Upravo smo moj prijatelj Drago, profesor u mirovini, i ja sjeli za uobičajenu kavicu – kad je ušao moj unuk Ivica.
-Ivice, došao si kao naručen – kaže mu Drago – baš trebam tvoj odgovor na jedno pitanje, koje me zaokuplja ovih dana (nije za ozjenu!): Što ste učili iz povijesti o Domovinskom ratu?
-Pa, ne baš mnogo – poče Ivica oklijevajući – što vas zanima?
-Zanima me „Oluja“...
-To je završna osloboditeljska ratna akcija...Hrvatski branitelji oslobodili su cijelu Hrvatsku osim istočnoga dijela... protjerali su Srbe... Mnogo je poginulo ljudi. Glavni vojni organizator kod oslobađanja Knina bio je general Ante Gotovina... On je sada u Haagu u zatvoru, optužen je za počinjene ratne zločine i prekomjerno razaranje srpskih položaja....
-Eto vidite! – razljutio se Drago – Tako je to, kad nemamo napisanu Povijest Domovinskog rata u školama....! Djeca uče i krivotvorine, napr. o protjerivanju Srba.. Pričao sam vam o razgovoru s jednim čovjekom, koji je već pred dvije godine napisao projekt za pisanje Povijesti Domovinskog rata i kako bi ona dospjela u sve školske knjižnice... Baš sam jučer opet s njim o tome razgovarao i saznao, da od toga nema ništa....
Što je sve taj predlagač poduzimao
Danas u vrijeme traženja fantomskih topničkih dnevnika, u vrijeme suđenja našim generalima za oslobađanja Republike Hrvatske od agresora kao „zajednički zločinački pothvat“ i podizanja tužbe protiv Republike Hrvatske za genocid, iako se branila od agresora – pokazuje se nastojanje „nekih faktora“, da pišu našu noviju povijest tako, da bi se pokazalo, kako naša država „stvorena i obranjena zločinima“ ne može opstati u samostalnosti kao druge države. To bi nas trebalo osvijestiti, da sami napišemo i tiskamo našu Povijest Domovinskog rata.
To je važno učiniti dok još postoji naša neoboriva dokumentacija o tom i dok su još živi i sudionici toga rata. Imamo i ljude, koji to mogu i znaju učiniti. Samo ih treba okupiti i poduprijeti. Država treba osigurati potrebni novac za to.
Razgovarajući s nekim ljudima i braniteljima i članovima HKV-a (Hrvatskoga kulturnog vijeća) odlučio sam „staviti na papir“ jedan oblik prijedloga, kako bi to valjalo učiniti. Već sam znao, da su neki naši povjesničari, snimatelji i novinari objavili lijepe radove o pojedinim događajima u svezi s našim Domovinskim ratom. Kako se o Ratu treba učiti i u školama, da to ne zaborave i naši potomci – predložio sam projekt pisanja Povijesti Domovinskoga rata, u kojoj bi svaki profesor, učitelj, učenik i čitatelj uopće mogao naći suštinu o tome razdoblju hrvatske povijesti sve „na jednome mjestu“, bez posebnog traženja po knjižnicama. Knjižnice bi i dalje bile – s tim u vezi – za one koji studiraju povijest...
Ta Povijest bi mogla – po mome mišljenju – poslužiti i braniteljima (odvjetnicima) naših optuženika u Haagu.
Da bi ta Povijest bila brže gotova, da bi imala veću vjerodostojnost i da bi što prije stigla u škole, zamislio sam, da je izradi i izda jedna ustanova, jedan autorski i uređivački kolegij, a ne samo jedan pojedinac. Mislio sam – a mislim i danas – da bi to moglo preuzeti Hrvatsko kulturno vijeće, kao jedna kulturna institucija, kojoj bi država trebala osigurati za to potrebni novac, jer je to posao od izuzetnog značenja za našu državu...
Oko godinu i pol nudio sam taj projekt i apelirao za njegovo ostvarenje kod raznih institucija - bez uspjeha... Najprije je taj moj prijedlog prihvatilo uredništvo internetskog portala HKV-a (Hrvatskoga kulturnoga vijeća) i objavilo ga na portalu pod naslovom „Inicijativa člana HKV-a“ na samom kraju 2007. godine. I sada je tamo u arhivi portala...
„Nema novaca...“
Odmah početkom 2008. godine pisao sam Predsjedniku Vlade RH, moleći za potrebni novac.. Njegov ured je to proslijedio „na rješavanje“ Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa,...a ja opet Ministarstvu kulture. Ministarstvo znanosti je šutjelo sve dok im nisam poslao isti projekt klasičnom poštom. Umjesto odobrenja novca konačno su mi poslali ispis dijela nastavnoga programa povijesti, u kojemu je predviđeno i učenje o Domovinskome ratu... To uopće nije sporno!...Pitanje je iz kojih izvora i na koji način će se to učiti....Za to sam ja već znao – dakle nema novčane potpore... Obratio sam se i Dokumentacijskom centru Domovinskoga rata... Oni su me ljubazno izvijestili, da imaju na obradi mnogo građe, ali za to treba puno rada i vremena... Dakle, opet ništa.... Ipak, ovih dana sam čuo, da su objavili Kronologiju – ali je u skladištu. Dakle, ne stiže u škole...
U drugoj polovini 2008. godine – prije definiranja proračuna za slijedeću godinu, 2009., ponovio sam opet pisanje istim institucijama, da se ne bi moglo „izgovarati“, da je proračun već zaključen....Sve je završilo opet – bez novca..
U međuvremenu sam ponudio Večernjem listu, da barem oni izdaju „Kronologiju Domovinskoga rata sa stranica Večernjaka“, kao posao sličan izdavanju nekih drugih knjiga, kao isplativ posao, kao reklamu...., kako bi tako stigla u škole.... Nisu se udostojali ni odgovoriti....
Koalicija zajedničkog djelovanja
Krajem 2008.god braniteljske udruge Zagreba, svjesne sitne razdvojenosti udruga cijele Hrvatske - pokrenule su osnivanje Koalicije zajedničkoga djelovanja (KZD) raznih udruga sa sličnim programima. Opet mi se javila nada, da bi se konačno mogao ostvariti projekt Povijesti Domovinskog rata – prema mome prijedlogu, ili na neki možda bolji način.