Zapitkivalo

Upravo smo moj prijatelj Drago, profesor u mirovini, i ja sjeli za uobičajenu kavicu – kad je ušao moj unuk Ivica.
-Ivice, došao si kao naručen – kaže mu Drago – baš trebam tvoj odgovor na jedno pitanje, koje me zaokuplja ovih dana (nije za ozjenu!): Što ste učili iz povijesti o Domovinskom ratu?
-Pa, ne baš mnogo – poče Ivica oklijevajući – što vas zanima?
-Zanima me „Oluja“...
-To je završna osloboditeljska ratna akcija...Hrvatski branitelji oslobodili su cijelu Hrvatsku osim istočnoga dijela... protjerali su Srbe... Mnogo je poginulo ljudi. Glavni vojni organizator kod oslobađanja Knina bio je general Ante Gotovina... On je sada u Haagu u zatvoru, optužen je za počinjene ratne zločine i prekomjerno razaranje srpskih položaja....
-Eto vidite! – razljutio se Drago – Tako je to, kad nemamo napisanu Povijest Domovinskog rata u školama....! Djeca uče i krivotvorine, napr. o protjerivanju Srba.. Pričao sam vam o razgovoru s jednim čovjekom, koji je već pred dvije godine napisao projekt za pisanje Povijesti Domovinskog rata i kako bi ona dospjela u sve školske knjižnice... Baš sam jučer opet s njim o tome razgovarao i saznao, da od toga nema ništa....

Što je sve taj predlagač poduzimao

Danas u vrijeme traženja fantomskih topničkih dnevnika, u vrijeme suđenja našim generalima za oslobađanja Republike Hrvatske od agresora kao „zajednički zločinački pothvat“ i podizanja tužbe protiv Republike Hrvatske za genocid, iako se branila od agresora – pokazuje se nastojanje „nekih faktora“, da pišu našu noviju povijest tako, da bi se pokazalo, kako naša država „stvorena i obranjena zločinima“ ne može opstati u samostalnosti kao druge države. To bi nas trebalo osvijestiti, da sami napišemo i tiskamo našu Povijest Domovinskog rata.

To je važno učiniti dok još postoji naša neoboriva dokumentacija o tom i dok su još živi i sudionici toga rata. Imamo i ljude, koji to mogu i znaju učiniti. Samo ih treba okupiti i poduprijeti. Država treba osigurati potrebni novac za to.
Razgovarajući s nekim ljudima i braniteljima i članovima HKV-a (Hrvatskoga kulturnog vijeća) odlučio sam „staviti na papir“ jedan oblik prijedloga, kako bi to valjalo učiniti. Već sam znao, da su neki naši povjesničari, snimatelji i novinari objavili lijepe radove o pojedinim događajima u svezi s našim Domovinskim ratom. Kako se o Ratu treba učiti i u školama, da to ne zaborave i naši potomci – predložio sam projekt pisanja Povijesti Domovinskoga rata, u kojoj bi svaki profesor, učitelj, učenik i čitatelj uopće mogao naći suštinu o tome razdoblju hrvatske povijesti sve „na jednome mjestu“, bez posebnog traženja po knjižnicama. Knjižnice bi i dalje bile – s tim u vezi – za one koji studiraju povijest...

Ta Povijest bi mogla – po mome mišljenju – poslužiti i braniteljima (odvjetnicima) naših optuženika u Haagu.
Da bi ta Povijest bila brže gotova, da bi imala veću vjerodostojnost i da bi što prije stigla u škole, zamislio sam, da je izradi i izda jedna ustanova, jedan autorski i uređivački kolegij, a ne samo jedan pojedinac. Mislio sam – a mislim i danas – da bi to moglo preuzeti Hrvatsko kulturno vijeće, kao jedna kulturna institucija, kojoj bi država trebala osigurati za to potrebni novac, jer je to posao od izuzetnog značenja za našu državu...
Oko godinu i pol nudio sam taj projekt i apelirao za njegovo ostvarenje kod raznih institucija - bez uspjeha... Najprije je taj moj prijedlog prihvatilo uredništvo internetskog portala HKV-a (Hrvatskoga kulturnoga vijeća) i objavilo ga na portalu pod naslovom „Inicijativa člana HKV-a“ na samom kraju 2007. godine. I sada je tamo u arhivi portala...


„Nema novaca...“

Odmah početkom 2008. godine pisao sam Predsjedniku Vlade RH, moleći za potrebni novac.. Njegov ured je to proslijedio „na rješavanje“ Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa,...a ja opet Ministarstvu kulture. Ministarstvo znanosti je šutjelo sve dok im nisam poslao isti projekt klasičnom poštom. Umjesto odobrenja novca konačno su mi poslali ispis dijela nastavnoga programa povijesti, u kojemu je predviđeno i učenje o Domovinskome ratu... To uopće nije sporno!...Pitanje je iz kojih izvora i na koji način će se to učiti....Za to sam ja već znao – dakle nema novčane potpore... Obratio sam se i Dokumentacijskom centru Domovinskoga rata... Oni su me ljubazno izvijestili, da imaju na obradi mnogo građe, ali za to treba puno rada i vremena... Dakle, opet ništa.... Ipak, ovih dana sam čuo, da su objavili Kronologiju – ali je u skladištu. Dakle, ne stiže u škole...

U drugoj polovini 2008. godine – prije definiranja proračuna za slijedeću godinu, 2009., ponovio sam opet pisanje istim institucijama, da se ne bi moglo „izgovarati“, da je proračun već zaključen....Sve je završilo opet – bez novca..
U međuvremenu sam ponudio Večernjem listu, da barem oni izdaju „Kronologiju Domovinskoga rata sa stranica Večernjaka“, kao posao sličan izdavanju nekih drugih knjiga, kao isplativ posao, kao reklamu...., kako bi tako stigla u škole.... Nisu se udostojali ni odgovoriti....


