odmak
utorak, 29.05.2007.
Balkan
Znate onu knjigu o četiri krvne grupe i dijeti koja uz to ide. E pa ja sam + poz. Najraširenija, najjednostavnija drugim riječima vrlo, vrlo prosta krv. Moji su preci bili ratari. Tako piše. E sad tko zna odakle. To mi baš nije bilo drago čuti.
Živim na mediteranu u najlipšem gradu na svijetu. Ča je pusta Londra kontra Splitu gradu i te stvari. Što ja imam s ratarima? Da su bar mornari, ali ratari…
Ono što znam najbliži preci su sa područja Austrougarske. Bio je netko iz Austrije, zatim jedna baka ili kako mi kažemo nona Talijanka ostalo Hrvati. Ali močimo prste u more. I tu ide ona poznata s prstom u moru i vezom sa cijelim svijetom.
Ali počela bih od milih susjeda. To bi nekako bilo u redu u ovoj priči o stvaranju države. Jer dok smo mi bili sluge… služili smo Austriji, to nam je u prirodi –služiti. Ljubim ruke, klanjam se i te stvari, oni su bili uskoci i hajduci, iako bilo je i naših uskoka, ali u ono doba bila je to vrlo nejasna stvar. Još zapravo čeka na raspetljavanje, samo kao da se iz nekog razloga oklijeva. Sluganski narod pod Habsburgovcima i Mađarima a brača Srbi po jeziku i krvi pod Turcima. E, ali oni su ipak druge krvne grupe -stočari mislim pa im je bodljikava ograda bila tijesna. Dosadilo im je prije nego nama, ali treba biti iskren teže im je bilo nego nama. I tako krenuli su u razne bune. Kratili su Turke za glavu.
Ali da odmah budemo načisto ne mislim da je ceo narod kriv. Nema toga. Nema genocidnog naroda, ali turski je zulum bio pregolem. Nabijanje na kolac, krađa nejaći i mladih ljudi, novačenje u janičare. Silovanja i još koješta drugog, pa kad im je puko film… a laki su na okidaču bilo je Turske bežanije na sve strane. Nije tu bilo mile lale.
U međuvremenu Mosor2 je donio na svom blogu dobar pregled-procjenu događanja na Balkanu kroz dvadeseto stoljeće od Paul B. Miller-a, pa ću odustati od kratke analize istih događanja na moj način.
Sigurno je da tu nitko nije bez grijeha. Nanijeli smo zla jedni drugima. A sad će mala Hrvatica u meni kriknuti: Tko je prvi započeo? Tko je prvi započeo? Neću reći prvo slovo imena ali zna se na koga mislim.
Tu bi se ja mogla vratiti na prošlost. Na trenutak kad je određena nacija započela igru. Prije spomenuti povjesničar ili što već jest kaže: Počelo je sa Srbima onog junskog dana 1914 – misli na atentat u Sarajevu. Gavrila Principa i tad itd. Mislim.
A ja bih preporučila pročitati Ivu Banca i njegovo Južnoslavensko pitanje – nacionalnosti i nacionalizma na Balkanu izašlo negdje pred kraj osamdesetih.
Nažalost kasnije se ( Banac) svadio s Tuđmanom ( s njim se nije bilo teško svaditi) pa je stradala i Hrvatska.
Banac jako dobro (složila bih se s njim potpuno) objašnjava stanja u svim tim državama (Balkan), previranjima, težnjama i greškama. Tu se dobro vidi koji su uzroci kasnijim događajima.
Vraćam se ponovo na analizu Paula B. Miller-a na Mosorovom postu. Slažem se s njim da se ništa ne može usporediti sa holokaustom. To je, po meni, u povijesti nepoznato. Zatiranje baš cijelog naroda. ( ima toga stradanja uključujući žene djecu, starce … ali to se događalo sporadično, u ratu a ovo je bilo planski uništenje cijele rase na području Europe, a da su mogli i dalje, napravili bi to). Uključujući žene i djecu. Stvarno da se čovjek vječno pita: Kako je to moguće?
Ponekad su me Židovi ljutili s tom svojom upornošću da se kazne svi koji su sudjelovali, jer sam mislila da smo i mi Hrvati preko mjere stradali, ali kad sam dovoljno pročitala povijest Židova i shvatila tu grozotu uništavanja- taj strašan zločin holokausta, postalo mi je jasno da su u pravu. U tom se smisli ne smiju praviti nikakve usporedbe s njihovim stradanjima. Te usporedbe vrijeđaju i mene koja nisam Židovka, jer umanjuju grozotu plana 'konačnog rješenja'
Druga su stvar žrtve. Žrtve bilo kojeg naroda su uvijek i samo nažalost žrtve.
I da do tih stvari više ne dođe svi bi morali znati sve o uzrocima i posljedicama stradanja na ovim prostorima.
To nije nevažno. Haški sud ima svrhu upozoriti na pojedinačne zločine. To nas frustrira što je razumljivo jer se rat odvijao na našem teritoriju nije u Srbiji.
Ali na nama je razumjeti procese koji su do toga doveli.
Postoji onaj koji je započeo ovaj rat. Nemoguće da smo ga svi istovremeno započeli!
Eto u tim pitanjima čekam povjesničare koji će pisati 'pravu' i 'istinitu' povijest koja će govoriti o uzrocima, da se posljedice i nesretne žrtve sa svih strana više nikad ne ponove.
