Pregled posta

IZDAVANJE POVIJESTI DOMOVINSKOG RATA

Zbog čega je to potrebno

-Kako je danas bilo u školi? – pitam Ivicu dok završava ručak. – Jeste li učili što zanimljivo?
-Kao obično... Zapravo je bilo zanimljivo, kako je profesorici iz povijesti bilo neugodno kad je govorila o Domovinskom ratu. Za akciju HV „Oluja“ rekla je, da je to bila akcija „poštena i čista kao suza“, a onda se iz zadnje klupe javio Zdravko i rekao, da su iz Hrvatske istjerani Srbi i da je to bio zapravo – zločin. Gospođa profesorica ga je zapitala – otkuda mu to? A on kaže, da je čitao u novinama o suđenju našim generalima... Znaš li ti, djede, gdje bih ja to mogao pročitati, kako je to zapravo bilo...?
-Hm! Već bi trebala biti napisana i objavljena „Povijest Domovinskog rata“, gdje bi to sve bilo napisano po istini i dokumentirano, ali to je „negdje nešto zapelo“. O tome mi je pričao prijatelj Drago, koji poznaje jednoga gospodina - nisam mu zapamtio ime – koji je napisao prijedlog, kako bi se organiziralo brzo pisanje i izdavanje te Povijesti - sa većim brojem ljudi...Da to bude na jednome mjestu i pregledno, da ni učenici ni profesori ne moraju tražiti po raznim knjigama i novinama...-Znaš li, kako je on to predložio...?

Prijedlog za pisanje Povijesti

-Drago je s njim više puta opširno razgovarao... Neke stvari je i meni rekao. A, bilo je to objavljeno i na internetskom portalu HKV-a (Hrvatskog kulturnog vijeća). Veli, da bi vješt informatčar to još uvijek mogao naći negdje na Internetu... u arhivi toga portala... HKV to nije mogao organizirati, jer nema potrebnoga novca... Zbog toga je taj gospodin jednim dopisom zamolio Premijera Vlade RH dr-a Ivu Sanadera, da se zauzme kod zaključivanja državnog proračuna za 2008. god, da Vlada osigura potrebni novac – pogotovo, što je on jednom prilikom pred novinarima obećao, da „ćemo mi sami pisati svoju povijest“...
-I, kako je taj prijedlog prošao? – zanima Ivicu.

-Iz Premijerovog Ureda ljubazno su mu odgovorili, da su predmet uputili ministru znanosti, obrazovanja i športa dr-u Draganu Primorcu na rješavanje. Gospodinu predlagaču to se činilo logičnim. Ako to ministarstvo kupuje udžbenike i besplatno ih dijeli učenicima po školama – moglo se naći i novac za pisanje i izdavanje Povijesti Domovinskoga rata, jer bi to bio nezaobilazni izvor za nastavu povijesti... Tada spomenuta profesorica ne bi dolazila u nepriliku i u sumnju u istinitost onoga, što predaje svojim učenicima... Gospodin predlagač očekivao je pozitivan odgovor.
Nakon čekanja oko mjesec i pol dana nije od Ministarstva dobio nikakovu obavijest. Počeo je sumnjati u to, da li je ministar Primorac uopće vidio taj prijedlog. Nije mogao ni zamisliti, da bi ministru bilo svejedno – kakovu će povijest Domovinskog rata učiti i njegovi potomci!.. Ili ga je neki ministrov suradnik jednostavno stavio u ladicu i tamo ga zaboravio... Ili je dotičnome iz nekih razloga bilo u interesu, da se prijedlog „izgubi i zastari...“ Zato je predlagač još i sam Ministarstvu uputio i prijepis svoga prijedloga i opširnije obrazloženje o potrebi i hitnosti izdavanja spomenute Povijesti -udžbenika predviđenih za besplatno dijeljenje učenicima. Smatra i o i potrebom, da se ona nađe u svim školskim knjižnicama. Podsjetio je, da bi se novac mogao uzeti od novca predviđenog za nabavu vu Povijest važnim udžbenikom.....
-Nakon nekog vremena od Ministarstva je dobio ispis dijela nastavnoga programa za 8. razred, gdje je predviđena i povijest Domovinskog rata... O prijedlogu se Ministarstvo nije očitovalo..
-U međuvremenu Ministarstvo i dr Primorac nisu se do sada više oglasili o tom prijedlogu. Predlagatelju je postalo jasno, da oni u tom smislu namjeravaju „braniti se šutnjom“. Nedavno sam razgovarao s Dragom opet o tom. Rekao mi je, da mu je predlagatelj (Kako mu se sada nikako ne mogu sjetiti imena?!?) razočaran rekao, kako je o svemu tome izvijestio Premijera... – Dakle, moj Ivice, i ja sam u tom smislu bez orijentacije....A, izgleda da je bez orijentacije i vaša profesorica... Nego, reci mi – ta profesorica – je li mlada ili starija?
-Ma, mlada je – ovo joj je prvo mjesto. Netom je završila školovanje i dobila posao na našoj školi...
-Znači, i njoj je potrebna ta Povijest! – razmišljam glasno...
-A, kako je taj... zamislio tu Povijest? – i to zanima Ivicu..

Kako je predlagač zamislio svoj prijedlog

-Pričao mi je stric Drago i o tome..U prvom redu – kaže on – to bi trebalo biti djelo većeg broja ljudi, a ne pojedinca. Neki pojedinci su već i dosad napisali dobra i zanimljiva djela o tom razdoblju. Za nastavu bi trebali „kopati“ za njima i po njima – i profesori i učenici...Predlagatelj misli: Najbolje bi bilo, da to organizira neka institucija. To bi toj Povijesti dalo veću vjerodostojnost, „veću težinu“, jer bi je članovi imenovanoga uredništva pažljivo pregledavali i popravljali eventualne pogreške i propuste. Tako bi se ona osnivala isključivo na provjerenoj i dokazivoj istini...On smatra, da bi to bilo najbolje povjeriti Hrvatskom kulturnom vijeću (HKV), koje u svome članstvu ima sposobne i poštene ljude različitih struka potrebnih za taj zadatak...

IPo toj zamisli Povijest bi se sastojala od tri dijela: