Zapitkivalo
23.04.2010., petak
ČEMU TOPNIČKI DNEVNICI
-Evo, Drago, kavica je upravo gotova! Uživajmo, a ti pričaj , što ima novoga! – kažem mome prijatelju, umirovljenome profesoru.
-Mmmm.. baš je dobra!... Pitaš, ima li što novoga... Ima i nema... kako se uzme. Sjećaš se – prošle smo godine razgovarali o onim topničkim dnevnicima, koje od naših dužnosnika traži haaški tužitelj Brammertz... Mislio sam, da je on od njih odustao, kad je spoznao, da ih kod nas više nema, i kad je uvidio, da su oni besmisleni za dokazivanje krivnje naših generala u Haagu, posebno generala Gotovine... Topnički dnevnici opet „jašu“ -Nakon one nedavne izjave srbijanskoga predsjednika B.Tadića, da „politički ne bi bilo dobro, ako bi ICTY oslobodio generala Gotovinu...“ postalo je jasno, da Haaški tribunal nema čvrstih dokaza o krivnji našega generala... Za njegovu osudu treba „iskonstruirati“ „dokaze“....Kada je prije nekoliko mjeseci trebalo „pronaći“ te dnevnike, bilo je rečeno, kako će sud ICTY-a pozvati našega glavnog državnog odvjetnika u Haag, da tamo taj problem „raščisti“ s tužiteljem. Kad je to čuo jedan moj znanac, poslao je gospodinu Bajiću popis pitanja za tužitelja Brammertz-a – da mu ih iznese, kao pitanja običnoga hrvatskoga građanina. Ovom znancu problem je engleski jezik, koji se uglavnom koristi u tim međunarodnim kontaktima, kao i adrese tužitelja... No, plan o sastanku Bajić – Brammertz je otkazan, pa pripremljena pitanja nisu isporučena. Pisac pitanja poslao ih je i objavio na jednom internetskom portalu... Tamo sam ih pročitao i ispisao – lijepo hrvatski rečeno – „isprintao“... Imam taj print, pa ću vam pročitati najzanimljivije...: Opet su „topnički dnevnici“ za „Den Haag“ postali svojevrsna „batina za discipliniranje“ naših dužnosnika u poslušnosti prema EU-i... Mislim, da je bilo dosta našeg podaničkoga ponašanja, i da bi trebalo „zamoliti“ tužitelja Brammertz-a, da zbog naše javnosti objavi takove „topničke dnevnike“, koje je Tužiteljstvo ICTY-a tražilo i dobilo od granatiranja Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva,.... ali...! Evo tih pitanja...! PITANJA: 1)Što želite postići tim topničkim dnevnicima u optuživanju hrvatskih generala: - saznati brojno stanje i karakteristike hrvatskoga topništva? - saznati porijeklo hrvatskoga topništva nabavljenoga unatoč embargu? - saznati koliko je bilo brojno stanje i porijeklo topničkoga streljiva hrv. vojske? - saznati kakova je bila učinkovitost hrvatskoga topništva? 2)Za koga prikupljate te podatke pretražujući eventualne državne tajne RH i koliko će Vam platiti za tu korupciju? 43)Želite li Vi možda optužiti hrvatske generale i za njihove misli u to vrijeme, ili za njihova djela?)Služi li Vama – ili onome tko Vas plaća – potraga za tim papirima, koje je ratni vihor prorijedio, ako su postojali – kao oblik blokade Hrvatskoj za članstvo u EU-i?5)Jeste li tražili i prikupili takove topničke dnevnike o granatiranju Sarajeva, Dubrovnika, Vukovara, ... ? - od koga ste ih tražili? - koliko ste ih dobili? - Kako izgledaju – pokažite nam ih...? Da bi ICTY uživao poštovanje naroda, trebao bi sa svima postupati jednako! 6)Kada ćete pokrenuti optužnice protiv odgovornih šefova međunarodne zajednice, koji nisu zaustavili agresiju na Republiku Hrvatsku 1 991. god? Da su oni odmah zaustavili agresore, ne bi uopće bilo ni Domovinskoga rata, ni akcije „Oluja“, pa ni ove potrage za topničkim dnevnicina... 7)Zbog čega ne poštujete princip redoslijeda u pokretanju optužnica u ICTY-u? – Onim redom, kojim su se događaji nizali u vremenu ! Ovako, najprije procesuirate i kažnjavate one, koji su se branili, a tek poslije napadače (Ako se ICTY ne ugasi!...Pa agresori i ne budu kažnjeni!) PRIJEDLOG ZA TRAŽENJE JOŠ NEKIH BESMISLENIH DOKUMENATA 1.)Mogli bi tražiti valjane oružne dozvole hrvatskih branitelja za oružje, kojim su se služili u ratu, kojega oni zovu Domovinski rat – koje su im izdane i potvrđene od VERITASA s potpisom Štrbca, ili od ORJUNA-e s potpisom Moljevića, ili od ICTY-a s potpisom Brammertz-a. Sve drugo bilo bi ilegalno, protuzakonito i zločinačko... 2.)Isto tako moraju iz Hrvatske dostaviti sve P – EEG – ZZ P ( to su „početni elektroencefalogrami o zajedničkom zločinačkom pothvatu“) , koji su učinjeni početkom planiranja „Bljeska“ i „Oluje“ cjelokupnom političkom i obrambenom vodstvu Republike Hrvatske. Iz njih će Tužiteljstvo u Haagu moći očitati postotke njihove povezanosti, njihove namjere i stupnja njihovih zločinačkih misli. 3.)Također vlasti Republike Hrvatske moraju dostaviti sve D – EEG – RZM ( to su „današnji elektroencefalogrami razlika zločinačkih misli“ ) današnjeg vodstva Hrvatske. Na osnovi komparacije s rezultatima analize točke (2) pomoglo bi u donošenju presude. Sindrom „topničkih dnevnika“ Oprostite na upletanju medicine! Kao laika-građanina zanima me - za koje je još optuženike haaško tužiteljstvo tražilo te famozne topničke dnevnike..." - za Vukovar..., za Sarajevo..., za Dubrovnik...? Inače tu potragu smatram "traženjem dlake u jajetu" - da bi se naše generale moglo „po svaku cijenu" osuditi! To je nalik na Nušićevog sreskog načelnika, koji svome podčinjenome kaže: „Samo ga ti uapsi, a dokaze ćemo već lako naći...“ Za tužitelja uopće nije važno kolika su razaranja i čega i razoreno....počinjena u Kninu, koliko je ubijeno civila...Uopće ga ne zanima, što je i koliko pogođeno Da bih mogao poštivati Tužiteljstvo, ono bi trebalo postupati sa svima jednako, poštujući i uzročno-posljedični princip : koji su događaji bili uzroci, a koji njihove posljedice...Ovako to smatram cinizmom...Čini mi se, da se tim "dnevnicima" hoće još nešto postići: broj topova, kojih su tipova, čije su proizvodnje, od koga su nabavljeni, dakle - tko je kršio embargo na prodaju oružja i pomogao obranu neželjene neovisne države Hrvatske - da bi ga se kaznilo za "nepoštivanje međunarodne zajednice"...(tko li je to?)... Što bi bili ti "topnički dnevnici" -Po zamisli tužitelja to su, vjerojatno, neki formulari na nekim papirima - koje moraju popunjavati zapovjednici topničkih baterija (bitnica)...Morali bi imati opće podatke o pojedinom topu: koji je tip, godina proizvodnje, proizvođač, od koga je dobavljen i kada, možda i cijena, kalibar (To je promjer presjeka granate, ili šupljine cijevi), za koje je domete predviđen, kada i kako je servisiran (Znači pregledan, podmazan,...), tko ga je servisirao,... Zatim podaci o trenutačnom statusu - poimenično posada topa i funkcije, koordinate položaja, koliko je projektila na raspolaganju, čije su proizvodnje, otkuda i kako su nabavljeni, njihova rasprskavajuća karakteristika (Protiv žive sile, rasprskavanje na površini cilja, ili protivoklopni, ili kumulativni za razaranje utvrđenja, itd...), za koje su ciljeve postavljeni i s kojom svrhom, jesu li punjeni