Usputne bilješke

Danas ujutro facebook me podsjeti na jedan kratki tekst od prije tri godine. Nemam običaj reciklirati te stare objave, osim kad je nešto posebno što mi uljepša dan. Podijelio sam to danas ponovno, a copy-paste metodom prenosim i ovdje bez uređivanja i intervencije:

Igramo moj mlađi klinac i ja Rizik, zapravo neku našu prilagođenu verziju te igre. Pošto nam je komplet već dosta star i puno puta korišten u njemu ima nekih oštećenja, pa tako imamo situaciju da nam pojedini vojnici/figurice nemaju pušku. To je zapravo mali plastični štrčak koji je puknuo i sad imamo nenaoružanog soldata. Da nam ne bi takvi ostali van borbenog stroja, dogovorili smo se da će oni biti zapovjednici, odnosno generali, koji će stajati u pozadini i voditi borbene operacije. Nekako smo došli do toga da će nam plava postava figurica biti Hrvatska vojska, odnosno Hrvati. Imali smo još Kineze, Ruse i Amerikance. Kad smo taktički razmjestili borbene formacije, ispostavilo se da baš među plavim figuricama imamo najviše onih bez puške, odnosno generala. Zapravo bilo je više onih koji zapovijedaju, nego onih s oružjem, spremnih za borbu.

Druga situacija: Igramo ovaj put Dućana. On je trgovac, a ja kupac. Dolazim kod njega u trgovinu, malo razgledavam i kupim nešto. Prvo me nasmijao jer mu sve cijene završavaju na 99 lipa. Pitam za jedan autić koliko košta. Veli on: 70 kuna i 99 lipa. Ja mu kažem da mi je to skupo i krenem da ću otići, a on za mnom viče: Ali gospodine, nisam vam rekao, danas su vam sve igračke na akciji, tako da taj autić zapravo košta 50 kuna i 99 lipa. S tim me osvojio totalno. Nisam mogao ne kupiti.