Sve kategorije po listama
05
ned
05/24
Izgubljen san...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Susreli smo se na križištu mladosti i zrelosti s buketom
minulih života u osjećanjima. tvoj život je bio okrunjen
sinom, divnim dječakom s odgojem dostojnim tebe i
njegove savršene majke, tvoje prve supruge.
Ćutim titraje svakodneviice bez porijekla i rodoslovlja.
Gledaš me. Umilnost nagiba tvoga torza nad mojim
i dlanovi kao san, kao sjena nježnosti na mom licu.
Gledam te. Lahor tvojih usana, kao muk svjetlosti
doseže moje. Dotiče me nijemost, zanos obvija
nastambu duše, ište ognjište, zapretenu vatru
htijenja. U tjesnacu zbilje čujem zvuk cjelova,
nadilazi sluh, isprepliće se, nestaje u žudnji.
U poeziji vjetra osluškujem zov legende,
na pijesku uz more suza umrle školjke.
Umire nešto lijepo, rađa se još ljepše,
Venera blaži bol mog izgubljenog
sna o tvom drugom očinstvu.
Dijana Jelčić
Obrazovni sustav
nachtfresser.blog.hr
Najuspješniji obrazovni sustav u svijetu. Naravno uz svo priznanje i poštovanje prema mentalitetu građanstva, koje omogućuje tolika ulaganja, ja eto, na kraju svog radnog puta, imam i neka zapažanja. Kao prvo, koliko god to paradoksalno zvuči čitajući ove nadahnjujuće retke, previše se radi, mislim najprije na učenike, a onda i kolege. Ovi drugi su ipak pristojno plaćeni i nisu izloženi teretu primitivne meritokracije, nedodirljivo naslijeđe lako prežaljene Blaženke Divjak.
Članak je, što je izuzetno rijetko kod nas, korektno napisan i sustav zorno predstavljen, pa bih samo skrenuo pozornost na još jedan stav s kojim se ne slažem. Kod nas su sad pomodno kao i u EU puna usta STEM područja, naš inteligentni par stipendista je to duhovito modificirao u STEAM, naglašavajući umjetničku Art komponentu sustava, radni prostori su zbilja lijepi i nadahnjujući, ali ja bih naglasio i važnu hedonističku komponentu, koja se isto spominje u osvrtu Kkomponentu, pa bih ipak drukčije složio prioritete, te bismo dobili STEAK (k se odnosi na njemačko KuK-Kunst und Kultur), jer što je klasik Schiller napisao:"Narod treba prvo odgojiti pa osloboditi.":D STEAK bi mogao biti po izboru i veganski, u detalje izvedbe ne bih ulazio.
p.s.
Novi post i na foto blogu o hedonizmu, koji neću posebno naglašavati, klikom na naslov, kad otvorite link, otvara vam se post, koji želite gledati i manje čitati.
04
sub
05/24
Put putujem...
luki2.blog.hr
Danas mi je sestra rekla da se mami zavrtjelo i da je pala. Srećom, nije polomila ništa - ali se dobro natukla....:(((.
Uglavnom, danas sam uzela kartu. Od srijede sam u Splitu do daljnjega...Puno toga ću biti prisiljena otkazati - ali, mama je jedna i jedina.
Nosim samo telefon, pa ću se javljati kako stignem.
Moj mail koji piše na blogu redovno provjeravam....Kava - uvijek toliko stignem...
Ljubim!
Dosta mi je borbe
bez-obzira-109.blog.hr
Ako nešto ne volim u životu to je nametanje bilo čijih stavova.
Ima pametnih, prepametnih ljudi, neka lijepo izmisle neku "katedru"
za predavanja onima koji ih žele slušati i eventualno nešto naučiti.
Od kada postojim uvijek su oko mene postojali neki koji su pod
svaku cijenu pokušavali da budem kao oni i da ih barem slušam.
Nešto je ćaća očito ugradio u ovu glavu što se stalno otima raznim
autoritetima. U djetinjstvu sam se jako opirala nametnutim pravilima
odijevanja, obvezno nošenje marame na nedjeljnu misu, ustajanja
muškarcima kad ulaze u kuću. Srećom, moj ćaća od ženskoga dijela
nije očekivao, još manje tražio da bilo koja žena ustaje kad on ulazi
u prostor. Zato je bio moj car i imao je od mene veliko poštovanje.
