Zapitkivalo
26.10.2008., nedjelja
KAMO NESTAJE KAPITAL ZAPADA
-Djede, nešto mi nije jasno s našom bankom – poče Ivica -. Znaš, da ja kad god dobijem kakav novac, nosim ga u banku – štedim za maturalac. Začudilo me, što mi banka daje manje kamata, a od onih, koji otplaćuju kredit, naplaćuje veće kamate. Jedna te ista banka! Kako to?
-To će ti razjasniti stric Drago – prebacim ja „lopticu“ Dragi – mome prijatelju profesoru u mirovini, koji je svratio na kavicu i „čašicu razgovora“. -To ti je ovako – važno će Drago – vlasnik banke tako poslovanjem zarađuje za sebe i za zaposlenike. Ta razlika u kamatama je zarada banke. Što je veća razlika, to je veća zarada. Pojedine banke konkuriraju drugim bankama tako, da povećavaju kamate na štednju ili smanjuju kamate na kredite. Tako povećavaju svoj promet i konačnu dobit. -Ali, oni ništa ne proizvode – u nedoumici je Ivica – samo broje i čuvaju novce... -Tako je!.. Dakle odnekud se moraju podmiriti troškovi... -E, sad imam i ja pitanje – ozbiljno ću i ja. – Čiji je novac u banci? -Zavisi od banke do banke – opet Drago objašnjava – može biti imovina vlasnika banke, što može biti i rizično, ako posao ne bude profitabilan. Ali je najčešće vlasništvo dioničara. Osnivač banke proda određeni broj dionica i tako prikupi najveći dio novca. Zatim je to i štednja građana... Za banku je u interesu, da taj novac što manje „leži“ u banci. U interesu je, da taj novac (kapital) posuđuje zainteresiranima i da tako donosi što veću dobit vlasnicima.-Događa li se, da netko od posuđivača (vjerovnika) ne može zbog nečega vraćati (vratiti) posuđeni novac? – zanima Ivicu. -O da, događa se, da neki ljudi loše procjenjuju svoje mogućnosti otplate posuđenoga (kredita) ili ostanu bez posla... pripovijeda Drago. Zato banka traži od vjerovnika jamce ( ili garante, ili žirante....), koji će u tom slučaju otplatiti dug.... Zato jamci moraju paziti, komu će biti jamci. Kada bi, pak, banka brzopleto prihvatila jamce, koji iz nekih razloga također ne mogu otplatiti jamčeni dug – to bi za nju bio čisti gubitak... -A, zbog čega sve ljudi „dižu“ kredite? –zanima dalje Ivicu. - Razlozi su različiti – netko želi kupiti stan (stambeni krediti), drugi hoće sami graditi kuću, treći opet žele započeti neki posao (poslovni ili investicijski krediti), pa im treba novac za poslovni prostor, ili za nabavu potrebnih strojeva, ili za nabavu materijala za proizvodnju, ili za novčano poticanje kooperanata... Neki opet žele nabaviti namještaj za stan ili ga promijeniti, neki ljudi žele kupiti auto, ili jednostavno otići nekamo na ljetovanje ili zimovanje, neki žele jednostavno „trošiti“ (potrošački krediti). Mogućnost posuđivanja novca, kojega čovjek nema veliki je izazov za lakomislene i povodljive ljude... Osim toga izgleda, da je danas nezamislivo počinjati neki posao bez kredita. Tako se bankarstvo „uvuklo“ u sve pore društva. Jasno je, da građani u svakom slučaju plaćaju i spomenute kamate plaćajući ih u cijeni proizvoda i usluga.... -Po tom izgleda – da je bankarstvo najsigurniji i najunosniji posao – zamišljeno će Ivica. -E, moj Ivice, ni to nije baš uvijek siguran posao – kažem ja. – Vidite li što se sada sve događa u bankarstvu Zapada! Jednostavno – krah! Propadaju banke, nestaje novac, nema kredita, poduzeća padaju pod stečaj, radnici ostaju bez posla, pada im kupovna moć, smanjuje se proizvodnja...I sve tako u krug!... Kako se to moglo dogoditi? Kako je