Zmayski z Brega landra naokolo
| < | travanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
29.04.2010., četvrtak
Mapa puta
Vrijeme: Blago i sunčano. Mirno, gotovo bez vjetra. Suho.Ceste: Uglavnom dobre regionalne i lokalne ceste. Asfalt. Ukupno pređeni put: 253 km |
Stara frajla Luizijana i njena frendica Jozefina
U dolini Kupe okrećem desno, uzvodno, ka Jurovskom Brodu i Metliki iza njega, pa preko Žakanja i Ribnika dolazim do Netretića. Tu izlazim na staru Luizijanu, koja mi dolazi s lijeva od smjera Karlovca i pratim je desno, preko Prilišća i Vukove gorice. Ostavljam je u Bosancima i novom priključnom cestom idem prema autoputu. Za rata je ovdje bio prašnjavi tucanik, makadam, ali sada je pristojna, nova, dobro položena cesta. Produžujem istim smjerom, presjecam dolinu Dobre i vozeći putem koji sam svojevremeno dobro upoznao pješice dolazim do Generalskog stola - na Jozefinsku cestu izbijam kod danas zatvorenog Borika, nekoć prave referentne točke ovoga kraja. Nazivam frendove sa Šeketinog brda; naivno pomišljam da to što kažu da nisu baš zdravi se mene baš i ne tiče (sjetit ću se toga puno puta sljedećih dana, posjećujući mog keramičkog prijatelja) i odlazim do njih. Nakon kraćeg druženja, krećem i zaključujem kako još nije bilo dosta landranja; prolazim centrom Karlovca i na Baniji okrećem desno, ka Sisku, pa preko Rečice i Šišljavića (gdje je cetsta često poplavljena u proljeće, ali ovaj put je suha i provozna) odlazim za Pisarovinu. Tu ipak zaključujem kako je dosta za jedan dan pa se preko Hudog Biteka vraćam za Zabreg. Vrag ga zel i dal. |
Još jednom preko Žumberka
Ahh, kad bi bilo vremena za landranja po volji! Ali, poklonjenom konju se ne gleda u zube; ovo popodne je krasno, slobodno i - kupujem ga, bez cjenkanja i zamjerki! Obavljam par sitnica po gradu i okrećem se ka zapadu. Na brzinu izlazim iz Zagreba, i preko Samobora dolazim do Bregane. Ponovo se, uz potok pokraj Divljih Voda, penjem na Žumberak. Cesta je puna tucanika i kamiona, ali samo prvih dvadesetak kilometara, dok ne izađem iz zone trenutnih radova. Kako ulazim u stare pitome šume Samoborskog gorja tako promet postaje sve rjeđi a cesta sve voznija. Provjeravam kako mi "rade" novi, okrugli retrovizori - OK su, stabilni , čvrsti - stari su se već rasklimali pa bi ih već i snažan udar vjetra znao zakrenuti. Mala sela na Žumberku, stara šumska cesta dobrog asfalta, nedostatak prometa - sve me to uljuljka u lagani ritam, osjećam se dobro i sigurno. Sustižem traktor bez registracija (i retrovizora, i žmigavaca - što će se pokazati značajnim), dolazim mu s leđa, pogledam ispred i iza - sve prazno. Palim dugo i prebacujem se lijevo da ga pretičem - a on počinje skretanje lijevo u dvorište! Kočim punom snagom - srećom, cesta je suha i čista, stajem na pola metra od njegove zadnje gume. Tek na moje gromoglasno turiranje tip skuži sto je napravio, ja se derem na njega da je jebeni ubojica, a on meni - da kaj bi ja htel, da je ovo njegovo dvorište. Nastavljam dalje, rasprava ili obračun nemaju smisla - pokušavam smiriti navalu adrenalina i racionaliziram; prometni propisi su krasni, ali se uvijek valja pitati - koja ja najblesavija i najubitačnija stvar koju bi netko ispred tebe sljedećeg trenutka mogao napraviti. Ahh, do Krašića sam već smiren, skrećem desno, malom cestom preko Vivodine i njenih pitoresknih šuma i vinograda prema dolini Kupe. Dan je krasan, vrijeme je blago - tko nema ni brige ni pameti sretan je na motoru k'o malo dijete u koljevci! :-) |
11.04.2010., nedjelja
Mapa puta
Vrijeme: Svježe, povremeno hladno. Slab vjetar. Povremeno kiša. Tuča!Ceste: Uglavnom dobre regionalne i lokalne ceste. Asfalt. Ukupno pređeni put: 326 km |
Pepek i blagoslov na Bijelu nedjelju
|
Ali, Mustači me vraćaju u stvarnost; vidim da na motorima praše žestoko kao što i sviraju. Ovim malim selima jure preko stotke, tamo gdje ja inače ne vozim brže od 7-8 banki (i gdje je ograničenje 40-50); to je prebrzo za moj ukus. Pokušavam neko vrijeme držati tempo, ali onda odustajem i usporavam do pristojnijih brzina. Znam; ja sam stari ziheraš, ali uvijek volim voziti kao da je onaj komad ceste koji vidim posljednji, a iza zavoja se nalazi kraj ceste. Ne bi mi bilo drago da se ljudima kojima sam drag vratim u komadima - ili u drvenom odijelu, kao onaj klinac koji sinoć nije ni stigao do ranča Mustačevih - a još manje bih volio da satrem nekog domaćeg, tko se šeće ispred kućnog praga, dijete, uhh... Evo nas i u Bedekovčini! Bar tisuću motora su već ovdje, i još ih pristiže. Najljepši dragulji su pred samom crkvom; stare bembure iz tridesetih i četrdesetih, sa prikolicama, sređene do najmanjih detalja, ili druge u još originalnom stanju, neobnovljene, ali savršeno spremne za cestu. Daddy likes! Gledam i ne odvajam pogleda... Sa sjevera nam se spuštaju oblaci, počinje kiša i - ne mogu vjerovati - čak i sitna tuča! Blagoslov prolazi, nitko nije baš previše euforičan; vrijeme je popišano, umor se osjeća i mnogi se više vesele obećanom gulašu a la vild, nego blagoslovu i formalnom početku sezone. Većina bajkera se pridružuje Rotten Ridersima; idu na njihov after party, no mi Veterani odlazimo našim domaćinima, Zabočkim vrijednim dečkima koji su nam složili feštu i klopu u vatrogasnom domu Pavlovec. No, mene muči nešto; ovu sam sezonu počeo malo žešće i već sam četri dana u sedlu; puno za starog prdonju na početku sezone, nakon kusur mjeseci nevoženja. Lijevi me ručni zglob boli sve više, i postaje mi muka već i kuplung stisnuti; zaradio sam upalu karpalnog tunela. Koja ironija! Ljudi to dobiju od sjedenja za kompom, a ja, profesionalni kompjuteraš zaradim je sjedeći na motoru! (kasnija opaska; dva dana nisam mogao koristiti ruku, a oporavak je trajao punih tjedan dana) |
Zagorski puti
|
Ujutro ustajem već poslje sedam; hoću polagani start; komotnog vremena i za umiti se, i popiti kavicu, i sve na miru posložiti i pospremiti, nikamo ne žuriti. Nakon sat vremena gledam kako Mustači okrutno bude preostale spavalice pod šatorima; harmonika, truba i lonci, uz nesnosnu kakofoniju i arlauk - buđenje iz pakla! Pada i doručak pa onda polako čoporativno odlazimo sa legendarnog ranča (fakat; mjesto napravljeno za tulume!) u turistički obilazak Mihaljevca (vite, ovo je moja kuča...) pa lagano Međimurjem uz Čakovec do Varaždina. Tu vidim da Mustači biraju meni najdražu rutu; preko Ivanca i Golubovca, pa kroz malo selo Kuzminec i potom Mihovljan, Mače, Zlatar... Kuzminec je rodno selo mog starog, umro je pred mjesec dana, i tuga se miješa sa radošću što je postojao, dok sa njime u mislima vozim ovom nekada malom i razbijenom, a danas širokom i besprijekornom cestom. Prolazi mi mislima sto događaja i situacija; od djetinjstva kad sam kao petogodišnjak trčao ovim brežuljkom pod snjegom naganjajući purane dok se on smijao gledajući me, pa do ponovog otkrivanja svih ovih lokalnih cestica na motoru i kasnijih opisivanja tih vožnji mom starom, uz njegov krevet. |
10.04.2010., subota
Mala noćna feštica
|
Noć polako pada, fešta se razmahuje, spike i zezancije na sve strane, mjuza praši iz razglasa, tema ne nedostaje, i tako do duboko u noć. Nešto prije ponoći se okupljamo oko velikog krijesa zapaljenog na livadi; noćna studen se osjeća i svi se lagano vrtimo oko vatre. Mladi domobrani okupljaju se i pjevaju domoljubne pjesme - ipak je 10.04. - srca su im velika kao i naša devedesetih. U sitne sate odlazim u šator; valja nam sutra voziti. Pred zoru postaje stvarno hladno, tek koji stupanj iznad nule. |
Sport i razonoda