niskoradioaktivnim zrnjem, njihov ekološki stupanj,... koordinate i udaljenosti ciljeva, azimuti ciljeva (To su kutovi između pravca od topa ka sjeveru i pravcina koji prolaze od topa prema ciljevima...), elevacije prema pojedinim ciljevima (To su kutovi između horizontalne ravnine i osi topovske cijevi...), tko su upravljači vatre na istaknutim položajima što bliže ciljevima, tko su izvidnici i obavještajci o situacijama u ciljevima, tko je zapovijedao topničkom vatrom i njenom vrstom, koliko je ispaljeno granata i u koliko vremena, kakovi su rezultati paljbe... Tužitelj smatra, da naši topnici nisu imali drugog posla, nego da pišu neke papire za neku gospodu iz „međunarodne zajednice“... Štoviše, nakon nekoga vremena bitnica se mora premiještati na drugu poziciju, da se izbjegne protivnička protupaljba, jer protivnik nastoji otkriti koordinate mjesta topova, koji pucaju na njega... Pa onda skoro sve to ponovno za novu poziciju...! Svrha traženja topničkih dnevnika-Kad bih mogao pitati Tužitelja - pitao bih ga, koju svrhu ima traženje tih famoznih topničkih dnevnika. Tuži li on naše generale - zapravo generala Antu Gotovinu - zbog tih dnevnika, ili zbog razaranja protivničkih položaja, ili civilnih objekata i ubijanje civila...? Kako se iz dnevnika mogu vidjeti razaranje i ubijanje...? Može li on shvatiti, da neki od tih traženih "papira" u ratnoj žurbi nije napisan ili da se izgubio...., da je izgorio, ili da ga je zatrpala zemlja od bliske eksplozije neprijateljske granate?... Traži li on slične dnevnike i od agresora na Hrvatsku...? Ako Tužitelja zanima, koliko su topovi HV poubijali protivničkih ljudi i srušili njihovih kuća - zašto ne ode na teren i to osobno izbroji. Promatrači UN su to sve brojili. I poginule...Mogao bi tamo odvesti i sudske forenzičare, koji bi prepoznali ono što je razoreno u ratu, a što je poslije obnovljeno.. Ako mu je do istine... -Da li je Tužiteljstvo tražilo topničke dnevnike i o razaranju Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva,...? - Koliko znam iz sredstava informiranja - nije tražilo... Ovo za Gotovinu je prvi slučaj... I kad malo "mućneš glavom" nameće se misao, da on nema dokaza protiv Gotovine iz optužnice. I sada izmišlja te dnevnike, jer mora postići kaznu za Gotovinu...da bi se dodvorio nekoj "međunarodnoj zajednici"..., koja ga plaća, da bi bio „neovsna institucija..." Čemu još mogu poslužiti ti topnički dnevniciOsim "dokaza" krivnje generala Gotovine ovi topnički dnevnici - po mome mišljenju - trebaju poslužiti još i za nešto drugo... Iz općih podataka o topovima moglo bi se saznati kada i otkuda su oni nabavljeni. Početkom raspada Jugoslavije i agresije na Hrvatsku "neki elementi" "međunarodne zajednice", protivnici osamostaljenja Hrvatske "izlobirali" su proglašenje embarga na uvoz oružja na „teritorij bivše Jugoslavije“ u situaciji, kad je hrvatski neprijatelj bio "do zuba naoružan" i hrvatskim oružjem iz bivše Jugoslavije. To je bila očita nepravda prema Hrvatskoj - uz obrazloženje "da se onemogući rat" na ovome prostoru... Embargo nije postigao cilj, pa bi trebalo otkriti prekršitelje istoga u samoj Hrvatskoj i izvan nje - i kazniti ih na primjeren način... I kao primjer drugima...! A podaci iz tih dnevnika bi u tome pomogli... Drugi cilj"dnevničkih zahtjeva" je i pojačati pregovaračku blokadu pristupnih pregovora između Hrvatske i EU, kako bi se vodstvo RH "omekšalo" za