Ni iz škole ne nosim neka pozitivna iskustva kad su muškići u pitanju,
bila je to stalna borba, do srednje škole kad se donekle nazirala jednakost.
Život u maloj sredini nije pokazivao velikih pomaka po pitanju poštovanja
prema ženama, zato su mi Dani žena specijalno išli na živci, jer eto tada
smo imale pravo ići kući nakon marende i dobile bi cvijeće i eventualno
neki dar. Bilo je i izlazaka na večere, a čim osvane 9. ožujak povijest se
ponavlja. Žene su izvlačile deblji kraj za manju plaću, ali se ipak, mic po
mic situacija počela popravljati. Taman misliš da je krenulo, da smo dosegle
nekakvu razinu jednakosti, sve ispočetka.
Ako mene pitate, ja sam tipično žensko po sklonostima prema stoljetnim
poslovima, traktor i kosilica mi nisu ni u primisli, vjerojatno ne bih uskočila
ni u pilotsku kabinu, o prekooceanskim brodovima za kormilom kapetana
da ne govorim. Radila sam i radim sve ono što sam mogla, često i više od
toga, zar je problem očekivanje da se prema meni i mojoj populaciji ne odnosi
s poštovanjem, a dok smo na radnim mjestima da za isti rad primamo i istu plaću
kao i muški dio. Cijenim muškarce koji su muškarci, a nikako one koji kroz
krinku molitve žele vratiti neka vremena gdje je žena imala samo pravo raditi
i slušati svoj "moralni autoritet", a taj "moralist" nerijetko zna biti neka brutalna
budala koja bi za neposluh k'o s nokta odalamio šamarčinu svojoj smjernoj
ženi u suknji do poda i prekrivenog lica. Jesu li to dosezi suvremenog muškarca
koji bi trebao biti oslonac svojoj obitelji kao i obitelj njemu a ne toljaga obitelji.
Osobno ne vjerujem u iskrenost molitve na ulici gdje se spominju autoriteti i
daju upute kako se žene trebaju ponašati, koje dužine će nositi haljinu i hoće
li svomu voljenom dati ono što po njihovim mjerilima mora ponijeti u prvu bračnu
noć, gospodaru svoga duha i tijela. Taj isti gospodar u dotu može donijeti i "mačka
u vreći", ona mora prihvatiti i to.
O političarima ne bih, ovo vrijeme ako ne i puno prije je pokazalo, a mnoge i prokazalo
što brine te "pametne glave". Fotelje dragi moji, fotelje, nikakva dobrobit naroda.
E tu je jednakost postignuta, muški i one malobrojne ženske, počeli su disati na istu
pumpu, onu interesnu, druge nema.
Nemam više snage za bitke ni na jednoj razini, osjećam se jednakom u svom domu,
ni pozivana ni prozivana, premda u mladosti sam se trebala dobro trsiti da bi široj
obitelji dokazala kako imam pravo na svoja razmišljanja i na svoje molitve koje nikomu
nisam nametala jer one su dio mene i nikomu ne smetaju, a ako Boga ima uslišit će ih
iz tišine.
Ima puno toga što meni smeta, ali kako smo se opredijelili za demokraciju ulične parade
svih vrsta imaju prolaz. Neka se paradira, neka se moli, ali ne šaljite poruke koje već sutra
mogu ugroziti stabilnost a nerijetko i živote slabijih. Ima dovoljno mjesta za svih, trudite se
dati prostora onomu do sebe, svima će nam biti bolje. Suknja iznad ili ispod koljena niti je,
niti je bila odraz nečijih moralnih vrijednosti.
i to još nije sve
demetra1.blog.hr
SVATOVI IV
Nakon što se saznalo tko će biti pravi gazda u novom braku, svatovi su se uz pjesmu, ciku, veselje i juškanje vratili slavlju u kući u kojoj je sve pripremljeno. Kada su se svi konačno smjestili za stolove, na kojima su već bili postavljeni tanjuri i beštek, večera je krenula.
