odmak
utorak, 19.02.2008.
Šeširić uzdignutog oboda 3
Nekoliko dana kasnije Jelena ga je nazvala.
-Znam još nešto, rekla. – Znam gdje su ga našli i kako. Znam i u kom stanju.
Nije ga iznenadilo. Znao je da održava bolničke veze.
Našli su se na kratkom ručku.
-Kako vidim razgovarala si s dr. Lovrićem.
-Susreli smo se…
-Jelena..!
-O. k., o. k, rekla je. –Jesmo se slučajno susreli, ali onda sam ga zamolila za razgovor.
-Prije nego je itko iz policije s tobom razgovarao!?
-Pa dobro.., oklijevala je, - nadam se da me nećeš izdati. Radi kolege. Gledaj taj je slučaj podigao prašinu. Vidiš da po žutoj i onoj drugoj štampi…
-Tisku …
-Da, dobro, tisku ne prestaju pisati. Uostalom ni žene nisu bilo tko. Ksenija Dugava ima tu agenciju za modele… ili već kako se kaže. Njena starija kćer ima uspjeh i vani. Gledaj, kad smo već kod Tare … Dugava joj je dao prezime, mislim posvojio ju je… čini mi se.
-Napravio je to odmah. Sjećam se bila je stara svega tri, četiri godine, tako nekako… Ksenija nije bila u braku. Da, da tako je to. Ne znam tko je Tarin otac. Nije me ni zanimalo. Je li važno? Ne vidim da bi trebalo imati veze s Dugavinom smrću.
-Razgovaramo, rekla je Jelena.
-Ali, ti mi nešto hoćeš reći?
-Ne znam, ne znam… Po tim našim ženskim susretima. Na tenisu… u kafiću.. Nešto se neobično događalo s Tarinom karijerom… uopće taj izraz karijera kod tako mlade djevojke… Ali, dobro to je valjda tako u toj branši. U svakom slučaju uspjeh preko noći, a onda godinu dana stanke. Kao da je nestala. U tim krugovima nedoumica i pitanja… Tračevi.., koje ponekad treba slušati. Pogotovu sad, kad se dogodilo što se dogodilo.
-Razgovarat ćemo sutra, rekao je.
-Ne zanima te.
-Zanima me, ali… moram natrag.
-Odustali ste od Dugavinog slučaja?
- Ne, ne razumiješ.. sad nemam vremena. Vidimo se sutra.
Jelena je poslijepodne imala tri pacijenta.
Navečer se našla s nekolicinom kolega psihijatara. Imali su običaj svaki prvi utorak u mjesecu zajedno večerati, izmijeniti iskustva, uglavnom razgovarati o svemu i svačemu. Iz tečajeva se ne bi baš sve dalo svladati. Iskustva kolega su nekad bila značajna. Razgovarali su o slučajevima pokušavajući ne spominjati imena, iako grad je bio mali i vrlo često se iz konteksta dalo naslutiti o kome se radi.
Među njima bio je i kolega iz Bolnice na čijim je vratima vidjela izlaziti Mariju Dugavu prvu Ratkovu ženu. Namjerno je sjela uz njega. Čak joj se učinilo da je i on želio sjesti pokraj nje. Malo se nećkala početi sa pitanjima. Čekala je zgodan trenutak, ali on je preduhitrio.
-Čuj morao bih s tobom razgovarati, ali ne ovdje. Možemo li se naći negdje drugdje.
-Može kod mene u ordinaciji, upitala je.
Tren je šutio. Promišljao je.
-Hoćeš da se nađemo negdje na ručku, upitala je?
Odmahnuo je glavom.
-Bit će najbolje da dođeš kod mene u bolnicu, rekao je.
Shvaćala ga je. Tamo se, na svom terenu, osjećao sigurnijim.
Jelena je, nestrpljivo, htjela odmah sutra, ali on nije imao vremena pa su se dogovorili za četvrtak u 11 sati. Morala je otkazati dva pacijenta što nije baš voljela, ali znatiželja je bila prevelika. Slutila je da želi razgovarati baš o Mariji Dugavi., što se na kraju pokazalo točnim.
Sjedili su u njegovoj ordinaciji. Pomislila je, kao i uvijek, kad bi posjećivala bivše kolege u bolnici, kako je pametno napravila što se osamostalila. Tu se kod njih sve urušavalo. Boja se gulila sa zidova. Stolovi rasklimani. Sve skupa otužno. Nitko se tu, najmanje pacijenti, nije mogao osjećati ugodno.
-Gledaj, rekao je, - znam da si sudski vještak, a znam da si u vezi sa… onim iz policije…
-Zove se Lav Bokar, rekla je.