udovoljavanje prohtjevima prema Hrvatskoj nekih članica EU, kao što su pogranični zahtjevi, zahtjevi za pogodnim kupovanjem hrvatskih dobara, odricanje od određenih privreda u korist drugih članica,...U povijesti smo već imali nešto takovo...Hvala lijepa na takovoj EU! Treći cilj bi bio u službi prethodnoga cilja. Da bi hrvatsko vodstvo bilo popustljivije, dobro bi bilo ključne ljude iz njega međusobno suprotstaviti ("zavaditi"). Neki od njih će podanički i dodvornički biti za apsolutnu poslušnost prema zahtjevima ICTY-a i pod cijenu odricanja od nacionalnog ponosa dopuštajući "kopanje" i po tajnim državnim dokumentima - i obećavajući tražene dnevnike - ako ih i nema...U državama tih "kopača" to je nezamislivo... Neki naši dužnosnici predlažu i procesuiranje "odgovornih"...ne uzimajući u obzir "ratne okolnosti". I ne zamišljaju, da bi i ONI mogli biti ti "odgovorni..." I ne osjećaju se odgovorni za smrt tisuća hrvatskih državljana i za "nestanke" hrvatskih domova... Doduše, haaško Tužiteljstvo i ne pita za to...! Kronološki i uzročno-posljedični princip -Meni u tim istragama i suđenjima u haaškom Tribunalu uopće nema logike. Zbog toga taj posao u meni ne izaziva osjećaj pravednosti - što bi trebao činiti... Umjesto, da sudi najprije onima, koji su pokrenuli agresiju na Hrvatsku razarajući, ubijajući i progoneći Hrvate, koji su se morali braniti i u tom neprijatelje i ubijati i progoniti... Da nije bilo agresije na Hrvatsku, Domovinskog rata ne bi ni bilo... Ne bi bilo ni zločina ni "zločina" za koje sada treba kazniti - između ostaloga - i generala Antu Gotovinu. Ne bi trebalo ni izmišljati te fantomske topničke dnevnike... Dakle, taj sud je počeo kažnjavati one koji su se branili, dok su I to "traženjem dlake u jajetu", kao štoagresori istoga ranga još na slobodi... Umjesto kažnjavanja uzroka - kažnjavaju se posljedice... su ti topnički dnevnici. Sindrom ratnih veteranaDogađa se tu još jedna pojava. To je - kako ja kažem - "sindrom ratnih veterana". To je pojava u cijelom "civiliziranom svijetu": Kada treba braniti državu od agresora, potrebni su ratnici. Njih treba opremiti i uvježbati, da se znaju braniti, da znaju i ubijati neprijatelja... Kada je rat završen, oni su nepotrebni, ponekad su i smetnja onima, koji nisu ratovali - kako bi u miru odlučivali i upravljali u obranjenoj državi... Ako za nešto iz vremena rata treba "odgovarati"- trenutačni upravljači će bez kolebanja procesuirati i kazniti - veterane. Samo,takova "veteranska situacija" mogla bi se negativno odraziti za slučaj potrebe ponovnog rata....Tko bi tada išao u rat s toliko žara i domoljublja..., ako bi znao, da poslije možda može biti kažnjen bez krivnje... A možda ta suđenja imaju za cilj u stanovništvu izazvati apatiju prema obrani od agresora... Za ubuduće...I Predsjednik Mesić priznaje, da su neki dnevnici možda nestali i da odgovorne za to treba "procesuirati"... Ali, ako se držimo principa "zapovjedne odgovornosti" - onda bi on trebao"odstupiti s dužnosti", jer nije spriječio nestanak važnih dokumenata (za koga važnih?) u "svojoj državi". Iako nisam siguran, da je on uopće vidio kako ti "dnevnici" izgledaju...A i zašto bi ih trebao vidjeti, ako nije bio na bojišnici... |
08.04.2010., četvrtak
POVIJEST DOMOVINSKOGA RATA - U ŠKOLE
Upravo smo moj prijatelj Drago, profesor u mirovini, i ja sjeli za uobičajenu kavicu – kad je ušao moj unuk Ivica.