Svako naše slavonsko blagovanje na slavljima započinje juhom. Ta je tzv. svatovska juha stvarno posebna. Posebna je najprije; zato što se kuhala velika količina u posudama od četrdeset i više litara, drugo; zato što se za juhu koristilo meso starih, često vrlo masnih kokoši, tako da je juha bila „snažna“ kako smo govorili. Uvijek, ali baš uvijek u juhi su morali biti fini, gotovo kao kosa dugi, tanki, rezanci.
Taj dio s juhom bi potrajao ovisno koliko su svatovi bili gladni ili ne pa je često bilo raznih šala kao pitanja – ima li još nešto ili ne. Ponekad bi žlicama lupkali po stolu, pogotovo mladež, tražeći još nešto. Za to su vrijeme tamburaši neumorno svirali.
A onda nakon što su tanjuri od juha pokupljeni i postavljeni plitki, kuharice obično žene koje pomažu kod kuhanja, donose na stolove glavno jelo. Bilo je tu svega; kuhana kokoš, hren sos i paradajz sos, pohana piletina, pečene patke, guske, purice, mlinci, krumpir na više načina. Više vrsta salata ili ukiseljenog povrća. E taj dio večere je uglavnom potrajao jer jelo se polako uz šalu kako se jede polako da bi više stalo ili jedite samo jedite da ne budete gladni kao jučer. I nakon nekakva dva do tri sata trajanja večere ss stolova se pokupi sve suđe i rasporede se tanjuri kolača. O kolačima što bih mogla reći osim da tko to nije vidio ne bi vjerovao riječima. Zbirni naziv svatovski kolači se koristio samo za svatove. Sigurno da u slavonskim svatovima ima najmanje dvadeset i više vrsta kolača i posebno do deset torti.
U međuvremenu tamburaši su imali svoju večeru i ponovo sviraju, a mladi svati počinju mladenku zvati na ples. Djever ju zove jer vrijeme je da zapleše. Ona se opravdava da ne može plesati jer nema cipelu. Za vrijeme večere kuharice obično pošalju neko dijete da se provuče ispod stolova i ukrade mladinu cipelu. Da bi mogla ići plesati mora se pronaći njezina cipela. To pronaći zapravo znači otkupiti od kuharica. Djever zove glavnu kuharicu da mu vrati cipelu kako bi mladenka mogla plesati. Kuharica mu predaje paket i tada on pozove mladenku da ustane i popne se na stol. Naravno da joj mladoženja pomaže jer nije jednostavno penjati se u svadbenoj opravi. Djever odmota paket, ali obično je u paketu neka stara bakandža ili šlapa. Mladenka mora isprobati je li joj odgovara, naravno da ne pa se tada od kuharice traži prava cipela i počinje cjenkanje. Kuharica drži tanjur, a mladići stavljaju u njega novac sve dok kuharica ne ocijeni da je dovoljno pa predaje paket djeveru. Nije to nikada nekakva velika svota, ali ostaje kuharicama kao mala naknada za pomoć kod pripreme za svadbu.
I kada mladenka ima svoju cipelu počinje ples zvani – tanac. Prvi ples pleše mladenka i otac, to je zapravo pravi oproštaj od kćerke, zatim majka, pa brat i sestra. Svi svati plešu kratko nekoliko okretaja i nakon plesa opraštaju se kako tko, zagrljajem i poljupcem ili samo plesom. Svaki svat nakon plesa daruje mladence. Muškarci uglavnom u novcu, a žene i djeca poklonima. Ono što je jako važno za vrijeme plesa nekoliko žena iz obitelji pomno pamti tko je što poklonio i koliko je tko dao u novcu. Nije se ništa skrivalo u koverte jer svatko će sve što je darovao u istoj vrijednosti ili nešto većoj dobiti kada budu oni imali svadbu, a ako ne tada se nastoji pomoći u slučaju smrti u toj obitelji. Bili su to nepisani zakoni u selu. Zadnji ples plešu mladenci, a nakon toga on skida mladenci šlajer s glave, a mama joj veže rubac. To je simbolični čin postanka snaše.
Konačno još posljednji ritual je krađa mladenke. Obično djeveri i mladići u hodniku kuće naprave špalir s ručnicima u rukama, a mladoženja treba svojim tijelom čuvati svoju ženu prolazeći kroz špalir. Ručnici služe za udariti mladoženju jer je ukrao mladenku. Nakon tog bijega mladenci se odlaze presvući u drugu odjeću jer više nisu mladenci već mladi bračni par.