-Lav Bokar, zapamtit ću. Zapravo osjećam se čudno. Možda nema nikakve veze sa slučajem. Mislim to što joj je bivši suprug ubijen, ali opet stvar nije jednostavna… u svakom slučaju nisam pametan. Trebam se s nekim posavjetovati, a ti si mi se učinila najbolji izbor. Uostalom onaj dan kad si se pojavila na vratima, a Marija Dugava je upravo izlazila, sinulo mi je da bi to mogla biti upravo ti. Zbog tebe i tvoje veze s Lavom Bokarom…, nasmijao se. -I tako… Bar ćeš mi znati dati savjet.
Inače ne trebam ti spominjati najveću moguću diskreciju.
-Naravno, rekla je Jelena, ali ako ima veze sa Dugavinom smrću , treba ti biti jasno da ne može ostati posve tajnom.
-Jasno mi je. Zato se i savjetujem s tobom. Iako, vjerujem da nema veze… s njegovom smrću, mislim…
Gledao je neko vrijeme, a onda rekao:
-Marija Dugava dolazi već godinama kod mene na liječenje. Počelo je to prije rastave sa bivšim suprugom… Ispričat ću ti, uostalom, sve ispočetka. Došla je u vrlo lošem stanju. Depresivna. Sama je već počela uzimati lijekove. Neka prijateljica joj je savjetovala apaurin, ali naravno, time nije postigla ništa. U početku mi nije rekla pravi razlog, a kasnije… Dakle njena je sumnja, moram to tako reći, jer mi dokaze ne podastire, dakle njena je sumnja da Ratko Dugava ima incestuozni odnos sa njihovom zajedničkom kćerkom Anđelkom.., a onda neposredno prije Dugavine smrti, sad mi je rekla da se to isto nastavilo sa pokćerkom … čini mi se Tarom, a uvjerena je da se nastavlja i s najmlađom zajedničkom kćerkom iz njegovog trećeg braka.
Isti tren je osjetila mučninu i bol kao da je netko udario šakom u želudac.
-A joj, uskliknuo je Sveznalica. -Samo ti je još to nedostajalo.
-Misliš ne događa se, pa kolikogod svi šutjeli o tome.
-Misliš sad na mene?
Gledao je. Ozbiljan. Povrijeđen. Rijetko su govorili o njegovom homoseksualizmu. Nije bio od ovih novih; glasnih i agresivno govorećih o svom opredjeljenju. Imao je tu dugogodišnju vezu. Tiho, iako se sumnjalo i šuškalo u njihovim krugovima, ali bili su vrlo diskretni. Dvojica starije gospode načitana, obrazovana. Rado viđena u svakom društvu. Obojica su joj bili prijatelji.
-Govorim o tabuima, rekla je.
-Što ti znaš o tome, rekao je. – Što znaš o godinama skrivanja. Još u vrlo ranoj dobi. U obitelji gdje se sumnjalo, a svi su šutjeli…
O majci… o majčinoj patnji… I ocu koji me nije želio vidjeti do svoje smrti. Ni na samrtnoj postelji.
Pozvao je konobara i naručio viski.
-Nemoj.., pokušala ga je spriječiti, ali onda je odustala.
-I gdje je tu komedija, rekao je?
Prekinuo je. Nije htio govoriti o sebi. Ni o alkoholu. Pametan, kakav jest sumnjao je što bi moglo slijediti.
-Ti si to prijavio policiji?
-Čekaj... Pusti me da ispričam po redu. Prvi tren joj nisam vjerovao. Dugo sam bio s nekom skepsom. Taj brak, čini se, od početka nije štimao. Ona se nije slagala sa Anđelkom, svojom kćerkom. Nije se slagala, kažem, sa vlastitom kćerkom. S tim je započelo. Mislim, došla je kod mene zbog toga što nije znala kako uspostaviti kontakt s njom. Kasnije mi je rekla da je već tada sumnjala da se nešto događa.
Znaš i sama kako to izgleda i kako nekad prođu sati i sati razgovora dok se ne počnu otkrivati pravi razlozi dolaska. Uopće je u neku ruku neobično što je potražila pomoć psihijatra. Dolazila je iz istog miljea kao njen suprug. Lijepa, no da i ostale su mu žene lijepe. Ali nekako drugačije. Dječački mršave, gradski tipovi. Marija je lijepa na neki starinski način. Takova je i u sebi. Klasična. Kućni tip žene za razliku od ove dvije. Cijela ju je situacija potpuno uzdrmala. Izgledalo je da će se pustiti apatiji. Vjerojatno bi se tako i dogodilo da nije osjećala odgovornost za Anđelku. A vidiš tu su se dogodili najveći nesporazumi. Upravo između nje i te male.