I vrijeme je skroz OK; nije baš toplo, ali je sunčano i kako izgleda ništa nas neće kvasiti večeras... izvana. Zagrijavamo se kako je već kome po volji; gađanjem čunjeva krpenjačama, nabacivanjem guma na kolac... ili jednostavno veselim spikama uz cugu s frendovima. Dobro ufurani u štimung, organiziramo i malonogometni turnir - nismo baš neke face s kondom tako da igramo do prvog gola, tri protiv tri. Timovi su bili po klubovima; Mustači, Zagreb, Koprivnica, Domobrani 1, 2 i 3... Na moje vječno čuđenje, zabijam gol u prvoj našoj tekmi i idemo dalje! U drugoj našoj tekmi Ivek zabija i plasiramo se u finale! No, svi smo se ispucali i ostali bez snage, više nas interesiraju promatrački sportovi. Zato sad cure igraju! Ono što im nedostaje u tehnici, nadoknađuju srcem, a nedostatak ljepote igre nadoknađuje njihova ljepota! Nakon desetak minuta igre i čvrste obrane na obje strane, ostaju bez snage i to sad pak nadoknađuju lukavstvom; Marta Mustačica uzima loptu u ruke i u nonšalantnoj šetnji odlazi po protivničkog gola i poput iskusne ragbijašice polaže loptu rukom u gol! Pobjeda! Jeeeee!!! |
The ranč don Mustača
|
Danas nam valja put Čakovca, točnije - u Donji Mihaljevac, na ranč Mustačima! Robert i Mario slave rođendane, pa nam je ovo odličan izgovor za Veteranski tulum. U 10:30 (ili malo kasnije...) krećemo ispred kluba - Klek i ja prtljamo po naglavnim slušalicama za Motorole, malo nas gnjave. Petrinjci ipak ne dolaze na dogovoreno formiranje kolone; vele da pada kiša :-/ Ovo mi je i debitiranje u funkciji Assistant Captain-a pa preuzimam vođenje "konvoja". U Dugom Selu nam se pridružuje Ivek; veli da moramo polako. Malo nas pere kišica - ništa strašno, i bez kišnog odijela se može. Polaganom, opuštenom vožnjom preko Vrbovca i Križevaca stižemo u Koprivnicu; škvadra nas veselo dočekuje u bircu gdje se konobarici nikamo ne žuri. Nema beda; ni mi nikamo ne jurimo... polako, u sad znatno većoj koloni idemo po D20 uz Legrad do The Ranča. Mustači nas dočekuju veselo, rakijica na ulazu onako "s motora" je obavezna, i tulum odmah počinje! |
08.04.2010., četvrtak
Mapa puta
Vrijeme: Blago i uglavnom sunčano. Mirno, bez vjetra. Suho.Ceste: Uglavnom dobre regionalne i lokalne ceste. Asfalt i ponešto razvaljenog makadama Ukupno pređeni put: 343 km |
Maljevac-Cetingrad-Slunj
Cesta je cijelom svojom dužinom tvrdi, nabijeni makadam. Prepun zimskih rupa, tako da se igram terenske vožnje i vozim stojećki, Tena podamnom klati gore-dolje dok se čupam iz jedne rupe i uvaljujem u sljedeću. Svejedno, vožnja ide glatko, makar se bajkeri na choperima i jurilicama ne bi dobro proveli. Pred graničnim prijelazom na Maljevcu ponovo izbijam na asfalt - odmah iza brijega na jugu je Velika Kladuša. Ja nastavljam prema zapadu, preko Cetingrada do Slunja. Tim putem nikad nisam išao i sad vidim što sam propustio; možda najzavojitiju i najbregovitiju cestu kojom sam ikada vozio! Pristojan asfalt, no brzi, uzastopni zavoji, sa podjednako brzim i kratkim usponima i padovima ceste; pravi tobogan!Kod Slunja izlazim na staru magistralu i palim preko Krnjaka do Turnja. Tu, na Mostanju se odvajam lijevo i podno Pečurkovog brda preko Barilovića odlazim do Duga Rese, do frendova na popodnevnu kavicu. Kasnije, starom Karlovačkom do Zagreba i Slavonskom u Sesvete, među frendove u klubu - sav nasmijan i sretan od vožnje - k'o dijete kad mu netko pokloni prekrasnu igračku... |
Makadamom uz Glinu
Krećem, dakle, makadamskom cestom duž južnih obronaka Petrove gore uz rijeku Glinu. Voda je visoka, rječica, inače tek nešto više od potoka, sada buja i razljeva se. Zastajem kod jednog starog mosta iz "onih" vremena - mostić prema bosanskoj obali , zatvoren betonskim blokovima i bodljikavom žicom. Možda, ako bude sreće, još doživim da i ta granica ponovo postane samo administrativna. Ionako su granice samo u glavama ljudi... |
Topusko
Prolazim Glinu i uskoro zatim napuštam cestu koja ide dalje ka zapadu preko Gvozda i Vojnića do Krnjaka i skrećem uz obronke Petrove gore k jugu, do Topuskog. Još sam prošle jeseni pomislio kako treba pogledati tu cestu koja iz Topuskog odlazi s južne strane Petrove gore, uz rječicu Glinu prema Cetingradu. No tada me pošteno izdrmao rastresiti makadam sjeverno od Gvozda (članak s naslovom ...Preko Sjeničaka..., za radoznale) a sad mi se čini pravi trenutak za provjeriti taj put; nakon zime.Zastajem uz jezero u Topuskom; to vam je jedan tako pristojan kraj da curice stare bajkere pozdravljaju s "Dobar dan!" Simpa... |
