Zapitkivalo
09.05.2009., subota
IZDAVANJE POVIJESTI DOMOVINSKOG RATA
Zbog čega je to potrebno
-Kako je danas bilo u školi? – pitam Ivicu dok završava ručak. – Jeste li učili što zanimljivo? -Kao obično... Zapravo je bilo zanimljivo, kako je profesorici iz povijesti bilo neugodno kad je govorila o Domovinskom ratu. Za akciju HV „Oluja“ rekla je, da je to bila akcija „poštena i čista kao suza“, a onda se iz zadnje klupe javio Zdravko i rekao, da su iz Hrvatske istjerani Srbi i da je to bio zapravo – zločin. Gospođa profesorica ga je zapitala – otkuda mu to? A on kaže, da je čitao u novinama o suđenju našim generalima... Znaš li ti, djede, gdje bih ja to mogao pročitati, kako je to zapravo bilo...? -Hm! Već bi trebala biti napisana i objavljena „Povijest Domovinskog rata“, gdje bi to sve bilo napisano po istini i dokumentirano, ali to je „negdje nešto zapelo“. O tome mi je pričao prijatelj Drago, koji poznaje jednoga gospodina - nisam mu zapamtio ime – koji je napisao prijedlog, kako bi se organiziralo brzo pisanje i izdavanje te Povijesti - sa većim brojem ljudi...Da to bude na jednome mjestu i pregledno, da ni učenici ni profesori ne moraju tražiti po raznim knjigama i novinama...-Znaš li, kako je on to predložio...? Prijedlog za pisanje Povijesti -Drago je s njim više puta opširno razgovarao... Neke stvari je i meni rekao. A, bilo je to objavljeno i na internetskom portalu HKV-a (Hrvatskog kulturnog vijeća). Veli, da bi vješt informatčar to još uvijek mogao naći negdje na Internetu... u arhivi toga portala... HKV to nije mogao organizirati, jer nema potrebnoga novca... Zbog toga je taj gospodin jednim dopisom zamolio Premijera Vlade RH dr-a Ivu Sanadera, da se zauzme kod zaključivanja državnog proračuna za 2008. god, da Vlada osigura potrebni novac – pogotovo, što je on jednom prilikom pred novinarima obećao, da „ćemo mi sami pisati svoju povijest“... -I, kako je taj prijedlog prošao? – zanima Ivicu. -Iz Premijerovog Ureda ljubazno su mu odgovorili, da su predmet uputili ministru znanosti, obrazovanja i športa dr-u Draganu Primorcu na rješavanje. Gospodinu predlagaču to se činilo logičnim. Ako to ministarstvo kupuje udžbenike i besplatno ih dijeli učenicima po školama – moglo se naći i novac za pisanje i izdavanje Povijesti Domovinskoga rata, jer bi to bio nezaobilazni izvor za nastavu povijesti... Tada spomenuta profesorica ne bi dolazila u nepriliku i u sumnju u istinitost onoga, što predaje svojim učenicima... Gospodin predlagač očekivao je pozitivan odgovor. Nakon čekanja oko mjesec i pol dana nije od Ministarstva dobio nikakovu obavijest. Počeo je sumnjati u to, da li je ministar Primorac uopće vidio taj prijedlog. Nije mogao ni zamisliti, da bi ministru bilo svejedno – kakovu će povijest Domovinskog rata učiti i njegovi potomci!.. Ili ga je neki ministrov suradnik jednostavno stavio u ladicu i tamo ga zaboravio... Ili je dotičnome iz nekih razloga bilo u interesu, da se prijedlog „izgubi i zastari...“ Zato je predlagač još i sam Ministarstvu uputio i prijepis svoga prijedloga i opširnije obrazloženje o potrebi i hitnosti izdavanja spomenute Povijesti -udžbenika predviđenih za besplatno dijeljenje učenicima. Smatra i o i potrebom, da se ona nađe u svim školskim knjižnicama. Podsjetio je, da bi se novac mogao uzeti od novca predviđenog za nabavu vu Povijest važnim udžbenikom..... -Nakon nekog vremena od Ministarstva je dobio ispis dijela nastavnoga programa za 8. razred, gdje je predviđena i povijest Domovinskog rata... O prijedlogu se Ministarstvo nije očitovalo.. -U međuvremenu Ministarstvo i dr Primorac nisu se do sada više oglasili o tom prijedlogu. Predlagatelju je postalo jasno, da oni u tom smislu namjeravaju „braniti se šutnjom“. Nedavno sam razgovarao s Dragom opet o tom. Rekao mi je, da mu je predlagatelj (Kako mu se sada nikako ne mogu sjetiti imena?!?) razočaran rekao, kako je o svemu tome izvijestio Premijera... – Dakle, moj