nestao taj silni kapital (novac)? Kamo je nestao? Drago nam pokušava objasniti, kako on to shvaća: Društvo u kojemu je „krvotok“ kapital – kapitalističko društvo (kapitalizam) karakteristično je po slobodnom tržištu i po konkurenciji. To je pokretačka sila razvoja ( Tko nalazi bolji način rada i tako više zarađuje, on „gura „ društveni razvoj naprijed...). Ali, to sa sobom nosi i negativnosti (nepoštena konkurencija, prevare, pljačke, pronevjere, pohlepa, gangsterizam,... ). - Kako dolazi do propadanja banaka? Ja mislim - na više načina – kaže Drago.- Evo nekih: - Jedan dio mogu upropastiti vlasnici ili menadžeri tih banaka, koji su ili nesposobni ili su umišljeni u svoju poslovnu genijalnost, pa „ulijeću“ u riskantne poslove po onoj „Tko ne riskira – taj ne profitira...“ Dakle njihova banka ulaže u „sumnjive poslove“ na granici zakonitosti nadajući se brzom i velikom profitu...Ako zbog nečega „ulog“ propadne – i banka može propasti... - Drugi način: Vodeći ljudi banke mogu biti nezasitni u iskorištavanju dobiti uspješnim poslovanjem. Normalno je, da uprava banke veliki dio dobiti čuva kao rezervu za slučaj slabljenja prihoda od poslovanja. Naime, ako se na njen „teren“ ubaci neka druga konkurentska banka, pa dio klijenata prijeđe njoj (zbog povoljnijih kamata, povoljnijih uvjeta za davanje kredita i slično), tada se mogu koristiti spomenute rezerve. Zbog toga se plaće vodstvu, razni bonusi, nagrade i drugi oblici podjele dobiti - drže na nekoj razumnoj granici. Ali, ako pohlepni menadžment počne neumjereno uzimati novac iz rezervi, koje onda u kritičnom trenutku uzmanjkaju – to može banku dovesti u rizičnu situaciju i čak u stečaj.... -Treći način je kriminalni: Ako dio menadžmenta odluči udružiti se, da „isprazni“ bankovne novčane rezerve odnoseći ih raznim makinacijama i „spremajući“ ih na neka mjesta poznata samo njima – to može dovesti do stečaja... Dakle, novac ne nestaje u doslovnom smislu. On je pokraden i „čeka“ na nekim tajnim računima dok se „slegne prašina“. Ako za kradljivce sve prođe dobro, oni će ukradeno polako „prati“ na razne načine i u njemu uživati...-A, što će biti s nama čiji je novac bio pohranjen u takovoj banci? – zabrinuo se Ivica. -Ako se banka nekako osigurala kod nekog osiguravajućeg društva, moći će dobiti dio novca od toga. Ali, banke radije nastoje ishoditi garancije države. Tada država „podmiri“ nastali manjak... „Njoj“ je u interesu, da građani vjeruju u bankarski sustav.... U kapitalizmu on je pokretačka snaga razvoja i napretka... -Pa, otkuda državi toliki novac – zanima i Ivicu i mene – kada dužnosnici uvijek kukaju, kada za nešto treba novca, ako nije u proračunu predviđen, čak i ako je...? Ako je vjerovati sredstvima informiranja, države Zapada – zapravo njihovi dužnosnici – obećali su „svojim „ bankama dati novca u vrijednosti oko tisuću milijardi US-dolara za njihovo saniranje... To je nezamislivo veliki kapital, kojeg će „baciti u vjetar“... Zbog slikovitosti predočimo si, da Ivičin tata mjesečno zarađuje 2 500 $. Koliko bi on morao dugo raditi da zaradi samo jednu od tih milijardi?-Trebao bi raditi – kaže Ivica – samo malo, da izračunam... evo, ne mogu vjerovati : 400 000 mjeseci ili oko...33 300 godina...