Božična priča III
Od najmlađeg sina sam dobila za Božić „Pet velikih djela…“ Stanley Kubrick.
-2001: Odiseja u svemiru
-Isijavanje
-Paklena naranča
-Oči širom zatvorene
I dokumenrac : Život u slikama
Jako me razveselio.
Iako sam osim zadnjeg već sve gledala (I ponovo ću gledati. Jednako tako znam knjige koje su mi drage pročitati više puta). Odiseju bezbroj puta. Jednako je dobra, predobra kao kad sam je prvi put gledala. Kad sam na velikim aeodromima, a često sam, obavezno mi padne na pamet Odiseja... Nedefinirano mnoštvo. Hladno, neizanterisirano za ništa osim svog cilja, bezdomovinsko, kozmopolitsko. Iako… u poslijednje vrijeme putuje sve više običnih, bolje reči uobičajenih, susjeda - ljudi…
Kako god film je predvidio stvari. Kao i Jules Verne. Ali to je samo jedna od dimenzija filma.
Moj sin je draga osoba. Ne samo prema meni. Pun duše, zna darivati. Promišlja i zna što bi se kome svidjelo, ali voli i iznenađenja. Ja sam nestrpljiva. Obično se izdam prije vremena i svi znaju što mogu očekivati.
Ali.., sva moja djeca imaju vrlo jako izraženu duševnost. Nekad mi se čini da im nedostaje bar malo životne čvrstine, ako se tako može reći. Više se tu ne može ništa. Što je učinjeno, učinjeno je.
Malo odgoj, malo geni i evo ih.
Jedan je od njih svojevremeno u Pančevu na upit nekog od kapetan, vodnika ili već kako su se zvali ti ljudi i njihovi činovi,: Tko je od vas religiozan, ustao jedini od njih, novopridošlih, rekao ; Ja.
Moš si mislit kako je to njegovo služenje vojnog roka izgledalo. Plakao je svaki put kad smo ga posjećivali.
Učili smo ga da Boga nikad ne smije zatajiti. Nema kod njega, još i danas, sa svim nedaćama, koje je priredio sebi i meni… nama , potrebe za prispodobe kao ona o kukurijekanju tri puta u zoru. Postojan je vjernik iako tvrdi da je crkva sa svojim institucijama jednako loša kao i društvo. Kaže da svi slijede jedni druge; skupljaju bogatstvo, bahati su, itd itd.
Naravno da se ljutim kad to govori, ali nisam daleko od tih razmišljanja, iako je u crkvi puno dobrih ljudi i dobrote ali, nekako su glasniji oni koji mi se, a i njemu manje sviđaju.
Iako.., uče nas da Bog ne gleda po zaslugama. Da mi što god činili da činili On ima svoje kriterije i moramo se osloniti na njegovu milost ili nemilost.
Božić!!
Lijepi i puni mira dani, dobre volje u srcu, a opet...
Netko je rekao: S ljudima je teško, ali bez ljudi je još gore.
To se, naravno, događa meni. Naučila sam na nekakav mir. Pasica i ja. Ne mislim pri tom na mir i red, jer reda nema. Iako, ima reda u neredu… nekakvog mog reda, a sad…. Sve je otišlo u roge. Ima slike nema tona i obrnuto. Djeca upiru po upravljaćima bez mjere, kraja i konca. Nestao mi je i internet. To je izazvalo ogromnu paniku i nervozu kod mene i kod njih.
A s vlastitom djecom i pridruženim zakonitim članovima..?
Nikako mi nije jasno da mi oponiraju (ha-ha-ha.., gori su od nekih vrijeđanja blogovskih poznanika) Ja kažem jedno a oni prevrću očima. Ne zanima ih politika. Ne zanimaju ih ni priče iz prošlosti. Drugim riječima; dosadna sam im. Tu su jer je Božić i nekakav je red da budemo na okupu, ali previše su svoji, samostalni i samosvjesni.
Imaju svoje misli i odluke. Uz sugestije… neću reći koga.., jedna moja prijateljica kaže: imaju oni noćnu šaptačicu.
A s druge strane što bih htjela? Takve sam ih odgajala. Da budu slobodni i svoji.
Svatko je od nas, iz nekih svojih razloga, glasao za svoju, različitu stranku, iako su rekli da najradije ne bi ni za nikoga.
To je ta naša (seljačka) sloga.
Volim ih, volim ih, a nadam se da i oni vole mene. Božić će brzo proći (Oprosti mi Bože. Jer,naime kad vidim neke postove- idila, idila, idila, ne mogu vjerovati da ovo pišem, pa ipak se volimo i poštujemo ali smo od krvi i mesa) neću reći nadam se, i onda ćemo se odmarati do slijedećeg susreta.
A evo i malo sjete i sjećanja na one koji su bili prisutni davnim zajedničkim Božičima.
(nije literatura, više stvar srca)
Povratak
Cijelu zimu nitko nije dolazio
Zato sam tu
Izgovor meni i ukućanima
koji željama moraju naći
čvrsti okvir opipljivih razloga
Vjetar koji je mjesecima čekao
zalupio je balkonska vrata
Staklo se razbilo
Iz prsta mi je potekla krv
Stajala sam nemoćno
Pomislila sam na knjigu za koju mi je rekao
Ti bi to svakako morala pročitati
Možda hoću a možda i neću
Kad bi se vrijeme zaustavilo
kako se ponekad događa
pa ga imaš i imaš...
Ili ako bi mi on bio tako važan
da bi vrijeme provedeno s njim htjela
biti mu izazov i znati
ili ako bi ja sama htjela prodrijeti u knjigu
Vjetar je odjednom stao
I vrijeme je stalo
I svi su bili tu
Čula sam zvižduk bombi
i vidjela razbijena stakla verande u djedovoj kući
Baka mi je pričala o propasti Titanika
Rekla je zdravstvuj
Ona je svojoj djeci dala ruska imena
Djeda mi je dao novac za kino i rekao
Nema više znaš
Ja nisam narodna banka
Majka je cijelo vrijeme pokušavala
ukalupiti želje u čvrste životne razloge
Otac mi je prije nego je otišao
poklonio staklenu kuglu koju bih protresla
unutra je padao snijeg po malim kućicama i zvoniku
Cijeli mali svijet bez zvuka živio je unutar kugle
Vrijeme je stalo
Post je objavljen 26.12.2007. u 16:59 sati.