odmak

srijeda, 28.11.2007.

'Preživjeti i uz pomoć koga sve ne pred vratima hrvatske administracije, naravno, na hrvatski način.'

Slika Prva:

Velika prostrana prostorija u kojoj se nalaze: Kauč (veći). Tzv kutni. Na njemu nemarno razbacani ukrasni jastuci i decentno šarena deka, koja očito služi za dnevno odmaranje. Veliki pisaći stol. Uz cijeli jedan zid biblioteka. Fotelja u kojoj leži ulična pasica, koja se odaziva ili se ne odaziva, ionako radi sve samo ono što ona hoće, na ime Moli. Na stolu računalo, knjige, dvije stolne lampe, mnoštvo knjiga, papira, podsjetnika, telefon. Slike na zidu, djelomično i na podu uz zid, još neobješene, čekaju. Štafelaj, a na njemu drvena ploča i bezbroj ceduljica, isječaka iz novina, nešto fotografija zakačenih ukrasnim pribadaćama. Na podu pletena košara za pasicu izgrižena, od iste, sa svih strana.
Plazma televizor, nije upaljen. Čuje se glazba; Gortan projekt.
Prostorija je niskim zidom odjeljena od hodnika i ulaznih vrata. Na desnoj strani, isto tako odjeljena od kuhinje i blagovaonice. Duž zida iza pisaćeg stola francuski prozori, bez zavjesa, gledaju u vrt.

S. P. sjedi za računalom i piše pametnom zubu. Vidimo da na ekranu (ne znam kako se to na pozornici može riješiti, mislim da se može postaviti nekakav veći ekran- kao kad se gleda predstava na stranom jezikom i tamo teče prevod, a na kraju ja sam pisica a za ostalo nek se brinu redatelj, scenograf ili već tko od njih) piše:
-Nakon što sam iscrpila sve mogućnosti komunikacije telefonom. Slovom i brojem 124 i po puta, a mogu objasniti i onu polovicu telefonskog poziva kad su me upravo u trenu kad sam dobila odgovornu osobu, naglo isključili, a znala sam i zašto. Nisam se začudila. Zaboravila sam, naime, platiti telefon i tako nekoliko mjeseci. Znala sam da sam sama kriva, ali me svejedno uzrujalo…

Čuje se zvono. S.P. prestaje pisati. Ustaje sa fotelje i odlazi prema ulaznim vratima. Istovremeno pasica Moli skaće sa svoje fotelje kesi zube i luđački laje trčeći prema tim istim vratima.

S. P. viče zapovjednim glasom pokušavajući je uhvatiti za ovratnik:

-Moli, Moli! Ne! Ne lajati. Vrati se u sobu. Dosta, dosta !
Pa kaže potom, također povišenim tonom jer od Molinog lajanja ne čuje ni samu sebe, nepoznatom nevidljivom koji je tren prije zazvonio:

- Oprostite, pričekajte dok skuham psa… mislim dok je spremim na sigurno.

S. P. otvara vrata niše na dnu prostorije i ugura Moli, koja neprekidno laje unutra.
Vrača se do ulaznih vrata. Otvara ih.

S. P.: -Uđi, uđi.

Kroz vrata u kuću, ne obazirući se na S. P., ulazi Trol.

S.P.: -Vrati se, vrati se i obriši noge. Nisi obrisao noge. Svaki put to napraviš. I zašto ne vičeš da si to ti. Ne bih sakrivala Moli.
Odlazi do ostave i pušta Moli. Trol, koji je ponovo izišao, (čuje se zvuk brisanja nogu) vraća se natrag širi ruke i Moli mu se zaleti u zagrljaj. Oboje mrmljajući zadovoljno sjedaju u fotelju.

S.P., kaže predbacujući: -Mokar si. Prljav. Samo me zanima kuda si se skitao. Pitam se je li te itko vidio?

Trol odmahuje glavom. Uši su mu velike prozirne i kosica mu na vrh glave strši u vis. Tjelo mu je maleno ali ruke i noge relativno dugačke. Velika stopala i veliki široki nos koji potpuno prekriva usta.

S.P. vrti nezadovoljno glavom. Promatra tragove prljavštine koju je ostavio Trol hodajući unutra. On briše rukama velika stopala, pa potom briše ruke od tijelo.

S.P.: – Bio si u šumi.
Gleda ga zamišljeno.
-Žao mi je.

Trol: -Što ti je žao?
Trol govori mrmljajući, smeta mu nos, ali se dere, pa ga se ipak razumije.

S.P.: -Pa, žao mi je što si tako daleko od svojih…

Trol: -Mojih?
Uzrujao se. Digao se na noge. Topče. Moli laje na njega.
Trol: - Ja sam otišao .., morao sam. Ja sam totalno drukčiji. Nisam im pripadao. Ali nigdje ne pripadam. Zato sam tu. Hvala ti. Koliko puta sam ti rekao da sam sretan da sam baš naišao na tebe.

S.P.: -Rasplakat ćeš me. Ionako sam psihički na dnu. Više nemam snage. Ta će me administrativna hobotnica progutati.

Trol opet sjedi. Moli mu je posve smirena u krilu: I što ćeš napraviti?

S.P.: Pa evo… pišem pametnom zubu. Posudit ću njegovog bolničkog konja Peru. Kucat ću na sva vrata zajedno s Perom, jer telefonski ne mogu ništa. Ljudski glas ih iritira. Ne žele ništa čuti ti na drugoj strani žice, a Pero ima karizmu. Zna s ljudima. Čini mi se.

Trol: -Vodi mene i.., pogleda Moli.

S.P. – Tebe i Moli?

(Ovdje ću malo prekinuti. Moram razmisliti. Imala sam želju pisati s više humora, neću odustati, ali moram imati neki uvod u radnju.)

Novo lice ove slike jest Trol, koji nije pravi primjerak svoje rase i radi toga odlazi iz kuće u bijeli svijet, na sreću kako sam kaže nailazi na S.P. otvorenu prema svim rasama, idejama itd, a dobrog je srca te razumije sve patnike i rubne jedinke, kolonizirane, nepriznate prikaze a među te Trol, naročito ovakav mekan što njegovoj rasi nije primjereno,bez sumnje, pripada.

28.11.2007. u 21:20 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VEDRINA

Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.

Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.

Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?

O tom malo kasnije.

Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.

Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.

No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?

Rasprava se razbuktala.

A joj!!!

Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.

U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.

Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.

Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.

Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.

Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?

Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.

Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.

Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.

A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.

Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .

Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
T-Com.hr

razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra