Ali, Mustači me vraćaju u stvarnost; vidim da na motorima praše žestoko kao što i sviraju. Ovim malim selima jure preko stotke, tamo gdje ja inače ne vozim brže od 7-8 banki (i gdje je ograničenje 40-50); to je prebrzo za moj ukus. Pokušavam neko vrijeme držati tempo, ali onda odustajem i usporavam do pristojnijih brzina. Znam; ja sam stari ziheraš, ali uvijek volim voziti kao da je onaj komad ceste koji vidim posljednji, a iza zavoja se nalazi kraj ceste. Ne bi mi bilo drago da se ljudima kojima sam drag vratim u komadima - ili u drvenom odijelu, kao onaj klinac koji sinoć nije ni stigao do ranča Mustačevih - a još manje bih volio da satrem nekog domaćeg, tko se šeće ispred kućnog praga, dijete, uhh...
Evo nas i u Bedekovčini! Bar tisuću motora su već ovdje, i još ih pristiže. Najljepši dragulji su pred samom crkvom; stare bembure iz tridesetih i četrdesetih, sa prikolicama, sređene do najmanjih detalja, ili druge u još originalnom stanju, neobnovljene, ali savršeno spremne za cestu. Daddy likes! Gledam i ne odvajam pogleda...
Sa sjevera nam se spuštaju oblaci, počinje kiša i - ne mogu vjerovati - čak i sitna tuča! Blagoslov prolazi, nitko nije baš previše euforičan; vrijeme je popišano, umor se osjeća i mnogi se više vesele obećanom gulašu a la vild, nego blagoslovu i formalnom početku sezone. Većina bajkera se pridružuje Rotten Ridersima; idu na njihov after party, no mi Veterani odlazimo našim domaćinima, Zabočkim vrijednim dečkima koji su nam složili feštu i klopu u vatrogasnom domu Pavlovec.
No, mene muči nešto; ovu sam sezonu počeo malo žešće i već sam četri dana u sedlu; puno za starog prdonju na početku sezone, nakon kusur mjeseci nevoženja. Lijevi me ručni zglob boli sve više, i postaje mi muka već i kuplung stisnuti; zaradio sam upalu karpalnog tunela. Koja ironija! Ljudi to dobiju od sjedenja za kompom, a ja, profesionalni kompjuteraš zaradim je sjedeći na motoru! (kasnija opaska; dva dana nisam mogao koristiti ruku, a oporavak je trajao punih tjedan dana)
Post je objavljen 11.04.2010. u 14:09 sati.