Marketing
sjećanje
Prije 16 godina. Isti datum.
Ista studen. Rano zazimilo.
Studen, rat. I smrt.
Apokalipsa danas.
Danas se sjećam.
To je sve što mogu učiniti. Ne zaboraviti.
Daleko je. Ali urezalo se.
Točno znam gdje sam bila, gdje sam sjedila, gdje je bilo dijete.
I ja sam tada bila dijete.
Veliko. Srašno preplašeno. Zbunjeno.
Užasnuto.
Pobjeglo na svoj otok. Kao u majčinu utrobu, u sigurnost.
Bilo je hladno.
I strašno mračno.
Kupala sam dijete pokraj kaljeve peći u kablu.
Veselo je čavrljala.
Glas radija na baterije.
I jedan sat struje iz agregata. U vrijeme vijesti.
Vani mrak. Kao da je nestao svijet.
U daljini topovi.
Vijesti strašne.
Pokolj u Škabrnji.
Vukovar na izdisaju.
Glavašević šuti.
Nedostaje mi. Iako je samo o užasima pričao.
Ova tišina je najveći užas...
Suza klizi niz naborano lice moga oca.
Vukovar je zaklan.
Još jednom palim ovu svijeću.
Post je objavljen 17.11.2007. u 16:50 sati.