morsky blog

"... nakon duge potrage za hranom, pojeli su magarčića punjenog šaranom pa otišli na zadušnicu njizin dvoman? :-D"

Ovako je moju šutnju preveo Šeli. Mudrac jedan. Hahaha, a je me nasmija.

Naravno, Šeliju nije palo na pamet da san se možda povukla među samostanske zidine i zarekla na šutnju, rad i molitvu, i da mi jedinu zabavu predstavljaju anđeoski zvuci iz glazbala malih učenika glazbene škole koju su osnovale šutljive benediktinke, moje nove druge?!
A da je ovaj šutljivi post možda ostatak ostataka mog svjetovnog života?
Ne?!

I Šeli, bemtisunce, koji vražji ŠARAN!?
ZUBATAC je to, kaj ne vidiš, si ćorav?
Da šaran, krvitiisusove, ma koje ja veze sa šaranima imam?