-Joj, Ivice, i ja sam „ostao bez teksta“ – snebiva se i Drago..... -Otkuda sada najednom neplanirano toliko novca? – pitam se ja. -Državne će tiskare to izraditi – veli Drago . No, nevolje će se osjetiti, kada se u novčanom prometu „pomiješa“ onaj „nestali“ i oprani novac s ovim sada tiskanim. Bit će to lijepa inflacija, koju ćemo „platiti“ svi mi obični ljudi... -Sjećam se – Drago razmišlja dalje – da je u početku njemačka kancelarka izjavljivala, da će Njemačka dati novac samo državnoj banci, a da će uprave drugih banaka morati same snositi posljedice lošeg poslovanja. Mene je to na neki način ljutilo, jer bi takove posljedice trebala snositi i uprava te banke... Poslije je prestala uopće spominjati te odgovornosti... Sve to potiče niz pitanja...:Nije li gospođa kancelarka „zašutjela“ iz solidarnosti s visokim dužnosnicima drugih zapadnih država....? I, koliko su ti državnici uopće „upetljani“ u tako nastalu krizu? Koliko će od njih uz svoju „mirovinicu“ kasnije „grickati“ i dio sada „nestaloga“ kapitala – zapravo bahato se njime razbacivati...? Kolikima od njih „netko“ drži zatvorena usta i „vezane ruke“....? |
18.10.2008., subota
CIJENA RADNIKA - 6. dio od 6
- Onda, jesi li skoro gotov sa svojim obračunom cijene stvaranja radnika? – zanima prijatelja Dragu. - U posljednje vrijeme nisam ti htio smetati...
- Uglavnom sam gotov – kažem ja – trebam sve to još pregledati i srediti, pa objaviti. - Kad sam pitao za tebe, Ivica mi je pokazao tu tvoju hrpu računa.... Malo sam gledao – nemoj se ljutiti – zanimalo me... No, mislim, da još nisi uračunao u troškove neke važne elemente. Na primjer - izgradnju vrtića, škola, fakulteta, njihovih namještaja, učila, plaće njihovom osoblju, itd... - Imaš pravo, no htio sam posao privesti kraju. A ovo bi mogli čitatelji dopunjavati u svojim komentarima... - Znači, pri kraju si.... - Jesam. Još samo – da radnu snagu zaposlim! Zapošljavanje Poslodavci žele imati uvijek na raspolaganju odgovarajuću radnu snagu. Njih ne zanima, koliko košta ta radna snaga. Dio troška snosi društvena zajednica ( neke školarine, zdravstvena zaštita, jedan dio udžbenika, popustima dio troškova prijevoza, nešto u specijaliziranim domovima i menzama,...) a sve ostalo podmiruju roditelji i obitelj.... No, mora se priznati – ima veliki broj poslodavaca, koji gledaju na radnike, kao na ljude, kao na dio naroda, kojemu i sami pripadaju, koji brinu o redovitoj i urednoj isplati plaća, koji brinu o njima i kad su u problemima, koji misle i o radnicima u budućnosti,..... Neki, pak, poslodavci (poduzetnici) samo žele takovu zakonsku regulativu, koja će im omogućiti jednostavno zapošljavanje i otpuštanje radnika. Oni se „ne opterećuju“ činjenicom, da dio troška za „stvaranje radnika“, koji snosi društvena zajednica (dakle porezni obveznici), jesu neka vrsta „poticaja“ poduzetnicima, da lakše posluju i s većom dobiti i s većom konkurentnošću....Ne misle, kako će i nezaposleni morati od nečega živjeti... Takovi od budućih radnica čak traže da potpišu ugovor i s izjavom, da nisu trudne, ili da ne će rađati dok rade za njih.... To je i diskriminacija zaposlenika prema spolu – što je suprotno ustavnoj odredbi – i direktno usmjereno na smanjivanje nataliteta. To će se nepovoljno odraziti i na brojnost i izbor radništva u budućnosti... Radna snaga se razlikuje od proizvodnih sredstava (strojeva) po tom – što se trenutačno neupotrebljavani stroj može mastima i uljima konzervirati, pa s njime nema troška u mirovanju. S ljudskom radnom snagom je nešto drugačije: „neupotrebljavani radnik“ (nezaposleni) – i dalje mora jesti... , mora se oblačiti, grijati, održavati