Naravno da ne odlaze spavati već se vraćaju i svadba se uz ples i hranu koja se opet servira u neki noćno-jutarnji sat. Obično tada bude pečenje, odojak, janjetina i razne salate, a u zoru tzv kisela juha da se svatovi malo okrijepe.
(znam da vas ima kojima je to predugo za čitati, ali slavonski svatovi, bar moji jesu traju minimum dva dana do dva i pol. Još jedan nastavak i bit će kraj, a onda ću vas duže vrijeme ostaviti na miru)
Zaboraviti....
pozitivka.blog.hr
Možeš zaboraviti stvari ili osobe, ali ne možeš zaboraviti osjećaj koji si pritom imao...
Reče netko.... - "nitko ne voli tužne ljude".
E, onda ispada da moraš imati namontiran osmijeh, praviti se da si savršeno sretan, biti po svim standardima, nešto govoriti, a da to ne misliš, šutjeti kad ne misliš da treba šutjeti, osluškivati druge koji zanovjetaju jer im se nešto ne sviđa kod tebe, a pritom ih ne ugrožavaš, ići tamo negdje gdje ti nije baš ugodno.... itd. itd.
Pa si tužan jer nemaš pravo biti tužan. Pa si u grču.... Jer nemaš pravo i ti biti sretan.
Da sad ne ostane na tuzi i čemeru, da uzgred spomenem i pozitivnu gestu od neki dan jer se netko potrudio olakšati ti i pritom spasio cijelu stvar. Nije čak ni važno što i kako koliko sam osjećaj. Na takve stvari baš ne možeš biti ravnodušan. Rekli bi neki "to tako treba biti", ali nije uobičajno i vidljivo baš stalno....
Pa si mislim, da se ljudi manje trude pokazivati sebe i brineći se o svom dojmu u društvu omalovažavajući drugačije od sebe, a više o tim nekim gestama i sitnicama koje mijenjaju na bolje toga nekoga, manje bi bilo hejtanja, lažnih osmijeha i negative za koju se lako podvlači da je pozitiva. Malo kao dosadnjikavo, ali naravno da ima i dosadnijih stvari od držanja koraka sa svim raznoraznim nepisanim pravilima koje sam čovjek može ikad (o)smisliti....
Duran Duran - Ordinary world (live)
(danas nema slike, samo tona od nekih koji uskoro dolaze... tužno, ali sve ima svoje razloge.... zapravo, dobro se poklapa u post...)
Slučajnost, ima li je, ili, pak, nema je?
thelightoftheuniverse.blog.hr
Sjedili smo neko vrijeme u tišini. Onda se okrenuo prema meni te mi kaže – danas sam te nečemu poučio. Znao sam na šta misli. Nastavi – shvaćaš li koliko utječeš svojim mislima na stvarnost? A još više, na glavni organ kojim stvaraš ovaj svijet? Srce. Šutio sam. Koliko puta sam ti odgovorio na tvoje pitanje – postoji li slučajnost? Svaki put sam ti odgovorio s ne. Možda te je pokolebao protek vremena u ovoj stvarnosti, ali sjemenu treba da sazrije da bi se primijetio njegov plod. Ovo sada, ova lekcija je bila brza. Radi tebe. Da konačno shvatiš kako sve funkcionira. Sve se prvo stvara van sfere ove materijalne stvarnosti. To je kao onaj čovjek koji je oblikovao pijesak u pse. On je prvo to vidio u svojoj glavi, a onda se „igrao“ na ovoj razini materijalne stvarnosti. Upitah ga – ali zašto mi to ne razumijemo, odnosno nikad nismo spoznali? Šutio je neko vrijeme, a onda je odgovorio – jer nikako da se oslobodite životinje u koju ste ušli. Ušavši u nju, prihvatili ste materijalnu evoluciju te životinje čiji ste dio postali. No, nikada dosada niste tu životinju pobijedili. Ona još uvijek vlada vama. Ona je vaš zatvor i vi nikako da pronađete ključ kojim ćete otvoriti vrata tog vašeg zatvora. Taj zatvor ima zasebne prostore. Ali, tek kad sami izađete iz svoje prostorije, onda još zajedno sa svima ostalima morate pronaći izlaz iz zatvora kao cjeline.