-Ivice, došao si kao naručen – kaže mu Drago – baš trebam tvoj odgovor na jedno pitanje, koje me zaokuplja ovih dana (nije za ozjenu!): Što ste učili iz povijesti o Domovinskom ratu? -Pa, ne baš mnogo – poče Ivica oklijevajući – što vas zanima? -Zanima me „Oluja“... -To je završna osloboditeljska ratna akcija...Hrvatski branitelji oslobodili su cijelu Hrvatsku osim istočnoga dijela... protjerali su Srbe... Mnogo je poginulo ljudi. Glavni vojni organizator kod oslobađanja Knina bio je general Ante Gotovina... On je sada u Haagu u zatvoru, optužen je za počinjene ratne zločine i prekomjerno razaranje srpskih položaja.... -Eto vidite! – razljutio se Drago – Tako je to, kad nemamo napisanu Povijest Domovinskog rata u školama....! Djeca uče i krivotvorine, napr. o protjerivanju Srba.. Pričao sam vam o razgovoru s jednim čovjekom, koji je već pred dvije godine napisao projekt za pisanje Povijesti Domovinskog rata i kako bi ona dospjela u sve školske knjižnice... Baš sam jučer opet s njim o tome razgovarao i saznao, da od toga nema ništa.... Što je sve taj predlagač poduzimao Danas u vrijeme traženja fantomskih topničkih dnevnika, u vrijeme suđenja našim generalima za oslobađanja Republike Hrvatske od agresora kao „zajednički zločinački pothvat“ i podizanja tužbe protiv Republike Hrvatske za genocid, iako se branila od agresora – pokazuje se nastojanje „nekih faktora“, da pišu našu noviju povijest tako, da bi se pokazalo, kako naša država „stvorena i obranjena zločinima“ ne može opstati u samostalnosti kao druge države. To bi nas trebalo osvijestiti, da sami napišemo i tiskamo našu Povijest Domovinskog rata. To je važno učiniti dok još postoji naša neoboriva dokumentacija o tom i dok su još živi i sudionici toga rata. Imamo i ljude, koji to mogu i znaju učiniti. Samo ih treba okupiti i poduprijeti. Država treba osigurati potrebni novac za to. Razgovarajući s nekim ljudima i braniteljima i članovima HKV-a (Hrvatskoga kulturnog vijeća) odlučio sam „staviti na papir“ jedan oblik prijedloga, kako bi to valjalo učiniti. Već sam znao, da su neki naši povjesničari, snimatelji i novinari objavili lijepe radove o pojedinim događajima u svezi s našim Domovinskim ratom. Kako se o Ratu treba učiti i u školama, da to ne zaborave i naši potomci – predložio sam projekt pisanja Povijesti Domovinskoga rata, u kojoj bi svaki profesor, učitelj, učenik i čitatelj uopće mogao naći suštinu o tome razdoblju hrvatske povijesti sve „na jednome mjestu“, bez posebnog traženja po knjižnicama. Knjižnice bi i dalje bile – s tim u vezi – za one koji studiraju povijest... Ta Povijest bi mogla – po mome mišljenju – poslužiti i braniteljima (odvjetnicima) naših optuženika u Haagu. Da bi ta Povijest bila brže gotova, da bi imala veću vjerodostojnost i da bi što prije stigla u škole, zamislio sam, da je izradi i izda jedna ustanova, jedan autorski i uređivački kolegij, a ne samo jedan pojedinac. Mislio sam – a mislim i danas – da bi to moglo preuzeti Hrvatsko kulturno vijeće, kao jedna kulturna institucija, kojoj bi država trebala osigurati za to potrebni novac, jer je to posao od izuzetnog značenja za našu državu... Oko godinu i pol nudio sam taj projekt i apelirao za njegovo ostvarenje kod raznih institucija - bez uspjeha... Najprije je taj moj prijedlog prihvatilo uredništvo internetskog portala HKV-a (Hrvatskoga kulturnoga vijeća) i objavilo ga na portalu pod naslovom „Inicijativa člana HKV-a“ na samom kraju 2007. godine. I sada je tamo u arhivi portala... „Nema novaca...