higijenu, negdje stanovati, kretati se i održavati kondiciju i zdravlje,... jednom riječju – kad ga neki poslodavac zatreba, on/ona mora biti spreman/a, kako gospodin ne bi bio na gubitku... . Kad ga poslodavac više iz nekih razloga ne bude trebao – otpustit će ga! Ne će brinuti o njegovim troškovima „praznog hoda“. .. To će činiti radnička obitelj i država oblicima socijalnih davanja do iznosa, kakovi su trebali i pred kraj školovanja.Jedan dio bezdušnih poslodavaca ne će brinuti to, što će se radnici/e u takovoj situaciji teško odlučivati na djecu i roditeljstvo i što će u ne dalekoj budućnosti – zbog smanjenja nataliteta – smanjivati se broj „raspoloživih“ radnika njima i njihovim potomcima. Ovakovi poslodavci brinu samo o svom trenutačnom profitu! O budućnosti države, naroda – pa i svojih potomaka – oni ne brinu. Za njih vrijedi deviza „Kapital je apolitičan, anacionalan,... on ne poštuje granice....“ Briga njih – što to nije istina! Jer, i takovo razmišljanje je – politika! Kapital i politika čvrsto su povezani...Spomenuti tip poslodavaca misli, kako će potrebne radnike dobiti „uvozom radne snage“ iz zemalja s visokim natalitetom... Ne razmišlja o posljedicama toga „uvoza“... Da će ti „gostujući“ radnici nastojati sa sobom dopremiti i svoje obitelji ili zasnovati nove obitelji kod nas... Njihova djeca će danas – sutra zauzimati sve veći postotak nehrvatskog stanovništva (Čiji će se broj postepeno smanjivati, ako u našoj državi ostane i dalje ovakovo socijalno i radno zakonodavstvo, ovakova „filozofija“, da je u društvu nepoželjno razvijanje nacionalne svijesti i rada...) i stvarati „nacionalne nestabilnosti“.. u kojima će loše proći naš narod.... Kao primjer može poslužiti Velika Britanija, Francuska, koje danas imaju probleme s djecom nekad „uvezene radne snage“, pa sadašnji problem Gruzije s „tihom agresijom“ ( bome sada i ratnom agresijom!), itd....Zbog toga bi trebalo što prije posvetiti se odgajanju nacionalne svijesti (Jedino, ako ćemo „brisanjem nacionalne svijesti“ podupirati i ubrzavati stapanje svih nacija na planeti Zemlji u jednu naciju, napr. u Terane , a to bi - prema današnjoj jezičnoj ekspanziji - trebali biti Englezi ili Amerikanci, ili možda Kinezi - obzirom na njihovu brojnost......), suzdržavati se od olakog „uvoza“, a razvijati radne navike naših mladih... I razvijati brigu i poslodavaca o budućnosti svoga naroda... Trebat će prilagođavati i radno i socijalno zakonodavstvo u tom smislu... Da potiče i konkurentnost i sigurnost zaposlenja.. Samozapošljavanje Kada se danas govori o zapošljavanju, uglavnom se misli o zapošljavanju u gradu u nekom trgovačkom ili industrijskom poduzeću. Dakle zapošljavanje „proletera“. Svi ti ljudi u gradu i u selu, koji traže posao smatraju se proleterima. Kod toga ustavnu odredbu o pravu na rad svih građana tumače si, da je država dužna svakome osigurati radno mjesto.... Tome doprinose i neke izjave političara, kako „samo treba u državu doći strani kapital, pa će nastati blagostanje“... Prešućuju, da to znači „zasukati rukave“ za vlasnike toga stranog kapitala, od čega će naše društvo imati malo koristi... Uglavnom se zatvaraju oči pred velikim površinama naše neobrađene zemlje... , koja bi nam svima mogla osigurati život. Samo je treba obrađivati! (Jednostavnije je hranu kupiti i uvesti!). No, ta polja su često dosta daleko od gradova, od raznih oblika zabave i lagodnoga života. Rad na zemlji i sa