Zašto misliš na „veliki rat“? – upitah ga. Odgovorio mi je – budućnost su linije. Ti sam, ali i kao kolektiv, izabireš/izabirete liniju kojom ćete ići. Mnogi prije vas su „vidjeli“ veliki rat. I vi znate, nekako predosjećate da će on doći. Onaj kakvog još do sada niste vidjeli. Ali, uljuljkali ste se jer mnogi su pogađali trenutak njegovog nastanka. I samo biste odmahnuli rukom. Pogriješili su – rekli ste. Ali, linija i dalje ide. Pitanje glasi za tebe, ali i za sve – jeste li dovoljno učinili svojim mislima, odnosno jeste li se dovoljno promijenili i pritom odmaknuli od linije u kojoj je „veliki rat“?
Tad je zašutio, sumorna lica i pogleda prema daljini.
U meni je ostao gorak osjećaj da dolazi jako ružno vrijeme.
kultura sjećanja (bez fige)
moody.blog.hr
Neki dan se, povodom sjećanja na žrtve raketiranja Zagreba glasnogovrnik SNV izblamirao jer vijenac nisu postavili!
No od blamaže nitko nije umro.
Kultura sjećanja ne bi trebala biti selektivna.
Selektivnost je draga i nekim povjesničarima, no takvi slalomi se obično vraćaju kao bumerang u budućnosti.
"Povijest se dva puta ponavlja; prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa" reče jednom Hegel.
Kompilacija s podcasta i javnih nastupa: drug Senf & Mile K.
Lola (1981)
nachtfresser.blog.hr
Kao što filmofili znaju, svi na svijetu imaju svoju Lolu. Možda ih precjenjujem, jer mlađi, ako žele nešto pogledati, prvo proguglaju redatelja i sadržaj ili jednostavno postave upit umjetnoj inteligenciji. Tako bi tipični današnji Hrvat brzo odustao od ovog filma, saznavši da je redatelj bio homoseksualac, ovisnik o alkoholu i cocainu, živio manje od 40 godina. I dobro da je tako jer bi, da je gledao i barem djelić razumio (ne smije se tražiti previše) "Lolu", hrvatska bi mu politička lakrdija bila nepodnošljivo jasna i dosadna, kao i svjetska dekadencija nakon "Cabareta" i prepoznao bi Deja vu
Bez ovih filmova i naravoučenija našem Hrvatu, nesvjesnom što se događa, ostaje sazrijevanje na teži način i duži put uz nužnu Oproštajnu ...
p.s.
Novi foto post: Čekajući pred tržnicom
Suzdržana ljudskost
brmbo.blog.hr
Da se za Sabor planiraju najbolji kadrovi stranke, a za Europski parlament tek rezervna ili druga garnitura, to nam je već dobro poznato. U tu se ekipu, međutim, već i zbog same naravi stvari, naime zbog enormno visokih prihoda koji se u Bruxellesu ostvaruju (do danas ne znam koje se sjednice održavaju u Bruxellesu, a koje u Strasbourgu gdje je ujedno i Vijeće Europe), prirodno regrutiraju i uhljebi, dakle lica dovoljno medijski eksponirana ali nedovoljno karakterna da bi se borila u domaćem ringu i u njemu preuzimala odgovornost za dobrobit društva. Katkad još poneka stranka u Europski parlament šalje one svoje primjerke koji su za nju previše intelektualni pa postoji opasnost od njihova talasanja, ali taman uštimani za rijedak EU-zrak. To odgovara i vodstvu stranke, jer se na taj način riješilo potencijalnih neugodnih kritičara u vlastitim redovima, a i ovim visokoumnim lijenčinama.