Koalicija zajedničkog djelovanja

Krajem 2008.god braniteljske udruge Zagreba, svjesne sitne razdvojenosti udruga cijele Hrvatske - pokrenule su osnivanje Koalicije zajedničkoga djelovanja (KZD) raznih udruga sa sličnim programima. Opet mi se javila nada, da bi se konačno mogao ostvariti projekt Povijesti Domovinskog rata – prema mome prijedlogu, ili na neki možda bolji način.


Od svih spomenutih adresa dobio sam odgovor samo od gospođe Zlate V. Ona je načinila knjigovodstveni oblik praćenja čitavoga posla. Ja joj se i ovim putem zahvaljujem na ponuđenoj pomoći i uloženom trudu.



Približni proračun
Tim novcem trebalo bi proizvesti 1.700 kompleta Povijesti.
Bilo je zamišljeno, da bi od toga broja bilo još oko 300 primjeraka za slobodnu prodaju.Mislio sam, da bi takovo izdanje s točnim podacima, koje ne bi bilo moguće ignorirati - koristilo i odvjetnicima naših optuženika u Haagu.
Tako bi ICTY morao prihvatiti i naše podatke, a ne samo one iz „Veritasa“...
Stigla je recesija

U početku mjerodavni nisu imali razumijevanja za ovu zadaću, a onda se
razmahala ova recesija, ukinuti su besplatni udžbenici... i od svega
ništa!!...To je trebala biti neka vrsta "točke na kraju rečenice"
zvane Domovinski rat...Ali, što se može, kad za nešto takovo "nema
novaca"!!! Glavno je, da su branitelji pobijedili u Domovinskom ratu
često kupujući oružje i vlastitim novcem (kao na primjer Marko Perković - Thompson, koji je
kupio sam strojnicu marke "Thompson" i branio svoje Čavoglave..) -
da bi danas razni menadžeri, neki gradonačelnici i župani imali
basnoslovne plaće... Ali za Povijest te borbe "nema novaca"!


Prijedlog za usputno snimanje TV serije

Čak sam predlagao i snimanje TV serije o Domovinskom ratu pod naslovom
"To je naša Domovina"....Bila bi kombinacija filmskih i TV snimki stvarnih događaja i
igranih prizora. Serija bi mogla biti jednim dijelom nastavak na "Dugu mračnu noć" A.
Vrdoljaka.. On bi se najbolje snašao u arhiviranim dokumentarcima HTV-a. Štoviše, laički sam napisao scenarij za prvu epizodu pod naslovom „Balvanizacija“.... Ali...!

Takova serija trebala bi pokazati mladima te događaje, jer mislim, da
su oni danas izloženi zabavi, lagodnosti... i zaboravu Rata (tadašnji
šestogodišnjaci danas su oko 25 godina...)....A „neki krugovi"nastoje
im taj dio povijesti prikazati kao zločinački.
Novi poticaj su potraživanje „topničkih dnevnika“
Pitate se, vjerojatno, zašto sada sve to opet govorim, predlažem. Poticaj dolazi iz
Haaga u obliku zahtjeva za isporuku tih fantomskih topničkih dnevnika,
kada već nema nekih drugih "opipljivih" dokaza o krivnji naših
generala u Haagu, posebno generala Gotovine.Doduše, meni kao laiku
nije jasno, kako se u tim eventualnim papirima vide razorene kuće i
ubijeni civili... Kada odem u Vukovar, i danas vidim mnogo razorenih kuća iz
čijih ruševina rastu prave šikare..I sve to vidim bez ikakovih
"dnevnika"..
Do izražaja sve više dolaze podaci, koji u Haag stižu iz "Veritasa"
po čemu bi se Povijest hrvatskog Domovinskog rata pisala u
Haagu. A kakova bi bila, možemo samo zamisliti!!Eto, zbog toga bi mi sami trebali pisati našu Povijest čim prije...! Barem onaj prvi dio – „Kronologija Domovinskog rata“ i treći dio „Dokumenti Domovinskog rata“ i da što prije stignu i u škole...! Znam, da je vrijeme recesije. Ali, čekanje financijskog oporavka države moglo bi biti štetno....

To je neshvatljivo

Ne mogu shvatiti toliku neslogu, bolje reći – apatičnost u dijelu hrvatskoga naroda... ili nebrigu dužnosnika u velikom broju institucija... Zar bi opet trebala nastati neka velika nevolja, da se pokrenemo...! Pa i rezultati izbora u posljednje vrijeme,.... apstinencija glasovanja... Da li je to samo naša pojava, ili globalna pojava...?


Već sam pomislio, da ta zamisao naše Povijesti ništa ne vrijedi, da je nepotrebna - ali opet nisam čuo za neku bolju zamisao.


Potraga za topničkim dnevnicima

Sada, kad se to suđenje našim generalima u Haagu „oteglo“, kada tužitelj traži „dlaku u jajetu“, da bi dokazao, da je „crno“ zapravo „bijelo“ tražeći kojekakove papire – počinjem si umišljati, da imam neke „vizionarske sposobnosti“, a počinjem sumnjati u vrijednost IQ-a ljudi, koji su taj prijedlog ignorirali, umjesto, da s time požure, dok „nije kasno“... (bez brige, ne bun postal umišljenik!)....
Iako sam izgubio nadu, da bi predložena povijest mogla uskoro ugledati „svjetlo dana“ – ipak možda „odgovorni“ shvate, da je ulaganje u nju važnije od, napr. prijevremenih izbora...

Na kraju se pitam, zbog čega je nastala ta apatija među nama i čekanje, da netko drugi sve napravi za nas...?