove priče.
U ovom slučaju našeg prijateljstva ubitačnih T N T radilo se o pravom nesebičnom prijateljstvu, a njihovi roditelji...
Evo mog pokušaja objašnjenja; preuzetno je možda govoriti o ozračju u kojem su živjeli moji, ali moja obitelj nekad moćna i bogata, ostaci su se vukli i vuku se još i danas, imala je i jedan prizvuk određene čestitosti, nekog godinama sticanja statusa, kao engleska trava zalijevana petsto godina, ljudi od znanja i imanja. Bilo je neke tajanstvene nedodirljivosti od vanjskih zbivanja u kući sa zamračenim prozorima i mirisima starine i knjiga i s dodatno patećim sudbinama njenih članova.
Mi smo bili kao one stare kuće u filmovima u kojima živi ili možda ne živi nitko, ali noću se ponekad vidi neko svijetlo, netko ipak hoda hodnicima i sobama punim paučine i prašine.
U filmu to privlači nestašnu i znatiželjnu djecu, u zbilji komunizma izazivalo je znatiželju novih.
N. i prva T. su rado dolazile k meni. Jedan od mamine braće je crtao. Gledajući s današnjeg načina gledanja, bio je, inače, niš' koristi. Propali student, rat ga je možda malo usporio u učenju, a kasnije, obitelj je bila obilježena. Nitko mu nije, u nastavljanju studija, mogao dati podršku, možda se ni on sam nije trudio. Vratio se kući. Obitelj se o njemu nastavila brinuti. Imao je što jesti, jedna od teta je krpila i prekrajala odjeću, a on je crtao. Nitko mu ništa nije predbacivao, na kraju bio je živ i u roditeljskoj kući, za razliku od onih koje na razne načine nije bilo, ali promašenosti i razočarenja su visjela u zraku.
Mi bismo tri sjedile oko njega i gledala kako iz kista šutljivog slikara, sve je manje govorio, njegov mu je život, životarenje, bilo je jasno padalo teško, nastaje slika, umjetnost, reklo bi se, iako i to je pitanje. Naziv umjetnost slike i slikar su dobili nakon nastanka države Hrvatske, u samom početku, u onom kratkom vremenu kad je bilo važno što više Hrvata ugurati na ispražnjena mjesta onih koji su otišli.
Sve je ovo naizgled nevažno za sudbinu moje školske prijateljice N, iako možda i nije. A evo zašto:
Slike moga ujaka bile su proročanske. Doslovno. Kad da bi šutljivi slikar slikom odredio sudbinu onog što je crtao to bi se i dogodilo. Interesantno da je to prva primijetila N. Upozorila nas je i tek onda smo i mi nas dvije T. isto zaključile.
Između N. i mog ujaka se, u međuvremenu, razvio odnos kojeg ne bismo mogli nazvati nečim konkretnim u uobičajenom smislu žensko muških odnosa. Budne oči mojih tetki, moje bake i majke odmah bi to primijetile. Bio je to više odnos učitelja koji je govorio škrto i učenice koja je pozorno slušala o onim tajanstvenim zbivanjima koja su običnim očima i duši bila nevidljiva.
Je li već tada začeta klica budućih zbivanja.
Početkom ljeta nazvala me T.
-Nađimo se na kavi.
Raspitale smo se za djecu, muževe, posao, možda ne baš ovim redom, zašutile, a onda je ona rekla, oklijevajući: - Zapravo...zapravo... nešto drugo sam ti htjela ispričati. Znaš li da joj je suprug konačno otišao.., napustio je.
Znala sam o kome govori.
-Poslala ti je pismo, rekla je.
-Meni?
I evo pismo:
Draga T,
bilo bi bolje da sam te poslušala. Kako god tonula sam sve dublje. To više nisam bila ja. Okrenula sam se vjeri. To je za mene bilo otkriće. Predugo bi bilo objašnjavati kuda me je sve vjera vodila, razne vjere, ali… shvatila sam da moram nešto poduzeti. Djeca su odrasla. Više me ne trebaju. Ona prva prava prijateljstva sam izgubila, nije mi se dalo obnavljati. Nisam ni mogla. Čemu tumačiti da ništa nije bila moja volja. Dugo sam razmišljala i odlučivala se i onda …draga T., u mom srcu uvijek je ostalo puno mjesta za nas tri. Ona tiha sjedenja u kući tvoje bake i djeda. Razgovori sa tvojim ujakom… je si li znala da sam prisustvovala njegovu sprovodu.
Ispraznila sam svoj duh i molim Boga da ovaj moj nesretnik napravi konačno nešto što će me odvratiti od ove strašne ovisnosti. Bilo što, bilo što da konačno odahne ova umorna duša i tijelo.
Sklopila sam ugovor s… Bogom.
Ako… ako se ne uspijemo vidjeti znaj da sam sve ove godine mislila na tebe, ali… nisam bila u ….
Rekla sam Bogu……
(pismo je tu imalo nekoliko precrtanih rečenica, pokušaja brisanja)
Tvoja N.
-Daj mi njen broj telefona, rekla sam prvoj T., koja je šutke sjedila i čekala da završim čitati.
-Nema je, rekla je T. muklo.
-Kako je nema? Gdje je otišla?
-Nitko ne zna.
-Ni djeca? Nitko.
Promatrale smo se.
-Zašto je u pismu spomenula mog ujaka, pitala sam je.
-I meni ga je u posljednje vrijeme spominjala. Sjećaš se da je to okultno vrlo zanimalo, rekla je prva T.
-Okultno?
Iznenadila sam se. Nisam to tako doživjela, iako… bilo je nekih neobičnosti s njegovim slikama, ali baš okultno.
-U posljednje vrijeme, rekla je, -hodala je po nekim čudnim skupovima. Najprije vjera i molitve, a kasnije spominjala je tarot…
-Moj Bože?
Ponovo smo se šutke gledale. Život je bio iza nas. N. je odlučila prva otići. Što se tu više imalo reći?
U spomen na zuba i njegov aprazirung.
04.08.2008. u 11:57 •
9 Komentara •
Print •
#
| < |
kolovoz, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
