Komentari

07morsky08.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • fulvus

    Jučer sam pratila emisije u spomen Vukovaru, strahote koje je teško gledati iz fotelje, a kamoli to proživjeti. Majka Igora Kačića, ubijenog šesnaestogodišnjaka me posebno ganula. I moje najmlađe dijete je tih godina, dijete...zvijeri su ga svejedno ubile. Lako je reći idemo dalje. Teško je to zaboraviti i oprostiti. A o svijetu neću ni pričati, ostavili su nas na cijedilu, a danas pričaju da je to bio građanski rat, nitko nije dužan nikome, ni ispriku ni ratnu odštetu. A kako će oprostiti oni koji su to prošli, ja stvarno ne znam.

    avatar

    19.11.2007. (09:20)    -   -   -   -  

  • levant

    @fulvus
    a kako će ići dalje ako ne oproste ????
    zatvoren krug je to.

    avatar

    19.11.2007. (13:34)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    @fulvus i levant
    oprostiti ili zaboraviti mogu samo oni koji nisu dozivjeli ni jedan metak iznad glave, ni jednu ne prospavanu noc
    u strahu, ni jedan plac najblizih, puzanje u podrume, bombardovanje aviona,
    plac djece, izgubljeno sve sto su nasi i mi stvarali godinama, ostanak na ulici sa najlon vrecicom kao sto sam ostao ja.
    Ni zaboravit ni oprostiti.. neka zaboravlja i oprasta tko zeli.
    Moja zena je trudna izasla iz Vukovara a imali smo od svega jednu najlon vrecicu .
    Ni jednu sliku, ni jednu uspomenu.
    Tesko je sve to rijecima opisati ali raduje me da nas ljudi razumiju.
    Nemam PTSP ali svake godine u ovo vrijeme pizdim i uhvati me bijes a posebno kad vidim prazne price.
    Ako ste jucer gledali "Nedjeljom u 2" bio je gost moj poznanik Fred Matic.
    Rekao je u nekoliko minuta sustinu odnosa drzave prema Vukovaru.
    Medju 500 vodecih ljudi u HR vojsci nema Vukovaraca
    Medju 500 vodecih ljudi u HR policiji nema Vukovaraca
    Medju Hrvatskom diplomacijom nema Vukovaraca
    Vukovar nema ni jednog generala osim pok. Blage zadre
    Koliko poznajete Vukovarskih heroja ??
    Tamo su svi heroji tko je proveo i jedan jedini dan u onom paklu.
    Oprostite , danas sam malo na mineralnoj :))

    avatar

    19.11.2007. (13:56)    -   -   -   -  

  • file

    @Kengur - slažem se s tobom za oproštaj i zaborav. Točno je da samo onaj koji je probao može razumjeti. Lako je lakonski i akademski opraštati onako u paketu sve za sve. Ali individualno, kako se može oprostiti? Kako dati oproštaj za nespoznate patnje drugih?
    Ja ne da ne zaboravljam nego s vremenom sve više spoznajem veličinu zla koje nam se dogodilo.
    Freda sam gledala i čitala sam njegovu knjigu.
    Strašno je potresna jer ju je pisao ne kao pisac, nego kao obični čovjek koji se zatekao u ludilu, u paklu. Ekspresnim vlakom iz raja u pakao, bez šanse da spoznaš što ti se događa.
    I puno kaže ono što je rekao: Kad dođem u Vukovar, u neki park, ne pomislim prvo to je park, klupa na kojoj sam poljubio svoju prvu curu, nego: to je park u kojem je umro moj prijatelj.
    Nema pozitivne emocije koja može prebrisati kao gumica one užase.
    Moramo s tim živjeti.

    avatar

    19.11.2007. (14:23)    -   -   -   -  

  • a ča se tu more

    ovakve strahote i takvi gradovi heroji se ne zaboravljaju ,,,al sramota je da nas je takovih malo ,,,judi se sve češće sječaju toga samo na tren i zaboravljaju posljedice rata ,,,,kao da se to nekom drugom događalo a ne nama ,,,a o svega mi najviše smeta judska ravnodušnost

    avatar

    19.11.2007. (15:08)    -   -   -   -  

  • grintavac

    Oprost da, ne zaboravit nikad, ali mi brzo zaboravljamo..

    avatar

    19.11.2007. (15:18)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Toliko tuge ovih dana. Ne zaboraviti, to je važno.

    avatar

    19.11.2007. (19:28)    -   -   -   -  

  • ugodni razgovori

    Oprostiti možda da ali zaboraviti nikada!!!!!!!

    avatar

    19.11.2007. (22:16)    -   -   -   -  

  • file

    @svi - O oproštaju trebamo svak u sebi odlučiti, a zaboraviti ne trebamo. Tribamo pamtit dugo ko slonovi. Ali ništa od našeg sjećanja ako oni posli nas ne budu znali, pa sve nanovo, na svojoj koži.

    avatar

    20.11.2007. (09:48)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    taj dan ja sam sjedio u rovu kod poljana i molio boga da sve ludosti prestanu,bilo je hladno,blato,a jeo sam za doručak komadić kruha od juče jer se smjena nije uspjela probiti do nas da nas zamijeni,,,neznam,ja u škabrnji,vukovaru niti u bilo kojem mjestu koje je pretrpjelo previše nebih mogao živjeti,,,ovako zaboravim neke stvari pa ide,,,

    avatar

    20.11.2007. (11:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...