-Jesi li ikad razgovarao s Anđelkom?
-Jedan, jedini put. Još je bila dijete. Ništa nisam postigao. Nisam ni načeo temu.
-Kako je došla?
-Dogovorili smo se da je dovede na neku vrst pregleda, kao da sam liječnik opće prakse. Nije bilo moguće ništa napraviti. Nikakav pregled. Opirala se. Odmah je počela histerično plakati. Njena me majka upravo na to i upozorila. Imala je probleme sa svakom vrstom liječnika. Nije se dala pregledati čak ni onda kad bi imala temperaturu. U početku je mislila da joj je taj strah ostao nakon bolničkih dana kad je operirala krajnike. Sve dok nije počela sumnjati da se nešto događa.
-I..?
U Jeleni je ključao bijes. Htjela je odmah nazvati Lava. Reći mu što misli o njegovom prijateljstvu s Ratkom Dugavom.
-Što i.., upitao je kolega. -Ako me pitaš što sam poduzeo reći ću ti. Marija Dugava nije htjela, u početku, niti čuti za policiju. Rekao sam joj da je to moja dužnost. Rekao sam joj ako znam za zlostavljanje da ga moram prijaviti. Moraš znati da niti ona, kao pacijentica, nije bila redovita. Kad sam čvrsto odlučio i to joj rekao obavijestiti policiju, naljutila se. Otišla je i mjesecima je nisam vidio. A onda, kad je nanovo došla, ponekad bi rekla da nije sigurna, pa opet da jest. U svakom slučaju sam prijavio. Iako nisam imao njenu privolu. Ali i ja sam tamo imao poznanstvo. Mučilo me. Prijavio sam, da. Želiš li detalje?
Jelena ga je gledala. Nekako je po njegovoj priči slutila što će slijediti.
-Najprije, rekao je, nisu htjeli pokrenuti postupak bez prijave Marije Dugave. Moj poznanik s policije rekao mi je da to nitko neće napraviti. Uostalom već tada je Dugava imao neko mjesto u ovom sustavu. Još je bio ratnik vrijedan poštovanja. Osim svega ojačao je financijski. Bio je netko i nešto. Njegova žena nije djelovala vjerodostojno. Od male se ništa nije moglo saznati.
Zašutio je. Tako su neko vrijeme sjedili u tišini.
-Curicu nitko nije pregledao?
-Nitko. Ja se više nisam miješao. Odvjetnik mi je savjetovao da ne insistiram. I moj prijatelj iz policije mi je savjetovao da stvar pustim… I tako…Eto to je to.
-Što je bilo sa Marijom?
-Da, to je najbolje od svega. Dugava je zatražio rastavu i što misliš tko je dobio dijete. On!? To ti je poznato ili..? Dugavina žena je bila bez sredstava. O slučaju se nije govorilo…Čak ni žuta štampa… I sad Marija Dugava me posjetila u nekoliko navrata. Čudno je to s njom. Optužila ga je svojevremeno, a sad je sve porekla. Proturječila je sama sebi. Mjesec dva prije Dugavine smrti rekla je… optužila ga je, zapravo nije ga optužila, rekla je samo meni da on to nastavlja i dalje. Rekao sam ti. Sa pokćerkom i novom kćerkom. A onda nakon Dugavine smrti došla je reći da se prevarila da ništa od onog što je sa mnom govorila nije istina. Da je bila ljuta na svog bivšeg muža. Sumnjala je da je vara, što se kasnije pokazalo istinitim i tako…
- U što si ti povjerovao?
- Ne znam, ali bio sam sklon vjerovati da je njena sumnja, kad je počela dolaziti, da je njena sumnja bila zapravo na mjestu…
-Zar nisi pomišljao da trebaš ponovo…
-Što? Prijaviti? Recimo da sam pomišljao… ali sad je mrtav, a i ona je sve porekla.
Jelena je sjedila gledajući ga. U pravu je, mislila je. Sad je mrtav.
Moram razgovarati s Lavom, mislila je. Ovo mora znati.
Pisica je nazvala Sveznalicinog prijatelja.
-Čuj, mislim da bi trebalo nešto poduzeti.
Znao je odmah na što misli.
-Pokušavam, rekao je. –Nemoj misliti da ne pokušavam. Ali ti znaš kako je to. Pojavi li se bilo gdje na odjelu za alkoholizam… još jedna stigma… Ako ti imaš neko drugo rješenje…