Petrinja
Eto me i pred Petrinjom. Kupa je visoka, benzinska radi i ja tankam, a gdje bi bili Veterani - pojma nemam! Zato radim samo jedan đir po gradu, tek toliko da se upoznam s njegovim glavnim ulicama i odlazim prema Glini. |
Drivena crikva
Stara, ali krasno obnovljena drvena kapela Letovanićka; pajz' ovo:Kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Letovaniću se spominje već 1729. na groblju da bi 1771. bila podignuta nova kapela za koju je uporabljena stara građa, a također i slikane kasete stropa. Građena je kao jednoprostorna građevina s poligonalnim svetištem u širini broda i vitkim tornjićem nad pročeljem. Nad ulazom je drveno pjevalište, a pod je popločan opekom. Unutrašnjost je svođena koritastim svodom. Mali barokni oltar je prenesen iz stare kapele, a na njemu je slika sv. Sebastijana i kipovi sv. Roka i sv. Florijana te drvene, barokne kanonske tablice. Iza oltara je drveno raspelo koje možda potječe iz 17. st. Početkom 20. st. kapela je izvana letvana i prežbukana, a povećani su i prozori. Tom je obnovom uklonjen i stari tabulat. U novije je vrijeme ispred ulaza pridodan trijem, dok su fasade vraćene u prvotno stanje. Kapela je u dobrom građevnom stanju.Trajno je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. |
Kupa se razlijeva
Letovanić, Letovanić, selo pokraj Kupe, Letovanić, Letovanić, selo pokraj Kup'.Šaj-da-rajda, oči plave, selo pokraj Kupe, Šaj-da-rajda, oči plave, selo pokraj Kup'. U njemu su, u njemu su, cure k'o jabuke, U njemu su, u njemu se, cure k'o jabuk'. Šaj-da-rajda, oči plave, cure k'o jabuke, Šaj-da-rajda, oči plave, cure k'o jabuk'. Berem grožđe, berem grožđe, jagode ostavljam, Berem grožđe, berem grožđe, jagode ostav'. Šaj-da-rajda, oči plave, jagode ostavljam, Šaj-da-rajda, oči plave, jagode ostav'... |
Mostovi na Baniji i Kordunu
Postoji jedna "sitnica" koju je dobro znati o mostovima u ovim krajevima; na lokalnim cestama, čak i na onim asfaltiranim, mostovi su često drveni. Lako se zna desiti da na takvim slabije održavanim mostovima viri glava čavla i nekoliko centimetara iz daske, pa ako čovjek ne pazi, guma se može upravo rasparati, do neupotrebljivosti...Izgledaju pitoreskno, ali ne i iz "ležeće" perspektive :-( |
Niz Kupu
U Pokupskom zastajem, uzimam lagani gablec u dućanu kod benzinske i kao gušter na suncu klopam i uživam. Tena će morati pričekati svoj gablec - benzinska je zatvorena. Nije važno, imam benge za još stotinjak kilometara, ali se sjećam kako sam ovdje tankao sredinom prošlog ljeta...Spuštam se do Kupe i ovaj put ne odlazim preko mosta prema Taborištu već makadamskom cestom, niz Kupu prema Petrinji. Makadam je nakon zime tvrd i nema puno rastresitog kamenja koje bi se kortljalo pod kotačima, ali zato ima puno udarnih rupa koje opako valjaju motor naprijed-natrag, naročito ako se poklope u nizu. Svejedno, šuma i cesta se lijepo pružaju na brežuljcima niz sjevernu obalu Kupe. |
Banijom u proljeće
Kamo se ide na samom početku sezone? Pa, nakon popravka svih oklopa potrgnih prošle sezone, k Fištriću u Veliku Goricu, da mi napravi sve naljepnice za friško lakirane dijelove, naravno! :-) Gordana mi je "uzela mjeru", dogovorili smo se za sutra i sad mi ostaje vidjeti što učiniti s ovim divnim, skoro-pa-sunčanim proljetnim danom. Idem k jugu, preko Ključić-brda i Kravarskog prema Pokupskom. Već i hrastove šume pupaju i počinju razvijati listove - to je dovoljno da čak i prema mojim strogim kriterijima mogu reći kako je počelo proljeće! O, da; novi život je u zraku, blago milovanje vjetra kroz otvorenu kacigu mi polagano skida drvenu masku zime s lica. Možda bude još i osmjeha na njemu, tko zna... |
