morsky blog

U prošlu subotu je bilo još poprilično kupača u moru. Dobro, to su bili oni malo trknuti i dica, ja san se močila samo do kolina dok san očistila četri ribe iz mriže, što nije bilo baš dugotrajno.
Uglavnom, subota je bila zadnji dan lita.
Ja san ga provela među svojin cvićen:











(Znate li koji je ovo cvit?)


A onda je u nedilju došla jesen.
I trajala cili jedan dan.



I eto nama zime.
Snig na Velebitu...



... a ja još u sandalama, bosa. Nisan se ni snašla, ni kupila zimske čizme.
Ma ko mi je ukra lito? Di ga je odnija?
Iz ovih stopa iden uložiti prosvjednu notu Dušku Kraljevu.
Što on misli, kako ću ja brati masline po ovom ledu?

Nedjeljni ručak nediljon u dva pretvorio se u katastrofu prije nego smo pojili juhu.
Ne kažen da su nan ostali zajednički obroci idila, ono, nismo naučili isti u grupi, više onako individualno, ili na parove razbrojs, ali ovaj današnji bija je gorak ka da san usula pelin u hranu. A nije ni hrana kriva, sve normalno, juha meso, kumpiri, salata, tradicionalni obid o nedilje.
Ali danas nije bila obična nedilja, i svađa za stolon nije bila obična obiteljska.
Danas je dan kad ostajemo krnja familja.
Najprije je ona počela cvilit. Žlica u ustima, suze se cidu. Onda joj je brat počeja zajebavat. Onda je dobija jednu priko gubice. Pa je osta osupnut, jer mu je to možda treća u životu. Onda san ja popizdila i počela vikat da ne počnen tulit. Da šta mi dite zlostavlja, jebate, neš mi ti čuda da on neće pojide. Onda su se muški skupili svak u svoju sobu. Ja san jedina pojila juhu. Jedva mi prošla kroz stisnuto grlo. Ostala tri pijata se oladila.
Ona je pošla u kupatilo... mali je plaka na svon krevetu, on je muča na kauču. Ja san prtljala nešto oko nekih glupih kolača i taperver zdilica.

Onda je ona otišla. Nije dala da je pratimo, samo ju je brat otpratija do portuna...
Jebemumater, ta dica te izmuču ka Isukrsta i misliš da ćeš odahniti kad ti se pristanu višat po vešti, kad se prilipci otkače od tebe, misliš, spasiću se, prodisat, oživit, procvitat...
Ma neću više pilit i cvilit, naporna san sebi i drugima.

Bolje da prominin temu.
Bila san malo u skitnji.
Evo van slike pa vidite di.
Tekst drugon prilikom, kad buden bolje volje, sad san nekako... ka, ono...

Još jedna neuspješna potraga za jesenjim bojama... foto-safari bez pravog ulova. Nigdje crveno- žutog vatrometa.









Mi znamo da je jesen samo po prigušenoj modrini.

I još po nečemu....

"U Zadru ima 30 hiljada ustaša i treba ih sve pobiti" - Ratko Mladić, listopad 1991. g.
"Neka se Zadranke spreme da pozdrave srpske borce kad uđu u srpski Zadar." - Vojislav Šešelj, listopad 1991. g.



Na današnji dan, šestog listopada daleke 1991. godine, nakon nekoliko dana provedenih u "podzemlju", mi Zadrani izašli smo iz podruma na svjetlo sunčanog toplog jesenskog dana, baš kao što je ovaj šesti listopada danas. Prvi četnički napad je odbijen, tenkovi obačeni s ulaza u grad, i nakratko smo se poradovali, ne znajući da najteži dani, mjeseci i godine tek slijede.

Na današnji dan prije osamnaest godina moje dijete izašlo je je iz podruma nakon tjedan dana druženja sa štakorima. Slinavo i prehlađeno, prljavo i polugladno.
Jedino do čega mi je u Svemiru bilo stalo bio je njen život. Ni više ni manje.
Ni pogođena sv. Stošija, ni Donat, ni moj obožavani ranjeni Zadar, ma ni cijela napaćena Hrvatska, ništa mi nije bilo važno. A ustvari, sve to je u tim strašnim danima meni bila - ona.
Misija spašavanja rodnog grada i domovine Hrvatske meni se svodila na spašavanje jedne male djevojčice.

Na današnji dan (ove 2009. godine) to isto moje prekrasno, pametno dijete upravo sluša svoje drugo predavanje na fakultetu.

Isplatilo se. Višestruko.

( onoj što čita s mojeg laptopa! laptope moj u Zagrebu.)

SEDAM VELIČANSTVENIH

"Međuvladin odbor UNESCO-oa uvrstio je danas sedam hrvatskih nematerijalnih kulturnih dobara na UNESCO-ov novoutemeljeni popis nematerijalne kulturne baštine, izjavljeno je iz Kabineta ministra kulture.

Međuvladinu odbor UNESCO-oa za nematerijalnu kulturnu baštinu koji zasjeda u Abu Dhabiju nazočan je i hrvatski ministar kulture Božo Biškupić.

Na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine uvršteni su: Dubrovačka Festa sv. Vlaha, Dvoglasje tijesnih intervala Istre i hrvatskog Primorja, Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, Godišnji proljetni ophod "Kraljice" (Ljelje) iz Gorjana, Procesija "Za križen" na otoku Hvaru, Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva i Čipkarstvo u Hrvatskoj. (hina/metro-portal)"

Činjenica je da je Hrvatska time postala četvrta zemlja u svijetu (Kina je prva, Japan drugi!) i prva u Europi po doprinosu svjetskoj kulturnoj baštini.

Mislila sam obraditi ovu temu ali moram na službeni put, pa ako ko naiđe, molim da iskomentira i obradi umisto mene. Mislim da nakon toliko vrimena utučenog na ovom blogu zaslužujem da neko drugi odradi moj posao.
Što ne mogu očekivati na svom pravom poslu. Na kojem sam još.
Mislim da bi i mene trebalo uvrstiti na tu listu...

Kategorija: hrvacka kultura, nema je tu sa strane u izborniku, pa eto...