Krećem, dakle, makadamskom cestom duž južnih obronaka Petrove gore uz rijeku Glinu. Voda je visoka, rječica, inače tek nešto više od potoka, sada buja i razljeva se. Zastajem kod jednog starog mosta iz "onih" vremena - mostić prema bosanskoj obali , zatvoren betonskim blokovima i bodljikavom žicom. Možda, ako bude sreće, još doživim da i ta granica ponovo postane samo administrativna. Ionako su granice samo u glavama ljudi...
Post je objavljen 08.04.2010. u 16:51 sati.