SVATOVI IV
Nakon što se saznalo tko će biti pravi gazda u novom braku, svatovi su se uz pjesmu, ciku, veselje i juškanje vratili slavlju u kući u kojoj je sve pripremljeno. Kada su se svi konačno smjestili za stolove, na kojima su već bili postavljeni tanjuri i beštek, večera je krenula.
Svako naše slavonsko blagovanje na slavljima započinje juhom. Ta je tzv. svatovska juha stvarno posebna. Posebna je najprije; zato što se kuhala velika količina u posudama od četrdeset i više litara, drugo; zato što se za juhu koristilo meso starih, često vrlo masnih kokoši, tako da je juha bila „snažna“ kako smo govorili. Uvijek, ali baš uvijek u juhi su morali biti fini, gotovo kao kosa dugi, tanki, rezanci.
Taj dio s juhom bi potrajao ovisno koliko su svatovi bili gladni ili ne pa je često bilo raznih šala kao pitanja – ima li još nešto ili ne. Ponekad bi žlicama lupkali po stolu, pogotovo mladež, tražeći još nešto. Za to su vrijeme tamburaši neumorno svirali.
A onda nakon što su tanjuri od juha pokupljeni i postavljeni plitki, kuharice obično žene koje pomažu kod kuhanja, donose na stolove glavno jelo. Bilo je tu svega; kuhana kokoš, hren sos i paradajz sos, pohana piletina, pečene patke, guske, purice, mlinci, krumpir na više načina. Više vrsta salata ili ukiseljenog povrća. E taj dio večere je uglavnom potrajao jer jelo se polako uz šalu kako se jede polako da bi više stalo ili jedite samo jedite da ne budete gladni kao jučer. I nakon nekakva dva do tri sata trajanja večere ss stolova se pokupi sve suđe i rasporede se tanjuri kolača. O kolačima što bih mogla reći osim da tko to nije vidio ne bi vjerovao riječima. Zbirni naziv svatovski kolači se koristio samo za svatove. Sigurno da u slavonskim svatovima ima najmanje dvadeset i više vrsta kolača i posebno do deset torti.
U međuvremenu tamburaši su imali svoju večeru i ponovo sviraju, a mladi svati počinju mladenku zvati na ples. Djever ju zove jer vrijeme je da zapleše. Ona se opravdava da ne može plesati jer nema cipelu. Za vrijeme večere kuharice obično pošalju neko dijete da se provuče ispod stolova i ukrade mladinu cipelu. Da bi mogla ići plesati mora se pronaći njezina cipela. To pronaći zapravo znači otkupiti od kuharica. Djever zove glavnu kuharicu da mu vrati cipelu kako bi mladenka mogla plesati. Kuharica mu predaje paket i tada on pozove mladenku da ustane i popne se na stol. Naravno da joj mladoženja pomaže jer nije jednostavno penjati se u svadbenoj opravi. Djever odmota paket, ali obično je u paketu neka stara bakandža ili šlapa. Mladenka mora isprobati je li joj odgovara, naravno da ne pa se tada od kuharice traži prava cipela i počinje cjenkanje. Kuharica drži tanjur, a mladići stavljaju u njega novac sve dok kuharica ne ocijeni da je dovoljno pa predaje paket djeveru. Nije to nikada nekakva velika svota, ali ostaje kuharicama kao mala naknada za pomoć kod pripreme za svadbu.
I kada mladenka ima svoju cipelu počinje ples zvani – tanac. Prvi ples pleše mladenka i otac, to je zapravo pravi oproštaj od kćerke, zatim majka, pa brat i sestra. Svi svati plešu kratko nekoliko okretaja i nakon plesa opraštaju se kako tko, zagrljajem i poljupcem ili samo plesom. Svaki svat nakon plesa daruje mladence. Muškarci uglavnom u novcu, a žene i djeca poklonima. Ono što je jako važno za vrijeme plesa nekoliko žena iz obitelji pomno pamti tko je što poklonio i koliko je tko dao u novcu. Nije se ništa skrivalo u koverte jer svatko će sve što je darovao u istoj vrijednosti ili nešto većoj dobiti kada budu oni imali svadbu, a ako ne tada se nastoji pomoći u slučaju smrti u toj obitelji. Bili su to nepisani zakoni u selu. Zadnji ples plešu mladenci, a nakon toga on skida mladenci šlajer s glave, a mama joj veže rubac. To je simbolični čin postanka snaše.
Konačno još posljednji ritual je krađa mladenke. Obično djeveri i mladići u hodniku kuće naprave špalir s ručnicima u rukama, a mladoženja treba svojim tijelom čuvati svoju ženu prolazeći kroz špalir. Ručnici služe za udariti mladoženju jer je ukrao mladenku. Nakon tog bijega mladenci se odlaze presvući u drugu odjeću jer više nisu mladenci već mladi bračni par.
Naravno da ne odlaze spavati već se vraćaju i svadba se uz ples i hranu koja se opet servira u neki noćno-jutarnji sat. Obično tada bude pečenje, odojak, janjetina i razne salate, a u zoru tzv kisela juha da se svatovi malo okrijepe.
(znam da vas ima kojima je to predugo za čitati, ali slavonski svatovi, bar moji jesu traju minimum dva dana do dva i pol. Još jedan nastavak i bit će kraj, a onda ću vas duže vrijeme ostaviti na miru)
|