zemljom često je prašnjav i blatnjav i težak, s neizvjesnim rezultatima, koji su izloženi raznim nepogodama, suši, poplavi, tuči, raznim bolestima, štetočinjama,....neizvjesnostima tržišta,.. Zbog toga se mladi ljudi ne „otimaju“ za poljoprivredom i stočarstvom... Da bi mladi ljudi kretali u zemljoradnju, trebalo bi mijenjati i zakonodavstvo i odgoj...Mladi ljudi bi se trebali od djetinjstva navikavati na život i na rad na zemlji... Danas skrbnici djece ne dozvoljavaju, da roditelji na selu zapošljavaju svoju djecu – prema njihovim mogućnostima - na svome gospodarstvu, jer je to „kršenje njihovih prava“. Njih ne zabrinjava izostanak radnog odgoja kao važne komponente općeg odgoja - niti kršenje njihovih radničkih prava od strane poslodavaca, kada se zaposle (rastezljivo radno vrijeme, neisplaćivanje zarađenoga, itd). Neradnom odgoju pridonose i opći uvjeti u društvu: većina sadržaja medija propagira samo zabavu i uživanje.... Prava je rijetkost na TV vidjeti i takovu emisiju kao što je „FARMA“ – gdje se mladi ljudi privikavaju živjeti od svoga rada.... Dakle, trebat će mnogo truda i vremena, da odgovorni u društvu shvate, što nam je činiti.... |
12.10.2008., nedjelja
CIJENA RADNIKA 5. dio od 6
-Djede, nešto razmišljam o ovim cijenama. – oprezno će Ivica – Ti sve to računaš s „današnjim cijenama“ ( mjesec kolovoz 2 008. god !), a ovo „ulaganje“ trajat će 18 god. Što ako se u tom vremenu cijene budu mijenjale...?
-Misliš, budu se povećavale? -Ili smanjivale – ustraje on.... -Uzmi u obzir, da će promjene cijena nastajati zbog inflacije, koja nastaje tiskanjem novčanica „bez pokrića“, kada to iz „nekih razloga“ zatraži „država“. Prema tome, cijene će rasti brojčano – a smanjivat će se prihodi stanovništva – stvarno... Dobro si ti to primijetio, ali mi tu ništa ne možemo... U tom razdoblju izmijenit će se barem 4 do 6 vlada... Srednja škola Nije obavezna, ali je potrebna, da budući radnici nauče raditi u određenom zvanju. Zato treba plaćati školarinu u nekoj od strukovnih škola (?) Kn barem 4 god. Prosječne visine djevojaka rastu od 148 do 178 cm – ili prosječno do 160 cm, a tjelesna masa 51 do 64 kg ili prosječno 60 kg (od 15 do 70 god. ). Mladići su nešto viši: od 153 do 190 cm – ili prosječno 170 cm, tjelesna masa od 60 do 73 kg, ili prosječno 70 kg (od 15 do 70 god). Za priraste i održavanje navedenih vrijednosti djevojkama treba dnevna energetska vrijednost hrane od 1 800 kcal, a mladićima 1 900 kcal. Za komponentu bjelančevina treba 200 odnosno 210 g dnevno mesa i zamjena za meso, a 480 g mlijeka i zamjena. Rezime: Za bjelančevinastu komponentu hrane kroz 4 god ili 1460 dana treba djevojci 292 kg mesa i zamjena x 46 Kn = 13 432 Kn, a mladiću za isto vrijeme treba 306,6 kg mesa i zamjena x 46 Kn = 14 104 Kn, a za jedno i drugo treba 700,8 kg mlijeka i zamjena x 5,8 Kn = 4 065 Kn. Ovdje je djevojkama trošak za hranu manji, ali zato one imaju nešto veće potrebe u drugim troškovima, pa u daljnjim računima uzimamo i za njih troškove jednake kao i mladićima. Dakle, za svakoga 306,6 kg mesa i zamjena x 46 Kn/kg = 14 104 Kn i 700,8 kg mlijeka i prerađevina x 5,8 Kn/kg = 4 065 Kn, odnosno sve zajedno 18 169 Kn.Ostale sastavnice prehrane čine otprilike ľ ukupne kalorične vrijednosti, pa je dovoljno prethodno izračunate vrijednosti pomnožiti sa 4 : 14 104 Kn x 4 = 56 416 Kn za meso i zamjene, te 4 065 x 4 = 16 260 Kn – ili sve zajedno: 72 676 Kn kroz četiri godine