“ Odmah početkom 2008. godine pisao sam Predsjedniku Vlade RH, moleći za potrebni novac.. Njegov ured je to proslijedio „na rješavanje“ Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa,...a ja opet Ministarstvu kulture. Ministarstvo znanosti je šutjelo sve dok im nisam poslao isti projekt klasičnom poštom. Umjesto odobrenja novca konačno su mi poslali ispis dijela nastavnoga programa povijesti, u kojemu je predviđeno i učenje o Domovinskome ratu... To uopće nije sporno!...Pitanje je iz kojih izvora i na koji način će se to učiti....Za to sam ja već znao – dakle nema novčane potpore... Obratio sam se i Dokumentacijskom centru Domovinskoga rata... Oni su me ljubazno izvijestili, da imaju na obradi mnogo građe, ali za to treba puno rada i vremena... Dakle, opet ništa.... Ipak, ovih dana sam čuo, da su objavili Kronologiju – ali je u skladištu. Dakle, ne stiže u škole... U drugoj polovini 2008. godine – prije definiranja proračuna za slijedeću godinu, 2009., ponovio sam opet pisanje istim institucijama, da se ne bi moglo „izgovarati“, da je proračun već zaključen....Sve je završilo opet – bez novca.. U međuvremenu sam ponudio Večernjem listu, da barem oni izdaju „Kronologiju Domovinskoga rata sa stranica Večernjaka“, kao posao sličan izdavanju nekih drugih knjiga, kao isplativ posao, kao reklamu...., kako bi tako stigla u škole.... Nisu se udostojali ni odgovoriti.... Koalicija zajedničkog djelovanja Krajem 2008.god braniteljske udruge Zagreba, svjesne sitne razdvojenosti udruga cijele Hrvatske - pokrenule su osnivanje Koalicije zajedničkoga djelovanja (KZD) raznih udruga sa sličnim programima. Opet mi se javila nada, da bi se konačno mogao ostvariti projekt Povijesti Domovinskog rata – prema mome prijedlogu, ili na neki možda bolji način. Sakupio sam adrese udruga iz Domovinskog rata po sjedištima svih županija i razaslao im – što e-poštom, što klasičnom poštom - jedan oblik okružnice pod naslovom „Zajedno možemo više i bolje“ pozivajući ih, da se u KZD-a zajednički prijavimo za novčana sredstva Ministarstvu OBMS-i za određene aktivnosti.... Predložio sam i „početno vodstvo“ od tri člana i njihovo povezivanje s HKV-om i Hrvatskim slovom, kao svojevrsnim glasilom... Od svih spomenutih adresa dobio sam odgovor samo od gospođe Zlate V. Ona je načinila knjigovodstveni oblik praćenja čitavoga posla. Ja joj se i ovim putem zahvaljujem na ponuđenoj pomoći i uloženom trudu. Približni proračun Napravio sam i približni proračun od 2,040.000 Kn (prema cijeni kompleta „Hrvatski prezimenik“od 1200 Kn – to je bilo ljeti 2.009. god)), čime bi se kompletima „Povijest Domovinskoga rata“ moglo „stići“ u knjižnice svih škola, u knjižnice svih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, u sve narodne knjižnice i čitaonice (dio novca za ovo trebalo bi dati Ministarstvo znanosti, obrazovanja.... iz financiranja – tada besplatnih – školskih udžbenika), a dio novca bi se „vratilo“ slobodnom prodajom.... Doduše, bilo bi lijepo, kada bi RH mogla pokloniti po primjerak svakome branitelju i obitelji, kojoj je Rat nekoga oduzeo... Tim novcem trebalo bi proizvesti 1.700 kompleta Povijesti.Bilo je zamišljeno, da bi od toga broja bilo još oko 300 primjeraka za slobodnu prodaju.Mislio sam, da bi takovo izdanje s točnim podacima, koje ne bi bilo moguće ignorirati - koristilo i odvjetnicima naših optuženika u Haagu. Tako bi ICTY morao prihvatiti i naše podatke, a ne samo one iz „Veritasa“... Stigla je recesija U početku mjerodavni nisu imali razumijevanja za ovu zadaću, a