morsky blog

Večeras imam sastanak sa svojon novom simpatijon.
Sva treperin.

On je jaaako zgodan frajer. Prav i zdrav. Šesan na sve bande. Visok 183 centi. Mišićav, atletski građen. Pa naravno kad je atleta. U naponu snage.
Od one je vrste klasičnih lipotana što su uvik u trendu.
Čist je ka sunce. Prali su ga i ribali pet-šest godina. Svaki njegov centimetar.
Ima prekrasnu brončanu put. Malo predoslovno brončanu.
Vječni je mladić u najboljim godinama. Već 24 stoljeća ima dvadesetak godina.
Hrvat je po nacionalnosti. Našijenac, domaći čovik. Iako je rođen u Grčkoj.
Nema veze. Sad je naš.
A večeras - samo moj.

"... nakon duge potrage za hranom, pojeli su magarčića punjenog šaranom pa otišli na zadušnicu njizin dvoman? :-D"

Ovako je moju šutnju preveo Šeli. Mudrac jedan. Hahaha, a je me nasmija.

Naravno, Šeliju nije palo na pamet da san se možda povukla među samostanske zidine i zarekla na šutnju, rad i molitvu, i da mi jedinu zabavu predstavljaju anđeoski zvuci iz glazbala malih učenika glazbene škole koju su osnovale šutljive benediktinke, moje nove druge?!
A da je ovaj šutljivi post možda ostatak ostataka mog svjetovnog života?
Ne?!

I Šeli, bemtisunce, koji vražji ŠARAN!?
ZUBATAC je to, kaj ne vidiš, si ćorav?
Da šaran, krvitiisusove, ma koje ja veze sa šaranima imam?

NEDJELJNO OTKRIVANJE OKOLICE












PROLJEĆE U NAZNAKAMA





JEDNA RUŽA ZA SVE ŽENE