U dolini Kupe okrećem desno, uzvodno, ka Jurovskom Brodu i Metliki iza njega, pa preko Žakanja i Ribnika dolazim do Netretića. Tu izlazim na staru Luizijanu, koja mi dolazi s lijeva od smjera Karlovca i pratim je desno, preko Prilišća i Vukove gorice. Ostavljam je u Bosancima i novom priključnom cestom idem prema autoputu. Za rata je ovdje bio prašnjavi tucanik, makadam, ali sada je pristojna, nova, dobro položena cesta. Produžujem istim smjerom, presjecam dolinu Dobre i vozeći putem koji sam svojevremeno dobro upoznao pješice dolazim do Generalskog stola - na Jozefinsku cestu izbijam kod danas zatvorenog Borika, nekoć prave referentne točke ovoga kraja.
Nazivam frendove sa Šeketinog brda; naivno pomišljam da to što kažu da nisu baš zdravi se mene baš i ne tiče (sjetit ću se toga puno puta sljedećih dana, posjećujući mog keramičkog prijatelja) i odlazim do njih. Nakon kraćeg druženja, krećem i zaključujem kako još nije bilo dosta landranja; prolazim centrom Karlovca i na Baniji okrećem desno, ka Sisku, pa preko Rečice i Šišljavića (gdje je cetsta često poplavljena u proljeće, ali ovaj put je suha i provozna) odlazim za Pisarovinu. Tu ipak zaključujem kako je dosta za jedan dan pa se preko Hudog Biteka vraćam za Zabreg. Vrag ga zel i dal.
Post je objavljen 29.04.2010. u 16:14 sati.