U posebnu, da ne kažem specijalnu kategoriju uhljeba spadaju tzv. ljigavci/štetočine. Ljigavci/štetočine tu su od Sudbe Klete postavljeni uglavnom samo kako bi sramotili svoju državu i svoj narod borbom protiv kemtrejlova, cjepiva, transhumanizma, rodne ideologije, woke-pokreta, gay brakova, globalizacije i pitaj boga čega još iz kataloga "čarobnjakovog šešira" Krešimira Mišaka. Ali kako ne bi ispalo da su oni uvijek samo protiv, kako bi se javnost pravilno informirala da oni katkad znaju biti i suzdržani, Boris Dežulović napisao je nadasve slikovit i informativan članak Glas imbecila. Izdvajam dio:
"Tako, eto, u nekim dijelovima svijeta i danas izgleda obred prisilnog obrezivanja djevojčica: procjenjuje se da je na taj način osakaćeno više od stotinu i trideset milijuna žena. Zbog toga je prije nekoliko dana, donoseći direktivu protiv nasilja nad ženama, Europski parlament u tekst uključio sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilne brakove. Pa ipak, iako je donesena golemom razumnom većinom, protiv direktive je bilo teško shvatljivih tridesetak glasova, uz sedamdeset mudro suzdržanih.
I među njima, na čast i ponos Hrvata, tri njihova suzdržana glasa: Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ladislav Ilčić.
Da, suzdržani. Da, o prisilnim brakovima. Da, i sakaćenju djevojčica.
Ako se pitate zašto bi, zaboga, itko, pa makar bio Hrvat, bio suzdržan u raspravi o sakaćenju djevojčica, ako u kardiogenom šoku i nevjerici poželite vjerovati da su naši dični zastupnici skeptični oko direktive zbog neke njene skrivene feminističke ili rodne agende – još prije okruglo i točno deset godina, travnja 2014., cijelu vam je stvar objasnio Glas koncila.
'Djevojčicama se prije puberteta čupaju dražice da bi se budućoj ženi onemogućio doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo vjerna supruga i vrijedna majka', odgovorio je tada jednom svom ljubopitljivom čitatelju Glas koncila, isti onaj Glas koncila koji se u to vrijeme, vjerovali ili ne (vaša vjera, kako vidite, nije bitna), javno usprotivio i mamografiji, proglasivši narodni običaj dijagnosticiranja raka dojke štetnim za žene!"
Imam i na poslu i u privatnom životu što kolege što poznanike i poznanice koji ne propuštaju priliku na svojem FB-profilu podijeliti kakvu grandioznu objavu Mislava Kolakušića, njegov bombastični govor u Europskom parlamentu na tečnom hrvatskom, njegovo vazda opominjanje vazda čovječanstva da se na vrijeme otrijezni od Sila Zla i vrati na put obiteljskih vrijednosti i nacionalnog suvereniteta. Ako bi se kojim slučajem potencijalni turisti htjeli informirati o "Hrvatskoj - Punoj Života" na način da konzultiraju Knjigu proroka Nedrka ili pak apokrife proroka Mislava i Vilibora, imali bi osjećaj da su uplatili sedmodnevni puni pansion u kakvom katolibanskom kalifatu. Jer to je gotovo pravilo svuda u svijetu - što je priroda divotnija, to je država sjebanija. Na svu sreću, u nas to ipak nije tako.
Malo sam se poigrao smišljanjem turističkih slogana. Gorespomenuti trojac tako bi mogao ponuditi slogan "Croatia - Full of Chemtrails", Domovinski pokret dao bi slogan "Croatia - Free from the Serbs", a Most, npr., "Croatia - Full of Illegal Immigrants". ;) Našlo bi se tu mjesta i za Nepalce, Indijce i Filipince, a vi nastavite niz ako imate inspiraciju. :)
Surfajući darknetom, naišao sam i na ove dvije slike:
Ova se druga, dakako, može primijeniti i na 705 items Europskog parlamenta. ;))
Osmijeh subotom
stella.blog.hr
Vikendom Lastavica radi humor, dok Euro odmara.
98% ljudi ne zna matematiku!
Hvala bogu ja sam u onih 13%.
Ako vam treba para, PROKUVAJTE VODU!
Dijeta po feng shui metodi:
vrata od frižidera okrenuti ka zidu!
Kažu da mudrost dolazi sa godinama. Sve sam više
sigurna da godine dolaze same.
Pismeni i nepismeni nisu isti.
Pismeni danas obično rade kod nepismenih.
Ko nije tres'o kesu od usisivača, taj ne zna šta su
50 nijansi sive.
