morsky blog

Prije 16 godina. Isti datum.
Ista studen. Rano zazimilo.
Studen, rat. I smrt.
Apokalipsa danas.

Danas se sjećam.
To je sve što mogu učiniti. Ne zaboraviti.
Daleko je. Ali urezalo se.

Točno znam gdje sam bila, gdje sam sjedila, gdje je bilo dijete.
I ja sam tada bila dijete.
Veliko. Srašno preplašeno. Zbunjeno.
Užasnuto.
Pobjeglo na svoj otok. Kao u majčinu utrobu, u sigurnost.

Bilo je hladno.
I strašno mračno.
Kupala sam dijete pokraj kaljeve peći u kablu.
Veselo je čavrljala.

Glas radija na baterije.
I jedan sat struje iz agregata. U vrijeme vijesti.
Vani mrak. Kao da je nestao svijet.
U daljini topovi.

Vijesti strašne.

Pokolj u Škabrnji.
Vukovar na izdisaju.
Glavašević šuti.
Nedostaje mi. Iako je samo o užasima pričao.
Ova tišina je najveći užas...

Suza klizi niz naborano lice moga oca.

Vukovar je zaklan.


Još jednom palim ovu svijeću.