onda se razmahala ova recesija, ukinuti su besplatni udžbenici... i od svega ništa!!...To je trebala biti neka vrsta "točke na kraju rečenice" zvane Domovinski rat...Ali, što se može, kad za nešto takovo "nema novaca"!!! Glavno je, da su branitelji pobijedili u Domovinskom ratu često kupujući oružje i vlastitim novcem (kao na primjer Marko Perković - Thompson, koji je kupio sam strojnicu marke "Thompson" i branio svoje Čavoglave..) - da bi danas razni menadžeri, neki gradonačelnici i župani imali basnoslovne plaće... Ali za Povijest te borbe "nema novaca"! Prijedlog za usputno snimanje TV serije Čak sam predlagao i snimanje TV serije o Domovinskom ratu pod naslovom "To je naša Domovina"....Bila bi kombinacija filmskih i TV snimki stvarnih događaja i igranih prizora. Serija bi mogla biti jednim dijelom nastavak na "Dugu mračnu noć" A. Vrdoljaka.. On bi se najbolje snašao u arhiviranim dokumentarcima HTV-a. Štoviše, laički sam napisao scenarij za prvu epizodu pod naslovom „Balvanizacija“.... Ali...! Takova serija trebala bi pokazati mladima te događaje, jer mislim, da su oni danas izloženi zabavi, lagodnosti... i zaboravu Rata (tadašnji šestogodišnjaci danas su oko 25 godina...)....A „neki krugovi"nastoje im taj dio povijesti prikazati kao zločinački. Novi poticaj su potraživanje „topničkih dnevnika“ Pitate se, vjerojatno, zašto sada sve to opet govorim, predlažem. Poticaj dolazi iz Haaga u obliku zahtjeva za isporuku tih fantomskih topničkih dnevnika, kada već nema nekih drugih "opipljivih" dokaza o krivnji naših generala u Haagu, posebno generala Gotovine.Doduše, meni kao laiku nije jasno, kako se u tim eventualnim papirima vide razorene kuće i ubijeni civili... Kada odem u Vukovar, i danas vidim mnogo razorenih kuća iz čijih ruševina rastu prave šikare..I sve to vidim bez ikakovih "dnevnika".. Do izražaja sve više dolaze podaci, koji u Haag stižu iz "Veritasa" po čemu bi se Povijest hrvatskog Domovinskog rata pisala u Haagu. A kakova bi bila, možemo samo zamisliti!!Eto, zbog toga bi mi sami trebali pisati našu Povijest čim prije...! Barem onaj prvi dio – „Kronologija Domovinskog rata“ i treći dio „Dokumenti Domovinskog rata“ i da što prije stignu i u škole...! Znam, da je vrijeme recesije. Ali, čekanje financijskog oporavka države moglo bi biti štetno.... To je neshvatljivo Ne mogu shvatiti toliku neslogu, bolje reći – apatičnost u dijelu hrvatskoga naroda... ili nebrigu dužnosnika u velikom broju institucija... Zar bi opet trebala nastati neka velika nevolja, da se pokrenemo...! Pa i rezultati izbora u posljednje vrijeme,.... apstinencija glasovanja... Da li je to samo naša pojava, ili globalna pojava...? Već sam pomislio, da ta zamisao naše Povijesti ništa ne vrijedi, da je nepotrebna - ali opet nisam čuo za neku bolju zamisao. Potraga za topničkim dnevnicima Sada, kad se to suđenje našim generalima u Haagu „oteglo“, kada tužitelj traži „dlaku u jajetu“, da bi dokazao, da je „crno“ zapravo „bijelo“ tražeći kojekakove papire – počinjem si umišljati, da imam neke „vizionarske sposobnosti“, a počinjem sumnjati u vrijednost IQ-a ljudi, koji su taj prijedlog ignorirali, umjesto, da s time požure, dok „nije kasno“... (bez brige, ne bun postal umišljenik!).... Iako sam izgubio nadu, da bi predložena povijest mogla uskoro ugledati „svjetlo dana“ – ipak možda „odgovorni“ shvate, da je ulaganje u nju važnije od, napr. prijevremenih izbora... Na kraju se pitam, zbog čega je nastala ta apatija među nama i čekanje, da netko drugi sve napravi za nas...? |