za hranu – ili prosječno 1 514 Kn mjesečno. Na ovom stupnju postoje i druge potrebe s odgovarajućim troškovima: promjene i dopune obuće – 2 para tenisice 240 Kn, salonke 100 Kn, radna odjeća 200 Kn, svečana odjeća 300 Kn, računalo 5 000 Kn, mobitel 4 800 Kn, dopunski tečajevi 1 000 Kn, džeparac 4 800 Kn. Ili – svega 16 440 Kn, odnosno mjesečno 343 Kn. Rezime za dosad proživljenih 18 godina (6 570 dana): Ostali troškovi: školarine, udžbenici, pisaći pribor, odjeća i obuća, radna soba, namještaj, posteljina, rublje, dopunski pribor i aktivnosti, prometni troškovi, troškovi za kulturne i športske potrebe, pribori i troškovi dodatnog obrazovanja, džeparac, itd...još 224 964 Kn. Odnosno – ukupno „ulaganje“ u razvoj osamnaestogodišnjaka/inju iznosi oko 404 830 Kn. ( Raspoređeno po mjesecima: 1 874 Kn/mjes.).Utrošeno je 1 379,7 kg mesa i zamjene x 46 Kn = 63 466 Kn, 3 153,6 kg mlijeka i zamjena x 5,8 Kn = 18 291 Kn, svega zajedno za „bjelančevinastu“ hranu = 81 757 Kn x 2 = 163 514 Kn za sve namirnice ili sa pripremom hrane 179 866 Kn odnosno 833 Kn/mjes samo za hranu. Studij Ako dijete – sad već odrasla osoba – želi studirati, za to je također potrebno ulagati novac. Zbog jednostavnosti uzmimo , da će trajati 6 godina – već prema studiju. Iako student više zamjetno ne raste, njegov se organizam neprestano mijenja ( Neke stanice se istroše, pa ih treba zamijeniti novima, druge se transformiraju, treba neprekidno stvarati energiju za rad organa, za kretanje, za održavanje stalne tjelesne temperature, jer se toplina neprestano gubi u okolinu, itd.)..Za sve to treba uzimati hranu, koju treba platiti...Ako smo već izračunali približnu cijenu prehrane tokom prvih 18 godina – 179 866 Kn podijelimo sa 3 i dobijemo 59 955 Kn (prosjek za 6 god studija) dobijemo opet 833 Kn /mjes kao stalni mjesečni trošak za hranu... Ostali troškovi rastu u skladu s nešto povećanim potrebama: školarina 37 800 Kn, udžbenici 12 000Kn, pisaći i crtaći pribori 2 000 Kn, skripta 10 000 Kn, auto škola i vozački ispit 10 000 Kn, kultura 3 000 Kn, šport 3 000 Kn, džeparac 18 000 Kn, itd. - svega 95 800 Kn, te oko 1/3 prethodnih ostalih troškova: 224 964 Kn : 3 = 74 988 Kn. Tako je „ulaganje“ u šestogodišnji studij oko 230 743 Kn, a ukupno „ulaganje“u diplomiranog stručnjaka na kraju iznosi oko 635 573 Kn.... I tu bi bio kraj izračunavanju - ali... Zaključak Rezultati ovih računanja odnose se na djecu srednjeg imovinskog stanja. Moramo biti svjesni, da ima roditelja (dakle i djece), koji si ne mogu ni zamisliti takove troškove. Zbog toga bi se trebali zamisliti upravljači državom.... Dio ovih troškova snosi cijela zajednica, ali „lavovski dio“ nose roditelji i obitelji.... Račun i njegovi rezultati su približni prosjeci. Ako čitatelji pronađu pogreške u računanju, ili se ne slažu s cijenama, ili nečim drugim – bili bismo im zahvalni ako bi to kao komentar pismeno obrazložili. Svima bi nam to koristilo... Želimo ovim pokazati političarima i poslodavcima, koliki je kapital uložen u stvaranje radne snage i s kolikim se vrijednostima - kapitalistički gledano - „poigravaju“ nesavjesni upravljači... Onima, koji olako odlučuju o „uvozu“ radne snage, ukazujemo, kolike naše vrijednosti bagateliziraju u svojim trenutačnim interesima... RAZMISLITE !font> |
03.10.2008., petak
CIJENA RADNIKA - 4. dio od 6
- Jako si me zadužio, Ivice , što si mi popisao one cijene. – pohvaljujem Ivicu. – Prije ću biti gotov.
-Milo mi je, što sam bio koristan. Ionako se radi o mojoj generaciji, zar ne! Ako imaš još sličnog posla, samo reci. Zanima i mene konačni obračun. -Imam, bez brige! Moram samo pripremiti, što treba raditi.. Moramo maloga/malu pripremiti za školu... - A , sestrica i braco će još ostati u vrtiću? – kao, čudi se Ivica... Pohađanje nižih razreda osnovne škole Prehrana: Dijete stalno raste, tjelesna težina je sve veća – 29, pa do 45 kg – za što je potrebno povećanje ishrane, čija energetska vrijednost naraste do 15. god na čak 2 400 kcal ali uzmimo – zbog jednostavnosti – prosjek dvanaestogodišnjaka: 2 000 kcal dnevnih potreba. Sve više se troši za športske aktivnosti – koje, opet, ubrzavaju rast i jačaju tijelo....Mesa i zamjena već treba 210 do 270 g dnevno, ili prosjek – 250 g dnevno, a mlijeko i zamjene već do 480 g.To će kroz 8 godina biti 730 kg mesa i zamjena uz cijenu od 46 Kn/kg :33 580 Kn, a za 1 401 kg mlijeka i zamjena po 5,8 Kn/kg :8 129 Kn, odnosno to zajedno – 41 709 Kn za namirnice bjelančevinaste namjene, i toliko još i za ostale namirnice, pa je to 83 418 Kn.K tomu 10% za energiju i rad kod pripremanja hrane: 8 342 Kn. Konačno – za ishranu u tih 8 godina svega: 91 761 Kn, odnosno – zbog jednostavnosti – pola toga iznosa za prve četiri godine: 45 881 Kn Odjeća i obuća: Zbog rasta i kretanja treba više i veće odjeće i obuće. Do 10 god starosti djeteta u prosjeku bi trebalo: 2 para obuće 140 Kn, za tenisice 200 Kn, čizmice 200 Kn, 2 sandale 100 Kn, 6 majica 180 Kn, 16 pari čarapa 100 Kn, jakna 200 Kn, pribor za kišu 100 Kn, 8 gaća 240 Kn, 4 para rukavica 120 Kn, 2 hlače 200 Kn, traperice 60 Kn 2 kape 80 Kn, 3 šala 90 Kn, kućne papuče 40 Kn, 2 para natikača 100 Kn. Dakle, za odjeću i obuću svega 2 150 Kn. Ostali osobni pribor: Torba za školu 150 Kn, romobil 80 Kn, role 100 Kn, klizaljke 200 kn, bicikl 400 Kn, peraje 130 Kn, maska i disalica 40 Kn, štitnici za vožnju rolama i biciklom 40 Kn, mobitel 2 400 Kn, lopta 30 Kn. Prema tome, za ostali osobni pribor: 2 640 Kn Prilagodbe u stanu:Idealno bi bilo, da dijete dobije svoju sobu, ili barem „svoj kutak“ i namještaj 3 000 Kn.Udžbenici:Cijene udžbenika od 600 Kn za prvi razred do oko 1 200 Kn. Zbog jednostavnosti uzmimo prosjek od 1 000 Kn po razredu, ili rabljeni a upotrebljivi, pa to u prva 4 razreda iznosi oko 2 000 Kn. Svega za udžbenike: 4 800 Kn. Ostali školski pribor: 16 bilježnica A4 1 600 Kn, 3 kompl. bojica 60 Kn, 2 vodene boje 50 Kn, 4 kompl. tempere 120 Kn, 4 bloka za crtanje A3 40Kn, kompl. kistova 20 Kn, pernica 30 Kn, crtaći pribor komplet 50 Kn. Sav ostali školski pribor: 1 970 Kn. Džeparac: prosječno 50 Kn/mjes, ili svega 2 400 Kn. Ostali troškovi: početno čuvanje u 1. i 2. razredu, odvođenje u školu i natrag uz osamostaljivanje 20 000 Kn, školski izleti, članstvo u izvanškolskim kulturnim, glazbenim, športskim i drgim aktivnostima i pribor za njh ... 5 000 Kn. Ostali troškovi svega: 25 000 Kn. Tako računam, da bi u školovanju u nižim razredima (njih 4) trebalo „ulagati“41 960 Kn. Viši razredi osnovne škole Prehrana: Računao sam je zajedno za svih 8 godina, ali ako je želimo ovdje posebno računati, uzmimo odande polovicu troška i iskažimo ga – zbog jednostavnosti – ovdje: od 5. do 8. razreda to je 45 881 Kn. Odjeća i obuća: Ranije nabavljeno je dijelom istrošeno a dijelom premaleno, pa treba nabaviti novo.No, veća djeca imaju i neke druge potrebe i želje: 2 kućne papuče 100 Kn, 2 para natikača 100 Kn, cipele 150 Kn, 4 para sandala 200 Kn, 2 para tenisica 200 Kn, zimske čizme 400 Kn, 16 pari čarapa 100 Kn, 10 gaća 350 Kn, 10 potkošulja 350 Kn, 6 košulja 240 Kn, hlače 60 Kn, 2 traperice 140 Kn, 2 haljine 80 Kn, 4 grudnjaka 200 Kn, 4 majice 100 Kn, 2 jakne 400 Kn, 2 bundice 600 Kn, 2 trenirke 200 Kn, 4 šala 120 Kn, 2 veste 300 Kn, 2 kape 80 Kn, 4 para rukavica 120 Kn, 2 naušnjaci 40 Kn. Sve zajedno 4 630 Kn. Druge potrebe: Mobitel 4 800 Kn, bicikl 300 Kn, oprema za bicikl 80 Kn, ruksak za školu 150 Kn, 2 kupaća kostima 120 Kn (potrebno naučiti plivati!), bicikl 300 Kn. Skoro sam zaboravio – trebalo bi djetetu kupiti koturaljke za 100 Kn, pa peraje za plivanje i masku sa disalicom za ronjenje za 150 Kn... Treba i autobusna karta, ili za tramvaj, odnosno za vlak za 16 000 Kn... Svega 22 000 KnSada djeca već trebaju i džeparac od oko 200 Kn mjesečno.. – odnosno svega 9 600 Kn Zdravstvena zaštita: cijepljenja (?) Kn, 2 sistematska pregleda 90 Kn. Udžbenici: Prosječno vrijednost novih udžbenika bila bi oko 1 700 K god, odnosno 850 Kn, ako su rabljeni i upotrebljivi. Svega za udžbenike za sva četiri razreda 3 400 Kn. Pisaći pribor:16 bilježnica A4 320 Kn, 2 rječnika 40 Kn, pernica 30 Kn, 4 bloka za crtanje A3 40 Kn, 2 vodene boje 50 Kn, 2 kompleta kistova 24 Kn, kalkulator 15 Kn.... Svega 520 Kn. Komunalije: potrošnja vode Kn, potrošnja topline Kn, potrošnja el. energije Kn. Članstvo u nekom klubu za tjelesne ili neke druge aktivnosi... 480 Kn, rekviziti za te aktivnosti 200 Kn.... Svega 680 Kn Nemoguće je novčano izraziti roditeljsku brigu – gdje je dijete, u kakovom je društvu, što rade izvan doma i izvan škole, kako na djecu utječe njihovo društvo,...Mobitel bi tome mogao pomoći za 100 Kn mjesečno, ako se ne pokaže njegova štetnost za zdravlje....Svega 4 800 Kn.Samo „materijalni troškovi“ (bez hrane!) za pohađanje osnovne škole 8 god stoji Kn, školski pribor (knjige, bilježnice, formulari, pisaći papir, pisala,.......) stoji oko 87 680 Kn. Dodamo li tomu troškove za hranu od 91 761 Kn – ukupno „ulaganje“ za osmogodišnje školovanje iznosi 179 441 Kn. |
