srijeda, 26.12.2007.
Božična priča III
Od najmlađeg sina sam dobila za Božić „Pet velikih djela…“ Stanley Kubrick.
-2001: Odiseja u svemiru
-Isijavanje
-Paklena naranča
-Oči širom zatvorene
I dokumenrac : Život u slikama
Jako me razveselio.
Iako sam osim zadnjeg već sve gledala (I ponovo ću gledati. Jednako tako znam knjige koje su mi drage pročitati više puta). Odiseju bezbroj puta. Jednako je dobra, predobra kao kad sam je prvi put gledala. Kad sam na velikim aeodromima, a često sam, obavezno mi padne na pamet Odiseja... Nedefinirano mnoštvo. Hladno, neizanterisirano za ništa osim svog cilja, bezdomovinsko, kozmopolitsko. Iako… u poslijednje vrijeme putuje sve više običnih, bolje reči uobičajenih, susjeda - ljudi…
Kako god film je predvidio stvari. Kao i Jules Verne. Ali to je samo jedna od dimenzija filma.
Moj sin je draga osoba. Ne samo prema meni. Pun duše, zna darivati. Promišlja i zna što bi se kome svidjelo, ali voli i iznenađenja. Ja sam nestrpljiva. Obično se izdam prije vremena i svi znaju što mogu očekivati.
Ali.., sva moja djeca imaju vrlo jako izraženu duševnost. Nekad mi se čini da im nedostaje bar malo životne čvrstine, ako se tako može reći. Više se tu ne može ništa. Što je učinjeno, učinjeno je.
Malo odgoj, malo geni i evo ih.
Jedan je od njih svojevremeno u Pančevu na upit nekog od kapetan, vodnika ili već kako su se zvali ti ljudi i njihovi činovi,: Tko je od vas religiozan, ustao jedini od njih, novopridošlih, rekao ; Ja.
Moš si mislit kako je to njegovo služenje vojnog roka izgledalo. Plakao je svaki put kad smo ga posjećivali.
Učili smo ga da Boga nikad ne smije zatajiti. Nema kod njega, još i danas, sa svim nedaćama, koje je priredio sebi i meni… nama , potrebe za prispodobe kao ona o kukurijekanju tri puta u zoru. Postojan je vjernik iako tvrdi da je crkva sa svojim institucijama jednako loša kao i društvo. Kaže da svi slijede jedni druge; skupljaju bogatstvo, bahati su, itd itd.
Naravno da se ljutim kad to govori, ali nisam daleko od tih razmišljanja, iako je u crkvi puno dobrih ljudi i dobrote ali, nekako su glasniji oni koji mi se, a i njemu manje sviđaju.
Iako.., uče nas da Bog ne gleda po zaslugama. Da mi što god činili da činili On ima svoje kriterije i moramo se osloniti na njegovu milost ili nemilost.
Božić!!
Lijepi i puni mira dani, dobre volje u srcu, a opet...
Netko je rekao: S ljudima je teško, ali bez ljudi je još gore.
To se, naravno, događa meni. Naučila sam na nekakav mir. Pasica i ja. Ne mislim pri tom na mir i red, jer reda nema. Iako, ima reda u neredu… nekakvog mog reda, a sad…. Sve je otišlo u roge. Ima slike nema tona i obrnuto. Djeca upiru po upravljaćima bez mjere, kraja i konca. Nestao mi je i internet. To je izazvalo ogromnu paniku i nervozu kod mene i kod njih.
A s vlastitom djecom i pridruženim zakonitim članovima..?
Nikako mi nije jasno da mi oponiraju (ha-ha-ha.., gori su od nekih vrijeđanja blogovskih poznanika) Ja kažem jedno a oni prevrću očima. Ne zanima ih politika. Ne zanimaju ih ni priče iz prošlosti. Drugim riječima; dosadna sam im. Tu su jer je Božić i nekakav je red da budemo na okupu, ali previše su svoji, samostalni i samosvjesni.
Imaju svoje misli i odluke. Uz sugestije… neću reći koga.., jedna moja prijateljica kaže: imaju oni noćnu šaptačicu.
A s druge strane što bih htjela? Takve sam ih odgajala. Da budu slobodni i svoji.
Svatko je od nas, iz nekih svojih razloga, glasao za svoju, različitu stranku, iako su rekli da najradije ne bi ni za nikoga.
To je ta naša (seljačka) sloga.
Volim ih, volim ih, a nadam se da i oni vole mene. Božić će brzo proći (Oprosti mi Bože. Jer,naime kad vidim neke postove- idila, idila, idila, ne mogu vjerovati da ovo pišem, pa ipak se volimo i poštujemo ali smo od krvi i mesa) neću reći nadam se, i onda ćemo se odmarati do slijedećeg susreta.
A evo i malo sjete i sjećanja na one koji su bili prisutni davnim zajedničkim Božičima.
(nije literatura, više stvar srca)
Povratak
Cijelu zimu nitko nije dolazio
Zato sam tu
Izgovor meni i ukućanima
koji željama moraju naći
čvrsti okvir opipljivih razloga
Vjetar koji je mjesecima čekao
zalupio je balkonska vrata
Staklo se razbilo
Iz prsta mi je potekla krv
Stajala sam nemoćno
Pomislila sam na knjigu za koju mi je rekao
Ti bi to svakako morala pročitati
Možda hoću a možda i neću
Kad bi se vrijeme zaustavilo
kako se ponekad događa
pa ga imaš i imaš...
Ili ako bi mi on bio tako važan
da bi vrijeme provedeno s njim htjela
biti mu izazov i znati
ili ako bi ja sama htjela prodrijeti u knjigu
Vjetar je odjednom stao
I vrijeme je stalo
I svi su bili tu
Čula sam zvižduk bombi
i vidjela razbijena stakla verande u djedovoj kući
Baka mi je pričala o propasti Titanika
Rekla je zdravstvuj
Ona je svojoj djeci dala ruska imena
Djeda mi je dao novac za kino i rekao
Nema više znaš
Ja nisam narodna banka
Majka je cijelo vrijeme pokušavala
ukalupiti želje u čvrste životne razloge
Otac mi je prije nego je otišao
poklonio staklenu kuglu koju bih protresla
unutra je padao snijeg po malim kućicama i zvoniku
Cijeli mali svijet bez zvuka živio je unutar kugle
Vrijeme je stalo
26.12.2007. u 16:59 •
23 Komentara •
Print •
#
| < |
prosinac, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