Žena viče na muža preko telefona:
-Lepo sam ti rekla da dolazim za 5 minuta!
Šta me zivkaš na svakih pola sata?
PRVA SUBOTA U MJESECU
starrynight2022.blog.hr
Evo, došla je i prva subota u mjesecu, vrijeme je za žongliranje, vještine tijela i duha i nadmoć vještina, prezentiranje ih u javnom prostoru jednom mjesečno u prvu subotu u mjesecu kao elasticitet, snaga, vještina, talent i umijeće, pa i umijeće otpora ljudskog tijela i mozga dominaciji per se, u svakom pogledu goreg od tebe kad želi te dominirati eto tako, jer je tako u njegovu apeninskom selu, koje je napustio i sjašio na tvoj glavni gradski trg za koji plaćaš pristojbe i namete za održavanje javnih površina, sjašio stvoriti neravnotežu između sela i grada i izjednačiti ih, izjednačiti mozak i koljena, u pustoš oboje, najprije je opustio sela, sad ide opustiti gradove, pa mozak, jer je dobio nadnicu za zaglupljivanje i određivanje kako ću se obući u svom gradu i državi, i da trebamo klečati Rimu, bravo, bravo žongleri i jogeri, žongleri svih zemalja, ujedinimo se! Prva subota u mjesecu, od sad za žongliranje i divne vještine i talente akrobata, žonglera i pantomimičara nasuprot teroru rata vjera u koji križarski rat nas uvlače apeninci manifestacijama klečanjem protiv klanjanja, rekonkvista, za svoj račun i zlato.
VASILIJE ( VASO) GRUBOR
prokleta-od-daljina.blog.hr
ovo je ulica PALMIRA TOLJATIJA BR 2 u BEOGRADU u kojoj je moj otac imao svoj stan, ali je nakon nagle smrti moga oca i moje maćehe Milice Gavrilović stan ukraden od nepoznatih ljudi koji su koristili našu ratnu katastrofu i odvojenost djece koja su prebivala u Zagrebu ....
VASILIJE ( VASO) GRUBOR
moj je otac imao prijatelja u Beogradu, čovjeka sumnjivoga morala VASILIJA GRUBORA, vršnjaka iz vremena službe u ratnoj mornarici , koji je nakon nagle smrti moga oca ispraznio stan u ulici Palmira Toljatija 2 sa svim stvarima koje su u njemu bile i pohranio ih u jednom skladištu kojega nitko nije obilazio. Tako su neke stvari od našega stana preživjele i sestra Zlata je manji dio njih donijela u Zagreb. A taj je VASILIJE GRUBOR kriminalno prodao očev stan , odnosno moj stan ( moje sestre i mene) meni nepoznatim ljudima koji su iskoristili ratne prilike i zavađenost Srbije i Hrvatske, i zatvorene granice, te je na taj način VASILIJE GRUBOR stekao znatna novčana sredstva iz kojih je plaćao Kninske dobrovoljce i takozvanoga kapetana DRAGANA ( Dragan Vasiljković) u njihovim haranjima i bratoubilačkom ratu u Srednjoj Dalmaciji
da čovjek pukne od smijeha! ZGK
Tabula rasa
dvitririchi.blog.hr
Ne mogu nadugo i ne mogu naširoko, ali priznat ću vam da sam bila ganuta pročitavsi ovo.
Zadatak je bio samo oprati suđe i staviti robu iz perilice da se suši. A oni su napravili i više od toga.
Večeru su spremili po uputama s interneta.
Savršenu.
Mašina je neka s karakterom, svojeglava, i zato "čudno" pere. Tako se i meni znalo dešavati s njom. Ipak, njima moram otkriti tajnu čistog veša.
I kako da zeznu to čudno čudo.
Imam krasnu djecu.
Hvala im što su odabrali mene da ih rodim.
Eh.
Ploču smo kupili sin i ja za samo dva ojra a već se višestruko isplatila.
Nekad su na njoj napisani zadaci, nekad se međusobno sprdaju, a ja im uglavnom pišem zadatke i poslije ih nevješto (ne znam bolje) ocjenjujem: crtam im srca, urezujem ih sve dublje - u svoje.
Film (cijeloživotni)
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr