Cesta je cijelom svojom dužinom tvrdi, nabijeni makadam. Prepun zimskih rupa, tako da se igram terenske vožnje i vozim stojećki, Tena podamnom klati gore-dolje dok se čupam iz jedne rupe i uvaljujem u sljedeću. Svejedno, vožnja ide glatko, makar se bajkeri na choperima i jurilicama ne bi dobro proveli. Pred graničnim prijelazom na Maljevcu ponovo izbijam na asfalt - odmah iza brijega na jugu je Velika Kladuša. Ja nastavljam prema zapadu, preko Cetingrada do Slunja. Tim putem nikad nisam išao i sad vidim što sam propustio; možda najzavojitiju i najbregovitiju cestu kojom sam ikada vozio! Pristojan asfalt, no brzi, uzastopni zavoji, sa podjednako brzim i kratkim usponima i padovima ceste; pravi tobogan!
Kod Slunja izlazim na staru magistralu i palim preko Krnjaka do Turnja. Tu, na Mostanju se odvajam lijevo i podno Pečurkovog brda preko Barilovića odlazim do Duga Rese, do frendova na popodnevnu kavicu.
Kasnije, starom Karlovačkom do Zagreba i Slavonskom u Sesvete, među frendove u klubu - sav nasmijan i sretan od vožnje - k'o dijete kad mu netko pokloni prekrasnu igračku...
Post je objavljen 08.04.2010. u 17:05 sati.