Ivice, i ja sam u tom smislu bez orijentacije....A, izgleda da je bez orijentacije i vaša profesorica... Nego, reci mi – ta profesorica – je li mlada ili starija? -Ma, mlada je – ovo joj je prvo mjesto. Netom je završila školovanje i dobila posao na našoj školi... -Znači, i njoj je potrebna ta Povijest! – razmišljam glasno... -A, kako je taj... zamislio tu Povijest? – i to zanima Ivicu.. Kako je predlagač zamislio svoj prijedlog -Pričao mi je stric Drago i o tome..U prvom redu – kaže on – to bi trebalo biti djelo većeg broja ljudi, a ne pojedinca. Neki pojedinci su već i dosad napisali dobra i zanimljiva djela o tom razdoblju. Za nastavu bi trebali „kopati“ za njima i po njima – i profesori i učenici...Predlagatelj misli: Najbolje bi bilo, da to organizira neka institucija. To bi toj Povijesti dalo veću vjerodostojnost, „veću težinu“, jer bi je članovi imenovanoga uredništva pažljivo pregledavali i popravljali eventualne pogreške i propuste. Tako bi se ona osnivala isključivo na provjerenoj i dokazivoj istini...On smatra, da bi to bilo najbolje povjeriti Hrvatskom kulturnom vijeću (HKV), koje u svome članstvu ima sposobne i poštene ljude različitih struka potrebnih za taj zadatak... IPo toj zamisli Povijest bi se sastojala od tri dijela: I. dio : Kronologija Domovinskoga rata – To bi bio sažeti vremenski popis događaja po principu: kada – gdje – tko – kako – posljedice – progoni – poginuli – razaranja... Predlagač smatra, dabi sve to činilo jedan komplet potreban barem u svakoj školskoj knjižnici. Tako napisana Povijest teško bi se mogla pobijati i krivotvoriti, posebno I. i III. dio...II. dio: Uzroci, događaji i posljedice Domovinskoga rata (ili tako nekako) – Sadržavao bi opširna razmatranja raličitih tema, kao što su Uzroci Rata, Stanje u SFRJ, Uloga „međunarodne zajednice“, Razoružavanje Hrvatske i embargo, „Balvanizacija“, Spaljivanje Ćelija, Zasjede na Plitvicama, Tragedija u Borovu selu, Komadanje Hrvatske, Razaranje „Peruče“, itd... III. dio: Dokumenti o Domovinskome ratu – To bi zapravo bila zbirka CD-a i DVD-a sa snimkama pisanih dokumenata, govora, zemljovida,dokumentaraca nabrojanih događaja, ratnih operacija, itd... Potrebni novac -Za to bi sigurno trebalo puno novaca – glasno razmišlja i Ivica. -Sigurno bi. – slažem se i ja s njim.- Ali, kad se uzme u obzir, koliko nas je stajao Rat, to bi samo bila „točka na kraju rečenice“, koja se zove Domovinski rat. Dužni smo to potrošiti i kao dug poginulim braniteljima i njihovim obiteljima, invalidima... Predlagač je – kaže stric Drago – pokušao procijeniti, izračunati, koliko bi novca trebalo za to. I došao je do brojke 2 040 000 Kn... Dio toga novca bi se vjerojatno i vratio prodajom oko 310 primjeraka od ukupne predviđene naklade od 1 700 primjeraka... Dugujemo to našim braniteljimaAli, i bez obzira na cijenu trebali bismo to učiniti i kao izvjesnu pomoć odvjetnicima naših optuženih generala u Haagu. Njih „međunarodna zajednica“ preko Tribunala optužuje za ratne zločine u Ratu, kojega su drugi započeli...Tribunal „zaboravlja“ uzročno-posljedične principe povijesnih događanja i želi kazniti posljedice umjesto uzroka...No, u suprotnome bi trebala osuditi zapravo svoje postupke... - A, kada nema dovoljno argumenata, traži i „topničke dnevnike“ u akcijama Oluje, kao da naši branitelji tada nisu imali drugog posla, nego „pisati dnevnike“ za „gospodu“, koja nisu spriječila agresiju na Hrvatsku...Ljudskije bi bilo, da su ta gospoda otišla pogledati na teren, što su i koliko to razorili naši topnici, koji su morali štedjeti projektile....pa to usporedila sa razaranjem Vukovara, Sarajeva, Bagdada, Gaze...pa to usporedili s topničkim dnevnicima topnika, koji su to razarali.. To s tim topničkim dnevnicima i niz drugih događanja i izjava nekih političara uvjeravaju predlagača, da je u pravu, kada požuruje pisanje ove Povijesti – kako bi se otežalo njeno krivotvorenje u nečijem interesu... |
